U posebnim prigodama, proslavama, a osobito u novogodišnjoj noći koja je pred nama, svečanu notu daje šampanjac; pjenušavo vino koje odmah na prvu plijenu pažnju, elegantnim i luksuznim izgledom. Uz poseban moment otvaranja, zvuk iskakanja čepa iz boce, a onda i točenja u odgovarajuće čaše i posebnog okusa, šampanjci daju dodatnu, posebnu, svečanu i uzbudljivu notu događanjima uz koje ih pijemo. Iako uglavnom u svečanim prilikama, trendovi pokazuju da se ovo vino sve češće pije kao aperitiv, piće dobrodošlice na vječnanjima, ali i neobaveznim druženjima poput otvorenja lokala, izložbi i slično. No, koliko zapravo znamo o tome pijemo li zaista šampanjac ili pjenušac?

Krenuo iz radoznalosti

Postoji zakon koji kaže da su svi šampanjci pjenušavo vino, ali svi pjenušci nisu šampanjac. Da bi nosili naziv šampanjac, moraju potjecati iz francuske sjeveroistočne regije Champagna, koja je to ime zaštitila. Šampanjac ili pjenušac je pjenušavo vino koje dugim vrenjem u boci razvija vlastiti ugljični dioksid. Kako točno nastaje, pojasnio nam je vinar Ivan Sokač iz Strmca Stubičkog, koji uzgaja graševinu, rajnski rizling, muškat žuti, sauvignon bijeli, cabernet sauvignon, merlot i frankovku, a svoja vina, koja su osvajala medalje na brojnim natjecanjima u zemlji, plasira u restorane i vinoteke.

Pjenušac je, kaže, krenuo raditi tek nedavno, iz radoznalosti. – Radi se o postupku puno zahtjevnijem nego kod proizvodnje vina. Vino se treba dobro profiltrirati i izmjeriti karakteristike, dodaju se šećeri, kvasci i ostale hranjive tvari koje potiču i održavaju fermentaciju. Puni se boca i zatvara krunskim čepom, koji ne dozvoljava na plinovi izlaze van. Boca se stavlja u posebne prostore koji se održavaju temperaturom, na tri do šest mjeseci, nakon čega se temperatura prostora spušta da fermentacija prestane. Slijedi odstranjivanje taloga koji se nalazi kod čepa, a postupak se izvodi kod niske temperature tako da se smanji tlak u boci. Boca se otvara, izbacuje talog, dotače vino i stavljaju artomati poput mirišljavih vina, konjaka ili jagoda, radi boljih aroma, zatim sumpor radi zaštite vina te novi, pluteni čep koji se veže žicom – ispričao nam je Sokač.

Tradicionalna metoda proizvodnje

Pojasnio je i kako takvo vino može biti spremno za konzumaciju već nakon šest mjeseci, no čim duže odstoji, bolja je kvaliteta. Sam postupak proizvodnje je isključivo ručni i zahtijeva iznimno rutinirane faze, kaže Sokač, uz dobro znanje, iskustvo, brzinu i vještinu, kako bi što manje pjenušca isteklo van prilikom odstranjivanja taloga. Upravo zbog te tehnologije pjenušci drže cijenu.

Ipak, najskuplji su upravo oni pjenušci koji s pravom nose ime šampanjac. – Naravno da Francuzi imaju još neke male tajne koje nisu prenijeli dalje, zbog čega su šampanjci najskuplji. A i drugo je podneblje i sorte grožđa od kojih se proizvodi šampanjac. No, i naši su pjenušci jako dobri. Ipak, teško je proizvesti pjenušac ispod 60 kuna, jer su pribor i klasična metoda po kojoj se pravi skupi – kaže Sokač.

U svečanim prigodama

Upitali smo ga i što misli o pričama da šampanjac pomlađuje.  – Teško baš da pomlađuje, ali svakako brzo 'lupi' pa s njim treba oprezno. Razlog tome su visoki šećeri, kao i kod drugih slatkih vina, zbog kojih puno brže ulazi u organizam – pojasnio nam je. Iako se, kaže, od gotovo svake sorte može praviti šampanjac, on se odlučio na rajnski rizling. – Slatke pjenušce pijemo kao aperitiv ili uz desert, oni malo kiseliji pogodniji su uz jelo, no, nije pravilo. Važno je da nam daju jedan poseban doživljaj i ugođaj pijenja u posebnim prigodama – kaže Sokač.

Njegovog pjenušca još zasad nema u ponudi. Vino u bocama odrađuje svoje procese, nakon kojih će nastati njegov prvi pjenušac za tržište. – Napravili smo dvije probne runde da vidimo da li uopće možemo napraviti dobar pjenušac. Smatram da smo uspjeli. Tržište čeka, a prvi plasman dvije do tri tisuće boca planiramo u nadolazećoj turističkoj sezoni – najavio je ovaj vinar te je, uz čašu svog pjenušca, poželio svim čitateljima uspješnu i sretnu novu godinu i božićne blagdane.

O šampanjcu…

Pjenušci su sva pjenušava vina, bilo da su rađena charmat ili klasičnom metodom. Ako potječu iz zaštićenog geografskog područja regije Cahmpagna u Francuskoj, jedino tada smiju imati prepoznatljiv naziv 'šampanjac'. Njegove su cijene vrtoglave i mnogi si taj luksuz ne mogu priuštiti. Oni koji spadaju u pristupačne koštaju oko 670 kuna po boci. Zbog toga mnogi piju pjenušce, koji su ipak dostupniji široj masi. Postoji nekoliko razloga zbog čega su šampanjci skupi. Prvo je trošak grožđa, zbog velikog rizika od vremenskih nepogoda te činjenice da se mora brati ručno, a postupak sekundarne fermentacije po tradicionalnoj metodi zahtijeva stotine sati ručnog rada i godine starenja prije nego boce budu na tržištu. Najpopularniji šampanjac na svijetu je Moët & Chandon. Povijest tog brenda seže u 1743. kada je francuski vinar Claude Moët osnovao tvrtku, čiji su šampanjci vrlo brzo stekli svoje poklonike među političkom elitom te su u njima uživali ruski car Aleksandar II, austrijski Franjo II, britanska kraljica Viktorija te francuski car Napoleon.