BAKA ŠTEFANIJA PROSLAVILA 100. ROĐENDAN: 'Treba pune delati, pune moliti i male jesti'
Baka Štefanija Januš iz Marije Bistrice proslavila 100. rođendan
Misao iz naslova nije kineska poslovica, niti pripada nekom starom filozofu. Tu nam je misao izrekla baka Štefanija Januš, koja je proslavila 100. rođendan. Baka Štefanija rođena je 27. siječnja davne 1920. i život ju nije mazio. No, usprkos svemu ostala je vedra i prepuna pozitivnih misli, a kako je bez obzora na godine, još uvijek i te kako suvisla, nakon brojnih mudrosti koje je izrekla, svi koji smo se zatekli na maloj proslavi njenog rođendana u utorak 28. siječnja imali smo i te kako razloga za zamisliti se. Inače je taj dan Marija Bistrica najpoznatija bila po potresu, pa je slučaj htio da baku uz posredstvo načelnika Općine Marija Bistrica Josipa Miličkog posjete i dvije TV ekipe. Baka Štefanija sve ih je strpljivo saslušala i odgovarala na njihova pitanja. Nije mogla izbjeći pitanja o potresu.
'- Doživela sam ja pune potresuv, ali je ovaj ipak bil najjakši - zaključila je dodavši da se nije uplašila. A sa lakoćom je primala i brojne goste. Nakon što se brojna obitelj okupljala vikend prije i na sam rođendan, u ponedjeljak, dan kasnije, osim spomenutih TV ekipa, baki Januš 100. rođendan došli su čestitati i načelnik Milički, uz kojega je bila i voditeljica odsjeka za društvene djelatnosti Jedinstvenog upravnog odjela Općine Marija Bistrica Sanja Čukman te rektor Svetišta MBB preč. Domagoj Matošević.
Vrlo je zanimljivo da je rektor Matošević obitelj Januš imao prilike upoznati prije 30-ak godina. Naime, tada je kao dječak s roditeljima i župljanima zagrebačke župe Trnje pješačio kao hodočasnik u Mariju Bistricu, a obitelj Januš je hodočasnicima omogućavala smještaj, tj. spavanje na stari romarski način na ''štaglju v dvorišču''. I sam rektor Matošević tri je puta prespavao u spomenutom štaglju, koji još uvijek postoji, no hodočasnici danas ako i prespavaju u Mariji Bistrici imaju drugačije opcije. No, bilo se zanimljivo prisjetiti brojnih događaja iz prošlosti, posebno vezanih za bistričko Svetište, kojem je ova obitelj uvijek bila privržena.
Gosti-čestitari su naravno stigli sa košarom punom darova, no baka Štefanija više je uživala u društvu posjetitelja, kojima je prenijela dio svog bogatog životnog iskustva. Na stereotipno pitanje o tajni dugovječnosti, slobodno se vratite na naslov: ''Treba pune delati, pune moliti i male jesti'', a nije se moglo izbjeći i pitanje o rakiji, kao često spominjanom sredstvu male pomoći. No, ova baka ima drugačija iskustva, pa rakiju koristi u druge svrhe, ljekovite. Kad je u pitanju zdravlja, priznat će da osjeća promjene vremena i probleme sa kičmom, no ne žali se nego spremno dodaje: ''Dok morem na noge i dok sam još male pri pameti, dobre je''. A baku Štefaniju život nije mazio. Imala je dvoje djece, no kćer je tragično stradala još u školskoj dobi. Nadživjela je supruga, ali i sina, a sada joj je najveća pomoć snaha Zdenka, umirovljena učiteljica. Tu su i tri unuke sa supruzima, te po tri praunuke i praunuka. Obitelj se s veseljem potrudila da se svi gosti osjećaju sjajno, a radost 100. rođendana baka Štefanije ali i njezina očita dobrota i gostoljubivost razlogom su što su se svi svojim obvezama vratili zasigurno raspoloženiji. A baka Štefanija, koja je strpljivo 100. rođendan slavila vjerojatno više nego sve prijašnje zajedno, vratila se u svoju rutinu, okružena pažnjom i ljubavlju bližnjih, koju lako osjeti svaki gost ove obitelji.