Kad su hrvatskog branitelja Branka Kveža, inače poznatog zagorskog proizvođača mesnih prerađevina, članovi Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Krapinsko-zagorske županije, točnije njihov predsjednik Josip Horvatin, pozvali da s njima ide na druženje u Slavoniju, na kobasijadu u Dugoj Međi kod Orahovice, Branko nije ni slutio da će se u Zagorje vratiti s peharom i zlatnom medaljom za svoju domaću kobasicu koju proizvodi po starinskoj, domaćoj recepturi.

Zagorski šmek

Inače, kako nam je ispričao Josip Horvatin, udruga kojoj je na čelu, uz potporu Krapinsko - zagorske županije i Grada Zaboka, redovito sudjeluje na Slavonskoj kobasijadi u Dugoj Međi i to već više od desetljeća. -Bit ću potpuno iskren. Već 13 godina odlazimo u Slavoniju, ne samo na kobasijadu, nego i na pekmezijadu te ostala događanja. Mi kao Udruga do sad nismo imali, osim pojedinačno, doticaja s Brankom. No, konzumirali smo njegove proizvode i nikad nismo došli na ideju da i njega, kao hrvatskog branitelja, povedemo sa sobom. Kad smo išli u Slavoniju, išli bismo obično s dva, tri uzorka, a ove godine smo išli s čak sedam uzoraka. Inače, svake godine napunimo autobus s braniteljima i članovima njihovih obitelji kad idemo u Slavoniju i sad kad smo razgovarali o broju uzoraka, sjetili smo se Branka. Sreća je htjela da smo se upravo s Brankom družili mjesec dana prije kobasijade, na hodočašću hrvatskih branitelja u Voćinu, gdje je on bio sa svojom obitelji. I tada smo ga zamolili da ide s nama. Iskreno, nismo imali velika očekivanja, jer smo do sad samo jednom osvojili treće mjesto i tad smo bili presretni zbog tog trećeg mjesta. Jer ipak svi oni tamo preferiraju slavonski šmek, a ne naš zagorski. I unatoč tome što sam znao da idemo s vrhunskim proizvodom, nisam osobno imao prevelika očekivanja. No, na kraju, evo... Bili smo presretni što je Branko osvojio pehar za najbolju kobasu i išli smo doma veseli i sretni – ispričao nam je Horvatin.

Provjerena receptura

Naime, Brankova domaća kobasica, između 29 uzoraka, od vrlo stručnog žirija sačinjenih od profesionalaca, renomiranih imena iz Podravke i drugih poznatih prehrambenih faktora, proglašena je najboljom od svih uzorkovanih. Bilo je to prije desetak dana, stoga smo prošlog tjedna posjetili Brankov OPG u Sekirišću kod Svetog Križa Začretja kako bismo se malo bolje upoznali s njegovom proizvodnjom i načinom rada. Prvo što smo ga, dakako, pitali, bilo je li za ocjenjivanje na kobasijadi u Slavoniji prilagodio recepturu svojih kobasica. - Ništa nisam mijenjao, niti prilagođavao kobasicu specijalno za ovo natjecanje. I to je zanimljivo. Tako radimo već dosta dugo. Dakle, radimo seriju kobasa od cca sto kilograma. I tu seriju sam skoro već prodao, ostalo je još nekoliko komada i njih sam uzeo i odnio na ocjenjivanje. Sve su na istoj bazi rađene. Doduše, ima jedna nijansa, koja ovisi o tome za koje tržište radimo koju seriju. Naime, naše zagorsko tržište je naviknuto da ima manje mljevene paprike u kobasicama. I mi stavljamo vrlo malo, oko 3 dekagrama na 50 kila – otkrio nam je Branko Kvež.

Nabavka svinja

Budući da se Branko bavi proizvodnjom mesnih prerađevina, a ne posjeduje veliku svinjogojsku farmu, pitali smo ga kako dolazi svinja dovoljno kvalitetnih za proizvodnju domaćih delicija.  - Svinje nabavljam u Križevcima, kod gospodina koji ima vlastiti uzgoj. Ima krmače, dakle, proizvodi male odojke, ali i tovljenike do 100 kilograma. Ja s njime radim već osam godina i nikada nisam trebao veterinara. Znači, ja kupim pajceke od 100 kilograma, dopeljam ih doma i dohranjujem ih do 150 pa čak i 200 kilograma. Dakle, uzimam si prema potrebi, kakva je situacija na tržištu. I vozim ih na klanje. Evo, sad smo zadnje odvezli na klanje i sad ću opet uzeti deset komada u Križevcima, već me čekaju. Imam svoje kuruze i ječma kojeg sijemo, tako da hrane za pajceke imamo – rekao nam je Branko, koji od svinja, kako se to u Zagorju poslovično kaže, „ne baca ništa osim papaka i dlake”. 

- Radimo sve što se da napraviti od jedne svinje. Počnemo od čvaraka, zatim pojedine dijelove mesa obradimo za šunke koje sušimo sad za Uskrs, zatim se odvajaju oni dijelovi koji idu za krvavice i prezbušte. Zatim se pacaju bunceki, pa čak i svinjske nogice, za koje isto imam sve više mušterija koje ih traže i unaprijed ih naruče. Radim, naravno, i kobase, salame, domaći jeger... Znači, ništa se ne baca od svinje. Sve se potroši. Čak i kožice koristimo za prezbušt – govori nam Branko.

