Gosti ovotjednog PUB expressa bili su Tajana Broz, članica Poglavarstva za kulturu, sport, mlade i udruge, predsjednik udruge Gokul Nenad Borovčak i voditeljica Centra za prevenciju ovisnosti KZŽ Nataša Koražija.



ZL: Tajana, ti si na ovu funkciju došla u srpnju. Što si zatekla i što se pokrenulo?

Broz: Što se tiče mladih nije bilo neke specijalno definirane politike. Jedan projekt je bio onda već u tijeku, krenulo je dok sam bila u skupštini, a to je Županijski program djelovanja za mlade. To smo priveli kraju, sad je u županijskim službama. To je strategijski plan politike prema mladima u županiji. Definirane su potrebe, interesi, programi mladih koji bi se trebali provesti.

ZL: Možeš pojasniti što to podrazumijeva.

Broz: Od osnivanja Vijeća mladih, Centra za mlade koji bi bio multifunkcionalan do projekata koji se tiču života mladih, podijeljeni na osam područja: zapošljavanje, socijalnu politiku, aktivizam, participiranje u procesima odlučivanja, reproduktivno zdravlje, prevenciju ovisnosti. Temelji se na nacionalnom programu djelovanja za mlade.

ZL: Prati li vas i proračun?

Broz: Ove godine smo krenuli s četiri projekta koji bi odmah išli, to su dovršetak županijskog programa, zagorje.info informativni web portal za mlade i udruge. Nositelj je udruga Mraz i to bi bio web portal koji bi umrežavao mlade, služio kao mjesto razmjene informacija, ideja, programa, projekata. Treći je osnivanje Vijeća mladih. Dogovorili smo se manje-više između udruga i podmladaka političkih stranaka. Problem nam je sa studentima jer zagorski studenti nemaju udruge. Studenti iz drugih krajeva imaju svoje udruge gdje se povezuju, a mi ne znamo gdje naši studiraju i zato ne znamo kako bismo ih predstavili u Vijeću mladih. Četvrti je izrada projekta za osnivanje Centra za mlade. Proračun je ove godine za mlade povećan 80 posto, je da je to samo 90.000 kuna, nisu to velika sredstva, ali ona rastu. To nisu sva sredstva, tu su stipendije koje idu svake godine, sredstva za udruge mladih. To je nekakvo postavljanje temelja da krenemo u konkretnu realizaciju politike prema mladima.

ZL: Kako funkcionira Vijeće mladih?

Broz: Nismo ga još osnovali. Prvi problem je što ne postoji legislativa. Ono je naša obveza sukladno Europskoj povelji o sudjelovanju mladih u općinama, regijama i na državnoj razini. To je mjera nacionalnog programa djelovanja za mlade, ali zadnje tri godine je zakon konstantno u izradi. Postoji potreba da se mladi okupe u jednom takvom tijelu da bi mogli biti neki inicijatori politike prema mladima i nekakvo savjetodavno tijelo, te predstavničko tijelo mladih, pa smo krenuli u osnivanje i bez legislative. Činili bi ga predstavnici učenika, predstavnici studenata, predstavnici udruga mladih i predstavnici podmladaka političkih stranaka.

ZL: Što su najveći problemi?

Broz: Mladi nisu umreženi. Udruge djeluju svaka sama za sebe. Ono što pokušavamo putem Vijeća i zagorje.info-a je na neki način umrežiti mlade da svi znaju što se gdje dešava, da imamo pregled stanja. Drugi problem je nezaposlenost mladih. I treći je definitivno aktivna participacija u društvu jer u Zagorju mlade svi manje-više tretiraju kao problem. Mladi se, kažu neki, drogiraju, alkoholiziraju, mladi su devijantni. A mladi su zapravo resurs, mogu biti inicijatori rješavanja vlastitih problema, a onda i problema društva.

ZL: Nataša, ti imaš neke projekte u planu. O čemu se radi?

Koražija: Uz sve što inače radim u preventivnim programima, krenula je inicijativa u sklopu primarne prevencije koja se odnosi na kvalitetno provođenje slobodnog vremena mladih. U razgovoru u savjetovalištu s mladima koji mi dolaze, često sam znala čuti da naprosto nemaju mjesta na koja bi mogli izaći. Postoje kafići, disco klubovi ali u principu su globalno nezadovoljni, a iz nezadovoljstva se rađaju depresija i različiti drugi problemi. Tako smo počeli jednu inicijativu za osnivanje kluba mladih u Krapini. Nemam namjeru samo stati na tome, moglo bi se reći da je to jedan pilot projekt. U Krapini smo uspjeli okupiti oko istog cilja ravnatelje srednje škole, osnovnih škola, Centra za socijalnu skrb, voditelje školske medicine, članove Poglavarstva zadužene za mlade, kulturu, a i drugi članovi Poglavarstva su dosta zainteresirani, i samog gradonačelnika koji je otvorio vrata i voljan je saslušati mlade kako bi oni neke aktivnosti koje žele provoditi mogli smisleno provoditi na određenom mjestu. U Krapini nema kluba mladih i to je gorući problem. S obzirom na to da volja kod nadležnih postoji, vjerujem da će se kada se nađe neki prostor, taj klub moći i stvarno formalizirati. Ono što je jako dobro je da su mladi od pasivnog korisničkog pristupa, počeli razmišljati da sami počnu raditi nešto za sebe, a mi smo tu samo kao prateći orkestar. O tome se pričalo i na sastanku u vladinom uredu koji je sazvao sve predsjednike stručnih županijskih povjerenstava za prevenciju ovisnosti. Poveo se razgovor o afirmativnim načinima privlačenja mladih rizičnih skupina u neke oblike provođenja slobodnog vremena koji bi za njih bili puno pozitivniji i kada sam ja spomenula ovu inicijativu, ona je doživjela doista pozitivan odjek. Nakon dva-tri dana nazvali su me iz vladinog ureda i izrazili su želju da na seminaru koji organiziraju za ravnatelje srednjih škola i stručnih suradnika iz cijele Hrvatske izložim ovu inicijativu. Zagreb ima svoj preventivni program i izdvojili su upravo našu županiju i ovu inicijativu na području Krapine da se izloži kao pozitivan primjer reakcije lokalne zajednice na pozive njihovih mladih.

