Sugovornik ovotjednog Pub expressa special je naš donedavni saborski zastupnik Vladimir Pleško, kojemu smo dali priliku da se neometan od oponenata osvrne na dvije godine provedene u saborskim klupama.




ZL: Objasnite svekolikom pučanstvu zašto više niste naš saborski zastupnik?

Pleško: Krenimo od parlamentarnih izbora 2003. godine kada je bila složena lista HDZ-a na sljedeći način: nositelj liste je bio gospodin Jarnjak, 2. je bio Vladimir Kurečić iz Varaždinske županije itd., Mlinarić je bio 4., ja 6., Josip Horvat 7. i tako dalje, kombinirajući sve tri županije. S obzirom na izborne rezultate mi smo osvojili 4 direktna mandata, koji su prema zakonu ušli direktno u Sabor. Naknadno, na 1. konstituirajućoj sjednici Sabora prva četvorica su postali zastupnici. Kroz samo konstituiranje, znamo, biraju se i Vlada i njeni dužnosnici. Gospodin Mlinarić je predložen za ministra unutarnjih poslova. Sukladno zakonu, ako zastupnik prihvati dužnost koja je nespojiva s obnašanjem zastupničke dužnosti (ministri, direktori državnih poduzeća, pomoćnici ministra...), mandat im miruje, a po prestanku mogu reaktivirati svoj mandat. Upravo to se dogodilo s gospodinom Mlinarićem, koji je zbog bolesti otišao s ministarskog mjesta. Mogao je aktivirati svoj mandat i ranije, no zbog bolesti je bio još doma, da bi sada dao zahtjev za aktivaciju svog mandata.

ZL: Koliko ste aktivno sudjelovali u radu Sabora i koliko se uopće može, budući da je parlament mjesto gdje se donose zakoni, utjecati «od tamo» na zbivanja u matičnoj županiji?

Pleško: Može se utjecati, ovisno kako gledamo, puno i malo. Ako gledamo suhoparno kroz donošenje zakona, može se kroz raspravu utjecati i na realizaciju naših interesa. No, svi zakoni kad se donose za plenarnu sjenicu, već imaju u sebi veliku dozu kompromisnih rješenja koji zadovoljavaju interese svih i tu je teško tražiti promjene, gledano iz pozicije jednog dijela Hrvatske. Zakoni su za cijelu republiku. S druge strane, u sudjelovanju u pripremi raznih stvari, naročito kod najvažnijeg- proračuna, može se pokušati što više projekata uvrstiti u državni proračun. To je dio rada zastupnika koji nije vidljiv kroz rasprave, ali se vidi kasnije u samoj županiji. Mislim da smo tu gospodin Jarnjak, on naročito kao iskusniji i stariji kolega, i ja, u ove dvije godine, gledajući kroz projekte koji će se početi realizirati, učinili puno. Pogotovo ako se gleda zadnjih 5 godina. Vodoopskrba, cestogradnja, škole...pa i bolnica, za koju su svi govorili da će se gradnja prekinuti s dolaskom HDZ-a na vlast, pred završetkom je. Država će prihvatiti i opremanje te ustanove. Puno je projekata iz kulture... Puno toga se radilo u ove dvije godine.

ZL: Ističe se često da Zagorje dobiva premalo novca iz državnog proračuna. Gledajući sad s distance, je li to točno. Dobiva li svaka županija ravnomjerno, prema svojim potrebama, ili je štos u nečem drugom?

Pleško: Prema projektima. Moram tu biti i kritičan. U našoj županiji nema jasne vizije i nema dovoljno kvalitetnih projekata za koje bi se lobiralo i tražio novac iz proračuna. To građani ne znaju i ne znaju kako se nešto financira. U zadnjih 5 godina nije bilo nijednog kvalitetnijeg projekta, praćenog potpunom dokumentacijom, studijom o ekonomskoj isplativosti...

ZL: Zašto ih nema?

Pleško: To morate pitati aktualnu županijsku vlast (osmijeh).

ZL: Pitam, ali kažu da nije donesen ROP.

