Građani: 'Cijene jesu pretjerane, ali auto je danas nužan, ne preostaje nam drugo nego da platimo'
Prema podacima Ministarstva gospodarstva, prosječna cijena benzina iznosi 10,54 kune, što je povećanje za 12 lipa, dok je dizel skoro pa premašio 10 kuna, odnosno stoji 9,98 kuna
Nekada je 'psihološka granica' za cijenu goriva po litri bila 7 kuna. Tu bi cijenu vozači danas rado vidjeli na benzinskim postajama, jer unatrag nekoliko tjedana, cijene su 'prešišale' i onu 'psihološku granicu' od 10 kuna po litri benzina, a blizu toj cifri je i cijena dizela. Početkom svibnja prosječni spremnik Eurosupera 95 poskupio je za sedam kuna, a potom još za 3,50 kuna. Za dizel je spremnik poskupio za 6,5 kuna, pa zatim 1,5 kunu.
Poskupljenje nafte
S 21. na 22. svibnja novo poskupljenje. Prema podacima Ministarstva gospodarstva, prosječna cijena benzina danas iznosi 10,54 kune, što je povećanje za 12 lipa, dok je dizel skoro pa premašio 10 kuna, odnosno stoji 9,98 kuna. Ovakav rast cijena nije zabilježen već četiri godine, a razlog rastu cijena, kažu stručnjaci, je poskupljenje nafte na svjetskom tržištu već nekoliko tjedana zaredom.
Bez optimizma
Hoće li, na način da smanji trošarine i PDV koji čine više od polovice strukture cijene goriva, Vlada intervenirati, pokazat će vrijeme, no građani koje smo anketirali vezano uz ovu temu nisu optimistični, odnosno smatraju da će se cijene goriva i dalje povećavati. Ono u čemu se uglavnom slažu, jest da su u današnje vrijeme automobili postali nužni i da prostora za neku uštedu na gorivu nema, pa probijale li cijene 'psihološke granice' ili ne, ne preostaje im drugo nego rezervoare automobila 'natankati' i – platiti.
ANKETA: Što građani kažu o poskupljenju goriva?
Sanda Šalin (37), Oroslavje:
Iskreno, ne pratim cijene goriva jer mi auto treba svaki dan, pa je zapravo svejedno koja je cijena, jer mi je auto nužan, 'natankam' i to je to. Vozim benzinca. Cijene su u zadnje vrijeme često išle gore, ali mislim da se taj trend neće nastaviti, da neće više drastično rasti, nadam se da neće biti više od 11 kuna. Auto moram imati i nemam izbora.
Damir Španiček (56), Hum Zabočki:
Auto se ne vozim previše, ali ipak mislim da su cijene previsoke. Siguran sam da će još i rasti, s obzirom na stanje u svijetu. Za očekivati je da se cijene neće spuštati, jer i sve ostalo uostalom poskupljuje. Žena mi na posao ide autom, a ja više koristim bicikl. Nisam htio kupiti motor, već baš bicikl. Nekima ljudima je nužan auto, no neki bi mogli za kraće relacije voziti bicikl ili pješačiti, i radi zdravlja i radi uštede.
Dario Benger (18), Stubičke Toplice
Vozim dizelaša, a cijena dizela sada je porasla blizu onih kritičnih 10 kuna. Mislim da je to previsoka cijena i da će i dalje rasti, jer smo u Hrvatskoj. Stvarno je previsoka cijena. Radim i sam financiram troškove goriva. Auto trebam svaki dan, bicikl puno vozim, no na posao ne mogu biciklom. Siguran da će cijena uskoro porasti opet, barem za još 50 lipa.
Matija Sviben (26), Stubička Slatina:
Meni srećom za posao nije nužan automobil, do posla pješačim jer mi je blizu. No, često mi treba, kada idem u Zagreb ili nešto trebam obaviti. Imam dizelaša, čujem da je opet cijena porasla. Mislim da je to zbog početka ljetne sezone, da više zarade para, da je stvar u našoj državi, a ne šire te da će najesen cijena opet pasti.
Štefica Lojina (54), Sveti Križ Začretje
Zabrinuta sam zbog rasta cijena goriva, to potiče niz drugih poskupljenja, a sve nekako ide u tišini. Cifre su prešle te 'psihološke granice', a mislim da će ići i dalje rasti. S obzirom na vozne redove vlakova, autobusa,vrijeme putovanje kao i visoke cijene voznih karata, danas je jako teško bez automobila, teško je uskladiti radno vrijeme i obaveze i bez auta je nezamislivo s današnjim tempom života, pa onda moramo platiti.
Tomo Kuhar (69), Oroslavje:
Mislim da su cijene više nego pretjerane. To je samo mali dio komposta u cjelini te loše državne politike. Siguran sam da će cijene goriva još rasti, no sve zavisi o onim velikim silama, saudijskim i američkim, o višoj politici. Auto je u današnje vrijeme nužan, pa čak i nama penzionerima, kako bi inače dospjeli do bolnica i terapija?