O putu do uspjeha, posebnom odnosu s publikom i obilježavanju jubileja ispričala nam je jedna od Fiola, predsjednica Sabina Frgec.

Na što ste najviše ponosne u ovih 20 godina djelovanja ŽVA Fiola?

FRGEC: Vrlo teško pitanje jer stvarno ima puno trenutaka koje bi smo mogle izdvojiti. Možda upravo to da smo uspjele opstati u istom sastavu punih dvadeset godina unatoč brojnim obiteljsko- poslovnim obavezama kao i poprilično različitim karakterima i osobnostima koje je povezala i održala upravo ljubav prema glazbi.

U proteklom ste vremenu snimile i novi album s kajkavskim marijanskim pjesmama, što vas je ponukalo na to i kakvo je to bilo iskustvo?

FRGEC: Radi se o proštenjarskim pjesmama, dobro poznatim svima. Tradicija proštenjarstva dio je kulturne baštine i identiteta našega naroda pa tako i Hrvatskog zagorja. Dio pjesama snimljen je uz pratnju orgulja Heferer čime se nastojalo promovirati i njih jer iste spadaju u zaštićenu kulturnu baštinu. Na području Zagorja najstarije orgulje iz radionice Heferer datiraju još iz 17.stoljeća. Ovaj projekt realiziran je u suradnji s nekadašnjim županijskim pročelnikom za kulturu i školstvo, gospodinom Ivanom Lamotom. Njemu dugujemo puno toga te mu se ovim putem zahvaljujemo na svesrdnoj podršci koja traje i više od 20 godina. Sa snimanja pak ima raznoraznih anegdota koje možda i nisu za javnost, ali dovoljno je reći da smo snimale u hladnoj crkvi do jedan sat iza ponoći, ujutro normalno otišle na posao i sve opet ponovile drugu večer. Naravno, bilo je lakše uz kuhano vino i kolače. Ovaj album je projekt na kojemu smo puno radile, kojemu smo se veselile i ponosne smo što smo ga uspjele većim dijelom realizirati.

U planu je bila i promocija albuma, no zbog cijele situacije s pandemijom hoće li to uopće biti moguće? Gdje se album može nabaviti?

FRGEC: Da, bila je. Međutim dolaskom pandemije i mi smo nekako finalizaciju albuma stavile malo po strani. Obzirom da je i dalje neizvjesno što donosi jesen i koje će sve mjere biti na snazi, odlučile smo promociju odgoditi za iduću godinu. Što se tiče samog albuma, najvjerojatnije nećemo ići s nekom velikom nakladom. Ono što je nama važno je da iza nas ostanu vidljivi tragovi našeg djelovanja i prisustva prvenstveno u a capella izričaju. Više puta smo imale priliku čuti da smo upravo mi predvodnice a capella pjevanja u našoj Županiji.

Vesele li vas još uvijek nastupi? Odnosno, nedostaju li vam sada u ovom 'novom normalnom' kada su događanja na kojima pjevate uglavnom svedena na minimum?

FRGEC: Da, vesele nas jer koji je onda smisao toga, ako u tome čime se bavite ne nalazite zadovoljstvo. Nedostaju nam nastupi i ta interakcija s publikom. Svaki je nastup drugačiji, kao i interpretacija iste pjesme. Sve je stvar trenutka.
Gdje god nastupite i kojom god prigodom, svojim glasovima i interpretacijama raznježite i dotaknete srca publike. Koliko vam je to važno i kakve su emocije s vaše strane kad vidite pozitivne reakcije publike i dan danas?
FRGEC: Interakcija s publikom jako je važna. Interpretacijom pjesama prenosimo određenu emociju i kao takva ona bi trebala doprijeti do publike. Nije samo pljesak pokazatelj da smo u tome uspjele, to je izraz lica, osmjeh pa čak i suze. Još kad i same osjetimo trnce za vrijeme izvedbe to je onda to. Bosiljka Perić Kempf, glazbena kritičarka i kolumnistica, u osvrtu na naš treći CD napisala je da smo autentične i iskrene. Vjerujem da nas i publika doživljava na taj način.