Mesarski počeci

Ono što je posebno zanimljivo jest da Branko po struci nije mesar, stoga smo ga pitali o njegovim mesarskim počecima, ali i samom pokretanju ovog vrlo ozbiljnog posla. - Ja sam još kao mali dejčec hodal sa svojim ocem na kolinja, koji je bio, kako bi se reklo, glavni mesar tu u selu. I jedva sam čekal dan kad on nekam ide, da idem s njim. Onda bih tamo dobio neki mali nožek da režem špekec i čekal sam sarmu. To mi je bila delikatesa. Kad smo u ušli u Europsku uniju, ja sam znao da će se s vremenom sve više tražiti domaći proizvodi, proizvedeni na selu po domaćim receptima, kao što su naši stari radili. Dokaz tome je i ova kobasa koja je sad osvojila zlatnu medalju. Radim sve po domaćoj starinskoj recepturi. Jedino što koristim drugačije jest što nabavljam domaću slavonsku papriku, budući da mi se ona pokazala najbolja. Koristio sam prije i neke druge, ali ova mi se pokazala najboljom. No, naravno, u naše zagorske kobase mi ne stavljamo takve količine paprike kao što to rade Slavonci. No, da se vratim na početak, dakle, ja sam već tada shvatio da će za domaćim proizvodima biti velika potražnja pa sam odmah krenuo u taj projekt. Prvo je trebalo registrirati objekt pa sam išao u Zagreb. Predočio sam im nacrt postojećeg objekta i oni su ga došli pregledati i onda su mi rekli da bi to bilo dobro tu napraviti. I tako smo napravili poslovni plan, nacrte i počeli raditi. Jedan čovjek mi je dao predračun na milijun i pol kuna. No, ja nisam imao novaca i ja sam to polako sam radio. I stvarno, uz pomoć prijatelja i susjeda, sam sam napravio objekt. Inače, ja po struci nisam mesar, nego strojarski tehničar, tako da sam si sam napravio sve ove hladnjače. I zatražio sam odobrenje objekta, došla je inspekcija, imao sam nekih nedostataka pa sam ih morao otkloniti, a kad sam ih otklonio, došla je inspekcija ponovo i dobio sam dozvolu za rad. To je, dakle, bilo 2015. godine - ispričao nam je Kvež o svojim počecima.

Plasman proizvoda

No, uređenje objekta i ishođenje svih dozvola bila je tek prva faza. Tada je uslijedio onaj teži dio. Pronalazak tržišta za plasiranje proizvoda. - Eh, za plasman je bila borba. No, uz otežano poslovanje, još smo opstali na tržištu. Imamo krug svojih zadovoljnih mušterija. Prisustvujem na raznim manifestacijama, kao što je 'Sto posto zagorsko' u Rijeci i Zagrebu, na kojima se zna dosta dobro prodati naših domaćih proizvoda. Zatim hodam na sajmove. Ja sam svaki utorak u Zlataru, u četvrtak u Krapini i u subotu u Oroslavju. Ove ostale dane radimo tu u preradi. Dakle, ne srljamo u nikakve velike projekte. Kako se prodaje, tako se proizvodi, tako da je naša roba uvijek svježa. A ove suhe proizvode vakuumiramo u našoj profesionalnoj vakuumirki i onda to može trajati i do godinu dana, no, ništa ne stoji više od dva, tri mjeseca. Sve se proda – pojašnjava nam Branko svoj poslovni princip.

Obiteljski biznis

Iako je pred Brankom još dosta godina rada, već sad je osigurao budućnost svog OPG-a, s obzirom na to da je u njegov posao uključena gotovo čitava obitelj. - Imam dvije kćeri, Petru i Martinu, koje sada rade samnom. Petra je stalni zaposlenik, a Martina je sad na porodiljnom, ali inače obje mi puno pomažu pa čak i zet. Svi delaju – kaže Branko, čiju smo kćer Petru Pozaić pitali je li ju tata nagovorio da se uključi u njegov posao ili je to bila njena odluka. - A ne. To je bila isključivo moja odluka i dugo to radim. Već sam pet godina u stalnom radnom odnosu ovdje i zbilja mi je lijepo to raditi – kaže nam Petra koju smo pitali ima li u planu 'otjerati' tatu u mirovinu i samostalno preuzeti obiteljski posao. - Pa takav je plan. Tak je i tata rekel – smije se u šali Petra, koja ima i velike planove za širenje obiteljskog biznisa.

Planovi za budućnost

Naime, u blizini kuće kupili su već jedno veliko imanje, na kojem planira u budućnosti napraviti jedan oblik seoskog turizma, gdje bi se svi njihovi proizvodi mogli degustirati. No, za to će, kaže nam Branko, trebati pomoć domaćih ili EU fondova. - Bili smo kod župana Krapinsko- zagorske županije, Željka Kolara, prezentirali smo mu naš plan. Dakle, moja kći Petra planira se prijaviti na neku od mjera kako bi mogla otvoriti seoski turizam sa kušaonom naših proizvoda, no, župan me za sada nije pozvao da ima neki plan ili neku moguću pomoć za nas. A iako smo ga zvali, nije bio ni na otvorenju našeg proizvodnog pogona, niti je ikada bio na našem OPG-u. To ga moram pohvaliti – bocnuo je malo kroz šalu zagorskog župana Branko Kvež, koji je inače član Općinskog vijeća Svetog Križa Začretje, u koje je ušao kao nezavisni kandidat na listi Domovinskog pokreta. No, politiku i šalu na stranu, Branko je već sad postigao zapažene rezultate, a ukoliko će se njegova kći Petra držati svog plana i cilja te u njemu ustrajati, sasvim je izvjesno da će se za ovaj zagorski OPG još itekako čuti.