Pleško: A zašto nije? To mora donijeti KZŽ. ROP je program kroz koji će se pridruživanjem EU moći dobiti sredstva iz europskih fondova, potpomognuti državnim programima, koji bi se i u našoj županiji mogli provesti u djelo. Za to je glavna i odgovorna Županija, a ne država. Ako se vratimo na to koliko je dobiveno novca za KZŽ, za svečane sjednice Vlade u Krapini u svibnju, rekao sam da će u 2006. ući u županiju 400 do 500 milijuna kuna, što je velik novac, na što je veliko nezadovoljstvo iskazala predsjednica Županijske skupštine gđa. Sonja Borovčak. Taj novac će doći u našu županiju- i za vodoopskrbu i za ceste, za kulturne i sakralne objekte, obnovu baštine, ući će puno novca za izgradnju dvorana... kad se sve zbroji, to je puno. Velika je razlika između nas u HDZ-u i aktualne vlasti u županiji koja tvrdi da smo dobili manje sredstava u dijelu pomoći za općine i gradove koje imaju manje prihode po svojim proračunima. Niti to nije točno. Kad se gleda kolike su dotacije iz državnog proračuna, vidljivo je da se ta sredstva iz godine u godinu povećavaju, s time da ta sredstva nisu namijenjena općinama koje imaju drugačiji status. Primjerice, općine sa statusom brdsko-planinskih područja ili pograničnog statusa imaju dotacije direktno iz državnog proračuna. Kad bi se to zbrojilo, to je daleko više no što se dobivalo ranije. Objektivno, ne može se osporiti da je KZŽ dobila značajan dio proračunskog kolača. Ne mogu a da ne spomenem i zadnji kamen spoticanja: cestarinu i paralelnu cestu. Činjenice su na našoj strani. Činjenica je da je gosp. Čačić potpisao aneks ugovora koji nije bio dobro rješenje za KZŽ. Gospodin Jarnjak i svi mi smo radili na tome da se sve bezbolnije i što bolje riješi za našu županiju. Metoda bunta nije tu pomogla. U dobronamjernom razgovoru u kojem se ne drži figa u džepu, može se puno više postići. Mi na sastancima dogovaramo jedno, a onda se na nekim drugim sastancima dogovori nešto treće, ne sjećajući se svojih propusta u bivšem vremenu.

ZL: Što možete još reći o tom Čačićevom aneksu? Prvi ste sada javno rekli tko je taj koji je potpisao štetan ugovor koji je rezultirao silnim nezadovoljstvom naših žitelja. Stalno pitamo tko je kriv, a svi govore da nije bitno tko je kriv već da se treba sad dogovoriti.

Pleško: Govorili smo moje kolege i ja o tome na Županijskoj skupštini čiji sam vijećnik. Godine 2003., da bi se pristupilo što prije izgradnji nastavka autoceste od Velike Vesi do Maclja, gospodin Čačić je kao tadašnji ministar s koncesionarom potpisao aneks ugovora kojim je izbačena paralelna cesta i druga cijev tunela iznad Krapine prema Đurmancu. Htio je time animirati koncesionara da čim prije pristupi izgradnji, sve iz razloga što su se približavali parlamentarni izbori. Dalje me nemojte pitati. Zašto u to vrijeme saborski zastupnici iz KZŽ, gđa. Borovčak i gosp. Vidiček, te i u to vrijeme županica, Vlasta Hubicki, nisu napravili bunt građana na takvu odluku? To je samo jedno retoričko pitanje. Baš me interesira.

ZL: Kako mu je prošao taj aneks? Tko amenuje «gore» takve ugovore?

Pleško: Vjerojatno je to u to vrijeme bilo odobreno na koordinaciji bivše Vlade. Nas nitko u HDZ-u tada ništa nije pitao. Ja sam tada bio predsjednik ŽO HDZ-a KZŽ. Nitko nas nije ni obavijestio. Sramotno je to što aktualna vlast u županiji tada uopće nije nekoliko mjeseci mogla doći do potpisanog aneksa. To je bila kao neka službena tajna. Županijska vlast nije mogla do toga iako se radilo o interesu županije. Meni je to nepojmljivo. Aneks je došao na svjetlo dana kada je HDZ preuzeo brigu o cijeloj državi. Tada smo tek mogli ući u arhiv ministarstva kojeg je ranije vodio gospodin Čačić.