Sjećate li se još uvijek prvih nastupa, prvih probi? Kako je to izgledalo kad ste tek kretale i koliko brzo vam je proletjelo ovih 20 godina?

FRGEC: Prvi nastup bio je na Oro-noti, davne 2000. Nastupile smo s Gibonnijevom „Projdi vilo“ u a capella izvedbi, u dugim plavim haljinama šivanim posebno za tu priliku. Osvojile smo 1.nagradu publike i od tada pa do danas izlazimo pred publiku. Naravno, s kojim centimetrom i borom više, ali s jednakim žarom. Probe? Mnogi puta se svode na više priče (ta žene smo!), a manje pjevanja. Ipak, kada je gusto zapnemo s probama i potrudimo se maksimalno. Vrijeme je jednostavno proletjelo, a mi smo uspjele zadržati onu glazbenu vrckavost s početka priče. Počele smo kao srednjoškolke i studentice, a danas i same imamo svoje vrtićance, osnovce, srednjoškolce i studente. Naši sreća i ponos, puta 19!

Imate li neki nastup koji vam je posebno urezan u sjećanje?

FRGEC: Mislim da bi se cure složile sa mnom da je to nastup na Festivalu klapa u Kaštel Kambelovcu. Naš vodeći vokal, Mihaela, napravila je pauzu koja u notnom zapisu ne postoji. Srećom, stale smo sve. Umjetnička pauza kratko je trajala, ali nama se činila jako dugom. Još se radilo o prijenosu uživo. Nastupile smo bose, u plavim haljinama i bile upečatljive. Na kraju smo osvojile 2.nagradu stručnog žirija, a pohvalio nas je sam Arsen Dedić. Zagorke poharale Dalmaciju!

Na spomen Fiola, publika se zasigurno prvo sjeti jedne od najpoznatijih zagorskih popevki, vaše balade 'Vužgi jenu luč'.

FRGEC: Ta je popevka stara 13 godina i naš je svojevrsni zaštitni znak. Ljubavna balada s kojom smo jednostavno saživjele, a samim time i publika. Puna toplih emocija i riječi, postala je zagorski „evergreen“ za koji je i snimljen spot s Marijom Borić i Filipom Jurčićem u naslovnim ulogama.

Ovih 20 godina, osim zajedničkih nastupa i djelovanja, nije vam donijelo samo prijateljstvo, mnogo puta napominjete da ste obitelj i da se zapravo jako dobro slažete oduvijek?

FRGEC: Kada unaprijed znate kako koja razmišlja, kada zajedno proživite lijepe i teške životne trenutke, podrška ste jedna drugoj i veselite se pojedinačnim uspjesima svake ponaosob, vjerujem da je to preraslo samo prijateljstvo. Znalo je biti i onih drugih trenutaka, kada smo mislile odustati, no sve smo to nadišle i uspjele se održati. Tijekom izvođenja skladbi jednostavno se osjetimo i popratimo jedna drugu. Pero Gotovac, kao gost na promociji našeg prvog albuma, za naše je izvedbe korala rekao da se ne zna pjeva li jedna ili svih šest. I tu je vidljiva ta naša životna isprepletenosti prilagodljivost koja nam daje autentičnost i posebnost.

Na koji način ćete obilježiti 20 godina djelovanja? Hoćete li uspjeti, i kako, povodom ove zavidne obljetnice nekako počastiti svoju publiku?

FRGEC: Razmišljale smo o tome i zaključile da ćemo snimiti mini koncert. Na virtualan način, ali sa stvarnim emocijama, iskreno se zahvaliti publici na svakom pljesku, odobravanju i podršci, kojom nas je vjerno pratila u ovih dvadeset godina naše glazbene priče i za koju ćemo se potruditi da se nastavi i dalje.