Vlada Republike Hrvatske donijela je odluku kojom se Marko Vešligaj, gradonačelnik Grada Pregrade, imenuje članom u Odboru regija Europske unije, a koji bi tu Vladinu odluku o Vešligajevom imenovanju trebao potvrditi u travnju. Riječ je o vrlo važnom, savjetodavnom tijelu koje izravno utječe na zakonodavstvo EU, točnije, na one zakone koji se odnose i/ili imaju direktnog utjecaja na život građana u  regijama i lokanim jednicama, u hrvatskom slučaju  županijama, gradovima i općinama. Koliko je to važan Odbor, dovoljno govori podatak da je takvih zakona Europske unije negdje oko 70%, stoga je članstvo u takvom jednom odboru itetako utjecajno. Inače, Hrvatska u tom Odboru ima sveukupno devet svojih izaslanika te isto toliko njihovih zamjenika. Četvero njih bira se iz županija, tri su predstavnika hrvatskih gradova te dva predstavnika općina. Kad su gradovi u pitanju, uz predsjednika Udruge gradova RH, zaprešićkog gradonačelnika Željka Turka, tu je redovito i predstavnik Grada Zagreba. Tako je, zapravo, samo jedno mjesto među predstavnicima hrvatskih gradova koje nije 'unaprijed popunjeno' i upravo je ta čast, ali i obaveza, ovog puta pripala Pregradi, točnije, njenom gradonačelniku. Tim povodom, s gradonačelnikom Vešligajem napravili smo kratak intervju.

ZL: Kao prednost ulaska u Europsku uniju, isticala se njena namjera da ulaže financijska sredstva u svojevrsno 'poravnanje', odnosno, da pomaže razvoju manje razvijenih regija unutar EU. Sad nakon devet godina članstva, možemo li reći da to funkcionira?

Vešligaj: Pa kohezijska politika, a sam pojam kohezije znači da se nešto ujednačava, jest jedna od najvažnijih politika Europske unije i svi su fondovi bazirani na tome da se pomogne zemljama koje zaostaju za razvijenim europskim zemljama ili, bolje reći, za europskim prosjekom. I činjenica jest, to pokazuju i pojedine statistike, da Hrvatska više dobija od Europske unije, nego što uplaćuje u njen proračun.

ZL: Često se u javnosti čuje da smo mi u Hrvatskoj sami sebi raznim rigoroznim, ali i nekim upitno smislenim pravilnicima i zakonima, poprilično otežali dobivanje te 'financijske pomoći' EU. Koji je vaš stav o tome?

Vešligaj: Da, mi se nismo na vrijeme dobro posložili. Istina, svaka zemlja članica kad je ušla u EU imala je te neke 'porođajne muke' i probleme tako da su zapravo u tom početnom procesu učile. No, mi smo sad članica Europske unije već devetu godinu, a još uvijek nismo ustrojili te neke procedure i nismo u njima dovoljno brzi. To se najbolje vidi sad kad smo uspjeli dobiti iz Fonda solidarnosti tu famoznu odgodu za obnovu kuća stradalih u potresu. Ja to uopće ne smatram uspjehom premijera. Mislim, kakav je to uspjeh kad nisi uspio iskoristiti darovane novce i onda moraš nekoga moliti da ti produži rok za godinu dana? I sad nakon što smo dobili tu odgodu, vidimo da se ni sad to ne kreće. Obnova stoji. Ne vidimo pomake.

ZL: Jesu li problem nesposobni ljudi ili pravilnici koje su ti ljudi donijeli?

Vešligaj: Pa i jedno i drugo. Činjenica da mi nikad nismo ustrojili javnu upravu kako treba. To je zanimanje koje je poprilično stigmatizirano, a i mladi ljudi koji imaju želje i volje nešto promijeniti, kad uđu u taj sustav, često se vrlo brzo izgube i ostanu bez motivacije. A kako ni plaće nisu posebno visoke, kad kvalitetni i stručni ljudi iz javne uprave dobe ponudu iz privatnog sektora, najčešće je prihvate. Ne samo zbog plaće, nego i zbog toga što u javnoj upravi nisu imali mogućnost za napredovanje. Dakle, nismo se dobro ekipirali, nismo dobro posložili procedure i rezultat svega toga je da kaskamo, da smo, nažalost, pri dnu Europske unije po iskorištenosti EU sredstava i eto, na ovom recentnom primjeru obnove od potresa smo to ponovo dokazali. A može se. Ima u mnogim dijelovima Hrvatske i dobrih primjera, gdje su se uspjela 'potegnuti' značajna sredstva. Mislim da je lokalna uprava tu često puno brža i fleksibilnija u odnosu na nacionalnu. Dakako, nacionalna i državna uprava je nešto sasvim drugo, ima neke druge postulate upravljanja, ali neke stvari bi i oni mogli naučiti od nas iz lokane uprave, ali nikad nas ništa ni ne pitaju.