ZL: Kad već pričamo o tom vremenu, jedno vrijeme je kolala priča da je Čačić dao uvesti geotekstil iz Mađarske, nanijevši i tako štetu Zagorju, jer ju je mogla isporučiti Regeneracija. Znate li što o tome?

Pleško: Ne znam. Imam samo informaciju iz vremena kad je u proljeće prošle godine direktor Regeneracije rekao premijeru Sanaderu da su više geotekstila isporučivali za potrebe Hrvatske željeznice no za Hrvatske ceste. Dakle, vrlo malo tog materijala su prodavali za izgradnju naših cesta, a znamo da se željeznice baš i nisu gradile (smijeh).

ZL: Danas smo i od vas čuli da će država ipak opremiti bolnicu. Pa dobro, hoće li ili neće, odnosno s kojim udjelom?

Pleško: Dogovoreno je da će ministarstvo nabavljati opremu, da će ona doći ovu godinu, a plaćat će se kroz tri godine. Da li će oni uzeti kredit kod dobavljača ili nekako drugačije, ne znam. No, intencija je da se tijekom ove godine oprema dopremi. Pokušava se iz državnog proračuna namaknuti što više sredstava, no treba biti svjestan i da država nema novaca za opremu kakvu bi željeli. Dakle, nemamo za mercedes, ali za golf imamo (smijeh). Problem je što i Županija mora sufinancirati jedan dio opreme jer tako nalaže zakon budući da je to županijska bolnica.

ZL: Vratimo se na vrijeme koje ste odradili u Saboru. Obično ljudi doživljavaju uspješnim zastupnicima one koji stalno larmaju oko nečega.

Koliko ste bili aktivni?

Pleško: Gledano suhoparno statistički, imao sam preko 60 nastupa, da tako velim, što u samostalnim raspravama, što ispred kluba. Najviše sam govorio o lokalnoj samoupravi, malom i srednjem poduzetništvu i gospodarstvu te stvari koje se direktno tiču naše županije. Po statistici, bio sam među aktivnijim zastupnicima. Oni koji imaju bolju statistiku, imaju je uglavnom zbog brojnih replika, ispravaka netočnih navoda i sl., a ne samostalnih desetominutnih izlaganja. Bio sam i član 3 saborska odbora, na čije sam sjednice uredno dolazio. Bio sam u odboru za turizam, predstavke i pritužbe i ravnopravnost spolova. Plus toga sam bio i u komisiji za utvrđivanje šteta od elementarnih nepogoda.

ZL: Ima li puno spavača u Saboru?

Pleško: Ima puno zastupnika koji uz saborske imaju i druge obaveze (smijeh).

ZL: I što sad? Zagorje ostaje na gospodinu Jarnjaku? Je l´ to uopće bitno toliko ili je važnije imati jak lobi?

Pleško: Nesretna je okolnost da gospodin Mlinarić zbog bolesti nije ostao ministar. Ja bih tada odradio svoj mandat do kraja. Zašto neke druge stranke među prvih nekoliko osoba nisu imale zastupnike, to ne mogu komentirati jer to je stav drugih stranaka. No, mislim da Zagorje neće ostati uskraćeno. Ja nisam isključen iz Sabora. I dalje ću pomagati i lobirati za sve projekte naše županije. Znam ljude, mogu doći do njih i lobirat ću maksimalno jer su mi sva vrata otvorena. No, u Zagreb se dolazi s razrađenim projektima. Ako imate samo želju, ne možete ući u državni proračun. Ponekad je i najbolja ideja osuđena na propast ako to nije netko stavio na papir. Sve, od bolnice, do cesta, doneseno je prije ova dva zadnja mandata županijske vlasti. I projekt sufinanciranja malog i srednjeg poduzetništva je bio raniji projekt HDZ-a.

ZL: Bili ste i u saborskom odboru za turizam. Nije li jadno stanje u turizmu KZŽ? Jeste li se u svom radu doticali i naše županije?

Pleško: Od strane KZŽ nisam dobio nikakvu inicijativu o rješavanju problematike turizma. Mislim da ustroj kojeg je postavila bivša vlast u našoj županiji nije djelotvoran. Trebalo bi razdvojiti upravne odjele i povećati broj stručnih ljudi u tim odjelima. Novca ima, ali i opet treba imati kvalitetne projekte.

