UPOZORENJE: Fotografije u ovom članku su uznemirujuće!

Na području gornjeg Oroslavja lisica je nedavno poharala kokošinjac, ostavivši vlasnika u nevjerici i bez 40 pernatih ljubimaca. Ni jednu nije odnijela. Iako vlasnik nije želio javno istupiti, njegov slučaj, dakako, nije izoliran, niti se lisice pojavljuju samo u dvorištima.

Sjetimo se samo slučaja iz listopada prošle godine kada je lisica dolutala u centar Bedekovčine. Iako nije bilo nikakvog razloga za paniku, stanovnici su se uplašili. No, u strahu su velike oči. Lisica je uvijek bilo u ljudskoj blizini i tome se ne treba čuditi. Gdje su ljudi, tu je hrana. Zato, ako je lisica u blizini, ne znači da je opasna.

Ipak, napadi lisica na domaće životinje postaju sve češći problem u cijelom Zagorju, a mnogi mještani osjećaju se bespomoćno u suočavanju s nepozvanim gostima. Prema zakonskim regulativama, lovci mogu intervenirati samo u određeno vrijeme i na specifičnim lokacijama, što dodatno komplicira situaciju, a dok lisice slobodno haraju, Zagorci se bore s problemom koji, čini se, nema jednostavno rješenje.

Zakon o lovstvu
Predsjednik Lovačkog saveza Krapinsko – zagorske županije, Ivica Halapir, pojasnio nam je kako su napadi predatora veliki problem, a nakon vakcinacije lisica, njihova je brojčanost enormno porasla. Podatak koji na neki način zadovoljava je da više nema pojave bjesnoće budući da se od 2014. godine protiv te bolesti, dva puta godišnje, provodi cijepljenje mamcima koji se bacaju iz aviona. Jedina bolest koju ove životinje mogu prenijeti ljudima je zoonoza, odnosno trakavica. No, ona je u njenom izmetu, tako da se, uz razumne higijenske mjere, njome zaista teško zaraziti.

-Brojčanost lisica je na našem području porasla nekoliko puta. One u prirodi nemaju mogućnost prehrane, poglavito u periodu kada vode mlade pa napadaju kokošinjce i slično. Tu imamo veliki problem i stalne prijave, međutim lovačka društva i lovci ne smiju unutar naselja djelovati da bi neškodljivo uklonili ili zaštitili ljude. Mi aktivnosti ne smijemo izvoditi sto metara do naselja ukoliko naselje broji manje od 10 tisuća stanovnika, a 300 metara od naselja kada naselje broji više od 10 tisuća stanovnika. Unutar naseljenog mjesta ne smijemo uopće jer je takav zakon. Tu postoje lokalne samouprave koje imaju svoje programe koje provode sa svojim komunalnim redarima i uz dopuštenje onda i lovci sudjeluju u akciji. To je tema koja je vrlo aktualna – kaže nam Halapir.

Mnogi mještani prijavljuju napade lisica na kokošinjce i druge domaće životinje, ali mnogi od njih to ni ne čine. Evidencija se ne vodi, jer, kako nam kaže naš sugovornik, lovačka društva ne mogu djelovati. Nije da ih ne zanima, baš suprotno, ali ruke su im vezane iednostavno su nemoćni

- Voljeli bismo pomoći ljudima i smanjiti brojnost predatora. Lovci i svako lovačko društvo u svojim planovima gospodarenja imaju i lovno gospodarsku osnovu na temelju koje se izrađuju godišnji planovi odstrela koje nam propisuje zakon i država u kojem stoji koliko i na koji način možemo izlučiti te jedinke iz prirode. Mi smijemo loviti predatore u vrijeme kada je zakonom to dopušteno, kada se one lisice osamostaljuju. To je period kasnog proljeća i sada u ljetni. Sada su mladi već odrasli, a tijekom cijele godine to činimo dok zakonom to nije zabranjeno – objasnio je Halapir.

Hrana i čagljevi
- Prije su postajala i amarenja jer se lisica pari u listopadu i prosincu pa početkom siječnja u jazbini i onda se išlo s odstreljivanjem sa psima, ali sada zakon više ne dopušta životinju na životinju pa nam je sužena mogućnost smanjenja broja jedinki. Žalosno je da ništa puno ne možemo poduzeti, osim kad je lisica u lovištu – kaže nam Halapir.

Dodaje kako se za promatranje postavljaju i kamere, ali lisica ima svoje migrantske putove tijekom cijele noći i jednostavno ide u potragu za hranom. Ona je mesožder, jede sve od voluharice, žaba, pataka, fazana i zeca do kokošinjaca.

 - Lisica jednom tjedno treba bar jednu kokoš, fazana ili patku da bi preživjela, a kada je u reproduktivnoj fazi to je i više jer moraju prehraniti mlade. Oba roditelja svesrdno pomažu podizati mlade. Po noći lisica zna i po 20 komada peradi ljudima poklati, ne odnese sve. Nama je žao tih ljudi. Možete si zamisliti - u selu, na osami kada jedno gospodarstvo ima 30 kokoši i onda preko noći ostane bez njih 20. To je enormna šteta – objašnjava Halapir.

 Budući da je do nas stigla informacija kako kokošinjce ''brste'' i čagljevi našem području, Halapir kaže kako ljudi često mijenjaju lisicu za čaglja. - Lisica je izrazito noćna životinja koja ide kako mi to popularno velimo, u nabavu, ide predvečer i rano ujutro, ona se boji čovjeka, međutim postala je urbana. Cijela sela su napuštena i ona više ni ne koristi jazbine nego se kote u starim štagljevima. Postoje informacije da su tu i čagljevi, oni izgledaju drugačije, ali ih ljudi često zamijene. U Zagorju on nema prirodnog neprijatelja, njemu je prirodni neprijatelj vuk. Pretpostavljam da se i u velikoj većini slučajeva radilo o lisici jer one sada svoje mlade uče i tjeraju od sebe da se rasprše po terenu i sami vode brigu o sebi. Čagalj lovi i mlade lisice jer je to hranidbena konkurencija. Gdje god se čagalj pojavi onda se i broj lisica automatski smanji – zaključuje.

Rješenje?

Koje je rješenje? Pa, čini se da ga nema. I to malo onih koji imaju svoja gospodarstva prepušteni su sami sebi. Kako nam je objasnio Halapir, preventivne mjere su da dvorišta budu ograđena, međutim, predator se penje i preko plotova ili iskopa rupu, a kokošinjci su u dosta slučajeva neprimjereno zaštićeni. 

- Ona uđe u kokošinjac, a ljudi misle da neće baš kod njih. Tamo gdje ona ima mlade, ona u neposrednoj blizini ne radi štetu već ide i preko dva brijega jer je toliko lukava i prepredena da štiti svoju mladunčad i ne napravi štetu pod nosom. Drugih mjera, nažalost, nema – poručuje Halapir.