25. studenog 1960. u Dominikanskoj republici ubijene su tri sestre Patria, Minerva i Maria Teresa Mirabal, političke aktivistkinje skupine "Las Mariposas" (španj. Leptiri) prema nalogu tajne policije diktatora Rafaela Trujilla. Zadavljene su i polomljene su im kosti, a automobil u kojem su se vozile, pronađen je u provaliji planine La Cumbre kako bi se prikrio pravi razlog smrti. Njihova smrt ojačala je pokret protiv Truillovog režima i na njega je izvršen atentat 30. svibnja 1961.

Na prvom sastanku feministkinja Latnske Amerike i Kariba (Feminist Encuentro) u Bogoti 1981., govoreći o obiteljskom nasilju i torturama koje žene trpe u nekim režimima, odlučeno je da se počne obilježavati 25.11. kao dan suprotstavljanju nasilja nad ženama u znak sjećanja na sestre Mirabal. Kako se obilježavanje prihvatilo u čitavom svijetu Ujedinjeni narodi su rezolucijom 54/134, 17. prosinca 1999, uvrstile u svoj kalendar međunarodnih datuma 25. studenog kao Dan suzbijanja nasilja nad ženama. Rezolucijom 48/104, 20. prosinca 1993, prihvaćena je i Deklaracija o eliminaciji nasilja nad ženama.

"Nasilje nad ženama i djevojkama u mnogim je oblicima rašireno po čitavoj zemlji... Na ovaj međunarodni dan potičem vlade i partnere širom svijeta da iskoriste energiju, ideje i vodstvo mladih ljudi kako bi nam pomogli zaustaviti ovu pandemiju nasilja. Samo tako ćemo stvoriti pravedniji, mirniji i nepristrani svijet." (Ban Ki-moon)
Nasilje nad ženama vrši se na mnogo načina: fizički, seksualno, psihički i ekonomski. Ovi se oblici nasilja i preklapaju, a pogađaju žene od prije rođenja do starosti. Neki tipovi nasilja, kao što je trgovina ljudima, prelaze i nacionalne granice.

Žene koje dožive nasilje muče razni zdravstveni problemi i smanjena je njihova sposobnost da sudjeluju u javnom životu. Nasilje nad ženama šteti obitelji i zajednici kroz generacije i stvara novo nasilje koje prevladava u društvu. Nasilje nad ženama osiromašuje žene, njihove obitelji, zajednice i narode.

Nasilje nad ženama ne događa se samo u pojedinim kulturama, regijama ili državama ili određenim grupama žena unutar društva. Korijeni nasilja nad ženama leže u stalnoj diskriminaciji prema ženama. Čak do 70% žena u svijetu trpi neki oblik nasilja u toku svog života.

Najčešći oblik nasilja koje žene doživljavaju je fizičko zlostavljanje partnera. U Australiji, Kanadi, Izraelu, Južnoj Africi i SAD-u prema istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije, 40 do 70% žena koje su žrtve ubojstava, ubili su njihovi partneri. Osim fizičkog zlostavljanja, rašireno je i psihičko, emocionalno zlostavljanje.

Pretpostavlja se da će, širom svijeta, jedna od pet žena biti žrtvom silovanja ili pokušaja silovanja. Uobičajena praksa ranog braka, posebno u Africi i Južnoj Aziji, također je seksualno zlostavljanje. Mlade djevojke koje se prisili na brak i u seksualne odnose, izložene su raznim zdravstvenim rizicima, a usto im se i prekida školovanje.

U ratom zahvaćenim područjima silovanja su ratna taktika, i to zvjerstvo danas pogađa milijune ljudi, prvenstveno žene i djevojke. Naoružane grupe i pobunjenici siluju žene kako bi ponizili protivnike, prestravili pojedince i uništili društvo. Pretpostavlja se da je Demokratskoj Republici Kongo silovano preko 200.000 žena, između 250.000 i 500.000 žena za vrijeme genocida u Ruandi 1994., u Bosni između 20.000 i 50.000 žena.

Prema bazi podataka Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH) evidentirano je 67 žrtava seksualnog zlostavljanja, kao vida izvršenja ratnog zločina. Počinitelji 57 žrtava seksualnog zlostavljanja su poznati, dok počinitelji silovanja u 10 slučajeva nisu poznati. Stvarni broj silovanih žena i seksualno zlostavljanih osoba tijekom rata teško je utvrditi. Zbog traume ili straha žrtava da će u društvu ili obitelji biti osuđivane i obilježene one vrlo često šute pa zločini ostaju neprijavljeni.

Nemogućnost žena da prakticiraju zaštitu prilikom spolnih odnosa, posebno pri neželjenom odnosu, povezana je i s većom opasnosti od zaraznih spolnih bolesti, posebno HIV-om. Mlade žene su posebno ranjive kada su prisiljene na spolne odnose. Više od polovice novooboljelih od HIV-a širom svijeta su mladi ljudi stari od 15 do 24 godine, a više od 60% te dobne niše su žene.

Ubojstva zbog miraza, najčešće u Južnoj Aziji, su brutalna praksa po kojoj ženu ubije muž ili njegova obitelj, ako njena obitelj ne može dati dovoljno veliki miraz muževoj obitelji, kao dar za njenu novu obitelj. Ubojstva za zaštitu časti dešavaju se u mnogim društvima kada žrtve silovanja, žene koje se optužuje za predbračni seks ili preljub, ubiju članovi njihovih obitelji da bi zaštitili čast obitelji.

Godišnje je između 500.000 i 2 milijuna ljudi žrtava trgovanjem, a zlostavlja ih se kroz prostituciju, prisilom na rad, robovanjem. Više od 80% tih žrtava su žene i djevojke.

Nasilje prije i za vrijeme trudnoće ima ozbiljne zdravstvene posljedice i na majku i dijete. Dovodi do visokorizičnih trudnoća koje mogu završiti pobačajem, preranim rođenjem i niskom porođajnom težinom djeteta. Ubojstva ženske dojenčadi i odabir spola djeteta sa zapostavljanjem djevojčica posebno je raširen u Južnoj i Istočnoj Aziji, Sjevernoj Africi i na Bliskom Istoku.

Cijena nasilja nad ženama je izuzetno visoka. Ona uključuje direktne troškove službi koje liječe i podržavaju zlostavljane žene i njihovu djecu i privode počinitelje pravdi. Neizravni troškovi uključuju gubitak posla i nemogućnost reprodukcije i cijenu ljudske boli i patnje. Nitko nema pravo na nasilje! Svi imamo pravo na život bez nasilja!