ZL: Tko vam je bio najsimpatičniji u Saboru, s kim ste najradije popili kavu?

Pleško: Kad bi navratio gospodin Bebić, zbog njegovih anegdota bi se oko njega uvijek stvorila velika gužva. On je doista simpatičan, ljudi ga vole slušati.

ZL: Toči li se alkohol u saborskom kafiću? Ima li onih koji ga redovito konzumiraju. Pošto kava?

Pleško: Da. I ima onih koji ga redovito konzumiraju, a kava je dvije i pol kune.

ZL: Kakve ste sve beneficije imali? Besplatna odijela, mobiteli, službeni vozači i automobili...

Pleško: Nikakve. Nema besplatnih odijela, račun za mobitel sam plaćao sam, vozio sam se privatnim automobilom, osim dva tri puta kad sam bio u službenoj pratnji dužnosnika iz Vlade. Nema subvencija za cipele, za ništa. Ručak košta 20-ak kuna u saborskom restoranu. Gablec nije ni količinski ni kvalitetom bolji od bilo kojeg gableca u nekom od zagorskih restorana.

ZL: Plaća?

Pleško: Plaća? Iznosila je 12 i pol tisuća kuna.

ZL: Imate li pravo na saborsku mirovinu?

Pleško: Ne idem u mirovinu, nemam uvjeta za nju. Ako se ne promijeni zakon, u što ne vjerujem s obzirom na pritiske, imat ću pravo na saborsku mirovinu. No, meni ide dobro i ovako. Vodim uspješan obrt, radim dijelove iz metala isključivo za izvoz, a obrt nisam ni gasio. I dalje ću se njime baviti. Proširit ću kapacitete i povećati broj zaposlenih. Saborski mandat mi ni na koji način nije pomogao u bavljenju obrtom. Nadam se da ću ovu godinu izgraditi i novi poslovni objekt.

ZL: Koje su vas se žene iz Sabora najviše dojmile?

Pleško: To je Marija Bajt, koja je bez obzira na žurbe uvijek mogla odvojiti vrijeme za razgovor, ne gledajući na to tko je iz koje stranke.

ZL: Kako vam se sviđa Ingrid Antičević Marinović koju su kolege proglasile najseksipilnijom zastupnicom?

Pleško: Gospođa Antičević se vrlo atraktivno oblači (smijeh).


Čačićev aneks:

Godine 2003., da bi se pristupilo što prije izgradnji nastavka autoceste od Velike Vesi do Maclja, gospodin Čačić je kao tadašnji ministar s koncesionarom potpisao aneks ugovora kojim je izbačena paralelna cesta i druga cijev tunela iznad Krapine prema Đurmancu. Htio je time animirati koncesionara da čim prije pristupi izgradnji, sve iz razloga što su se približavali parlamentarni izbori. Dalje me nemojte pitati. Zašto u to vrijeme saborski zastupnici iz KZŽ, gđa. Borovčak i gosp. Vidiček, te i u to vrijeme županica, Vlasta Hubicki, nisu napravili bunt građana na takvu odluku? To je samo jedno retoričko pitanje. Baš me interesira.

Tajni arhiv

Nas nitko u HDZ-u tada ništa nije pitao. Ja sam tada bio predsjednik ŽO HDZ-a KZŽ. Nitko nas nije ni obavijestio. Sramotno je to što aktualna vlast u županiji tada uopće nije nekoliko mjeseci mogla doći do potpisanog aneksa. To je bila kao neka službena tajna. Županijska vlast nije mogla do toga iako se radilo o interesu županije. Meni je to nepojmljivo. Aneks je došao na svjetlo dana kada je HDZ preuzeo brigu o cijeloj državi. Tada smo tek mogli ući u arhiv ministarstva kojeg je ranije vodio gospodin Čačić. .

Beneficije

Nema besplatnih odijela, račun za mobitel sam plaćao sam, vozio sam se privatnim automobilom, osim dva tri puta kad sam bio u službenoj pratnji dužnosnika iz Vlade. Nema subvencija za cipele, za ništa. Ručak košta 20-ak kuna u saborskom restoranu. Gablec nije ni količinski ni kvalitetom bolji od bilo kojeg gableca u nekom od zagorskih restorana.


Izvor: Zagorski list