Aktivistička nevladina udruga Army SOS pretvara Android tablete u pametne uređaje s automatskim preciznim navođenjem. Nekoliko godina prije nego je Rusija napala Ukrajinu, Oleksij Savčenko pomogao je u razvoju jednog od najsmrtonosnijeg i najjeftinijeg oružja koje sada koriste tisuće ukrajinskih vojnika.

2014., Savčenko je sudjelovao na višemjesečnim prosvjedima u Kijevu, koji su rezultirali odlaskom proruskog predsjednika Viktora Janukoviča s vlasti. Iz osvete, Moskva je anektirala Krim i počela poticati separatistički rat na jugoistoku Ukrajine. Zbog toga je Savčenko, zajedno s istomišljenicima iz aktivističkih krugova, pokrenuo neprofitnu organizaciju Army SOS, piše Al Jazeera.

Skupina je skupljala sredstva za jakne i ostalu vojnu opremu za bivše prosvjednike koji su se prijavili za borbe protiv separatista, unatoč tome što su loše opremljeni i neuvježbani. Kako je skupina dostavljala opremu na prve crte bojišnice, volonteri i vojnici zatražili su još nešto što im je bilo prijeko potrebno. “Dečki, dajte nam karte, trebamo karte. Imamo samo sovjetske iz osamdesetih. Tamo gdje su prije bila polja, sad su sela ili zgrade,” prisjeća se Savčenko zamolbi. Umjesto da printaju tisuće stranica, iz organizacije Army SOS odlučili su se za tehnološki naprednije rješenje.

Zamolili su skupinu software developera u Kijevu da instaliraju satelitske karte i podatke ukrajinske vojske na tablete i pametne telefone.

Prema riječima ukrajinskog vojnika koji je koristio ovu inovaciju 2014., trupe su dobile bolji dojam o svojoj okolini, a alati su im omogućili da usmjeravaju naoružanje jasnije i preciznije.

Uskoro su počeli pristizati novi prijedlozi.

“Možete li dodati opciju koja mjeri udaljenost? Možemo li unositi koordinate? Možemo li navoditi i izračunavati topničku paljbu?”, bile su najvažnije molbe, govori Savčenko za Al Jazeeru.

Sovjetski način navođenja zahtijeva ručni unos podataka i korištenje tablica za kalkulacije, što može potrajati i 15 minuta.

Ono što su napravili Army SOS i developeri promijenilo je kompletni sustav.

Nazvan Kropiva, software je dio serije hi-tech opreme i naoružanja koja je pomogla transformirati ukrajinsku vojsku od demoraliziranog autsajdera do sile koja pruža ozbiljan otpor.

Kropiva je “primjer privatne inicijative i efikasnog korištenja civilnih sustava u vojsci,” kaže Pavel Luzin, analitičar za obranu iz Rusije koji radi za Jamestown fondaciju – think tank iz Washingtona.

Software pretvara bilo koji tablet sa sustavom Android, koji stoji oko 150 dolara, u osnovnu jedinicu automatskog preciznog navođenja.

Tablet može primiti i prenositi koordinacije za usmjeravanje topničke paljbe od korisnika, drona ili radara. Također može računati udaljenost do mete i usmjeravati paljbu svih vrsta naoružanja koje se koristi u ukrajinskoj vojsci. Tablet također dobiva meteorološke podatke koji mogu utjecati na svaku paljbu – brzinu i smjer vjetra, temperaturu i vlažnost zraka.

Ako ne postoji pristup internetu za potrebe komunikacije sa zapovjednim centrima, tablet može koristiti i prijenosne radio stanice. Kalkulacije nastaju i prenose se u nekoliko sekundi – tako ušteđeno vrijeme može spasiti živote i uništiti neprijatelja.

“Brzo je i precizno,” kaže Savčenko iz ureda grupe u centru Kijeva, prepunog kutija s novim tabletima i ukrašenog zastavama ukrajinskih vojnih jedinica s potpisima zahvalnih vojnika.