ZL: Eto, ali sad će se i vas u Odboru regija EU pitati za one zakone koje EU bude donosila, a koji se potom moraju integrirati i u zakonodavstva svih država članica. Možemo li reći da ćete sada imati svojevrsni utjecaj i na hrvatsko zakonodavstvo, možda i veći nego što ste imali kao oporbeni saborski zastupnik?

Vešligaj: Pa ja ću moći utjecati samo na one zakone koji će donositi na europskoj razini, a koji se odnose na europsku lokalnu samoupravu. Naime, Europska unija je jedan vrlo složen mehanizam. Tu je Vijeće ministara EU, pa Europsko vijeće, Europski parlament, Europska komisija... Znači, svaki od dijelova tog mehanizma ima određene ovlasti, ali ključ je da kod donošenje zakona svi moraju surađivati na ravnopravnim osnovama. Ono što je dobro i što je različito od hrvatskih zakona je to što zakon, odnosno, prijedlog zakona kojeg pripreme tijela Europske komisije, kad uđe u proceduru, pa dođe, na primjer, u naš Odbor regija, on se u tom procesu jako puno izmijeni. Nije kao kod nas, gdje zakon donese Vlada, a Sabor je tu samo kao neki 'protočni bojler' kroz koji to mora proći. Kod nas kad se zakon donese na Vladi, tu su moguće samo minimalne izmjene, a 99% je to to. Kod europskih zakona nije tako. Tamo se kroz proceduru izmijeni tridesetak, četrdesetak, pa i pedesetak posto zakona. Tako da svaki odbor i svaki član nekog odbora ima popriličan utjecaj.

ZL: Prema nekim podacima čak negdje oko 70% zakona EU vrlo su usko vezane, odnosno, direktno utječu na život građana u jedinicama regionalne i lokalne samouprave. Je li to točno?

Vešligaj: Možda čak i nešto više. Naime, jedna od važnijih europskih politika jest politika regionalnog razvoja. Dakle, da se potiče, ne samo razvoj država koje zaostaju, nego da se potiče i razvoj regija koje su manje razvijene u odnosu na druge regije u pojedinoj državi članici. Europa se dosta bazira na regijama i zato i imamo programe prekograničnih suradnji. Također, imamo Program ruralnog razvoja, koji se ne odnosi samo na poljoprivredu, već i na ulaganje u infrastrukturu na područjima koja su ispod nacionalnog prosjeka. Kroz urbane aglomeracije brine se i o gradovima i područjima oko velikih gradova. Dakle, mogućnosti su nebrojene kroz fondove i programe Europske unije, ali, ponavljam, nisam zadovoljan dinamikom kojom to u Hrvatskoj ide. Procedure su duge, a dugo se i čeka na isplatu sredstava.

ZL: I za kraj, što je ono za što ćete se najviše zalagati kao član europskog Odbora regija?

Vešligaj: U prvom redu želim biti predstavnik, uvjetno rečeno, manjih jedinica lokale samouprave. Bit ću, dakle, zastupnik manjih gradova i općina jer kao gradonačelnik Pregrade vrlo dobro poznajem probleme s kojima se susreću, ali i uspješnost u povlačenju sredstva iz EU fondova. Mi ipak imamo neke specifične probleme u odnosu na velike gradove. S druge strane, imam iskustva i rada u Hrvatskom Saboru, koji je zakonodavno tijelo, u kojem sam posebno bio aktivan kao član u Odboru za regionalni razvoj i EU fondove, Odboru za financije i Odboru za lokalnu samoupravo. To je nešto čime se bavim, a i vrlo dobro poznajem sustav funkcioniranja Europske unije. Na kraju, ponovo se vraćamo na ono da se kroz Odbor regija uistinu može utjecati na neke europske zakone, koji će se potom morati implementirati u hrvatsko zakonodavstvo i, naravno, to će u konačnici imati i utjecaja na ovakve manje sredine kao što je naša.

Izvor: Zagorski list