Tablet također spašava živote na druge načine.

“Jednom je grupa ljudi ušla u minsko polje. I izišli iz njega živi” koristeći tablet s Kropiva softwareom, kaže za Al Jazeeru Antonina Baiura, volonterka za Army SOS.

Army SOS i developeri besplatno su dali softverski kod ukrajinskoj vojsci 2018.

Različiti pristupi

Svaki tablet je kao pčela radilica u košnici.

Sadrži informacije samo o direktnoj okolini korisnika. Kad bi bio ukraden, tablet – koji je zaštićen lozinkom – može se ugasiti s centralnog servera. Čak i ako ruski ili separatistički vojnici dođu do funkcionalnog tableta, njihovi nadređeni strogo im preporučuju da ga ne koriste.

“Besplatni sir možete naći samo u mišolovci. Trofej kao što je ukrajinski softver je mišolovka,” upozorio je ruski vojni časopis Top War u svibnju. Anonimni autor članka navodi da podaci iz svakog tableta završavaju u SAD-u, i da ubacivanje ruskih karti neprijatelju u ruke daje vitalne informacije.

U objavi se također žali za nedostatkom sličnog softwarea u ruskoj vojsci.

“Čak i ako on postoji, nisu ga dobile jedinice na fronti,” zaključuje autor.

Ovaj zaključak naglašava veliku razliku u tome kako ruska i ukrajinska vojska razvijaju nova oružja.

Ruski vojno-industrijski kompleks guši se u korupciji i neučinkovitosti, a problem stvaraju i napuhani budžeti i netransparentni sustav nabave, kažu analitičari. Sustav kao što je Kropiva gotovo je nemoguće stvoriti u Rusiji jer je njen vojno-industrijski kompleks “previše nespretan i opterećen hrpom obavještajnih časnika koji žive od njega kao paraziti,” kaže analitičar Luzin.

“Verzije Kropive jesu moguće, ali one bi bile mnogo skuplje i mnogo manje korisne i efikasne,” dodaje.

Reforme u transparentnosti

Ukrajina je također naslijedila dio sovjetske vojne industrije. Više od stotinu developera oružja i proizvođača čini Ukroboronprom, državni konglomerat u kojem je korupcija na toliko lošem glasu da ga je kritizirao čak i Washington.

“Nema nikakve koristi da se Ukrajina bori za svoj teritorij u Donbasu dok joj dušu izjeda korupcija,” izjavio je 2016. tadašnji američki državni tajnik Rex Tillerson.

Ovih dana Ukroboronprom prolazi kroz bolnu tranziciju prema transparentnijem poslovanju, dok njegove tvornice i istraživačke centre napadaju ruske rakete.

Za razliku od njihovih neprijatelja, ukrajinska vojska ne voli previše reklamirati novo oružje razvijeno kod kuće. Ministarstvo obrane tražilo je od Army SOS organizacije da se drži podalje od masovnih medija.

“Vojska nas je tražila da nestanemo iz centra pozornosti,” kaže Savčenko. “Ali oni ne mogu odgovoriti na naše pitanje kako ćemo onda financirati naše projekte.”

Članci o ovom projektu dosad su rezultirali donacijama, dodaje on. Tim sredstvima već su kupljene tisuće tableta i pametnih telefona, a vojnici koji žele instalirati Kropivu na svoje uređaje moraju čekati po četiri dana da dođu na red.

Army SOS štiti identitete svojih volontera, developera i vojnika koji koriste software.

“Ja samo govorim o svemu. Ako mene ubiju, proces će se nastaviti,” kaže Savčenko. Volonteri s kojima surađuje su civili koji nikad nisu planirali raditi s vojskom, i vratit će se svojim normalnim životima kad rat završi.

“Rat ćemo završiti pobjedom,” kaže, “i vratiti se na stari posao.”