ZL: Nedostaje prostor? A sredstva bi našli?

Koražija: Da, nedostaje prostor. U startu možda ne bi trebalo toliko sredstava. Vjerujem da sve može napraviti stupanj po stupanj. Mladi su realni i znaju da neke stvari ne dolaze odmah, da se kreće sitnijim koracima i da kad se napravi konkretan program djelovanja, da će se onda sredstva dobivati u većim količinama.

ZL: Nenade, ti već godinama pokušavaš napraviti multimedijalni centar. Što je s tim?

Borovčak: Mi smo to započeli i aplicirali Ministarstvu kulture 2002. godine za sredstva za multimedijski centar i centar za mlade u Zaboku, zajedno s Gradom Zabokom. Grad Zabok je nositelj projekta, mi kao udruga Gokul smo bili partner. Dobili smo inicijalna sredstva u iznosu 350.000 kuna koja se nisu utrošila do kraja te godine. Nastavak financiranja tog projekta je zastao. Nije dovršena dokumentacija i na projektu je stalo. Formalno, ljudi u gradu su zainteresirani za takav prostor od kojega bi imala koristi cijela zajednica i neki klasični oblici kulture, amaterizma, koji već postoje u Zaboku. Ali lokalna samouprava je dosta spora. Bitno je senzibilizirati cijelu javnost da ljudi postanu svjesni da je to potrebno. Problem je u tome da ne postoje strategije i ono što mi civilnom inicijativom na neki način potičemo je da lokalna samouprava počne razmišljati o strategijama. To je jedan proces lobiranja koji je definitivno urodio plodom. Sad svi pričaju o tim centrima i to je dobra stvar. Dal´ bude se to desilo sutra ili za pet godine, ne znam, ali sigurno se bude desilo. Slovenija ima vrlo kvalitetnu mrežu multimedijskih centara ili centara za mlade tako da ima i mjesta koja su manja od Zaboka, veličine Kumrovca koja imaju svoje multimedijske centre gdje su mladi vrlo aktivni što se tiče bilo čega, od edukacije do nekih urbanih sadržaja, koncerata. Ja mislim da je nužno da se mladi na taj način aktiviraju jer na kraju to koristi zajednici, jer takvi mladi koji su u mladosti aktivni, kasnije u zrelijoj dobi postanu puno potentniji i važniji članovi društva koji definitivno mogu pomoći da ovo društvo ide naprijed. «Na mladima svijet ostaje» nije samo floskula.

ZL: Tvoja udruga je neprofitna, nevladina. Gdje i kako radite, s obzirom na ove probleme.

Borovčak: Gokul je registrirana županijska udruga sa sjedištem u Zaboku. Osnovali smo se 1999. godine. Počeli smo s projektima 2000. Počeli smo bez nekih sredstava, budžeta, bio je to čisti entuzijazam i bilo je vrlo kvalitetnih projekata već prve godine. Neki od nas su imali iskustva od prije u nekim organizacijama još u osamdesetima, bili smo aktivisti već i onda i nije bio problem napraviti neke stvari. Mediji su u ovom mileniju ojačali, počeli smo vrlo javno djelovati i jednostavno bili smo interesantni u tom trenutku, postali smo prepoznatljivi u našoj županiji, a nekim projektima i u kontekstu cijele regije. To je Tabor Film Festival. Ljudi koji dolaze iz zapadnih zemalja shvaćaju taj festival kao jedan od bitnijih festivala kratkometražnog filma u regiji i počeli smo dobivati zbilja savršene filmove vrlo renomiranih autora.

ZL: Što bi se radilo u tom multimedijalnom centru?

Borovčak: Multimedijalni centar je jedna fleksibilna institucija i tu može biti svašta. Mi ne živimo u nekim full urbanim sredinama i tu mogu biti zajedno netko tko se bavi eksperimentalnim videom i ljudi koji se bave folklorom. Sve te zgrade koje funkcioniraju ili funkcioniraju s 50 posto kapaciteta su u nadležnosti pučkih otvorenih učilišta koji su opet u nadležnosti gradova. Teško je njima to oduzeti, svatko je vezan za svoj prostor makar se tu ništa ne dešava. Sve te institucije su bile zatvorene za partnerstva s udrugama i jako je teško doći do neke zgrade, lokacije. Postoje neki modeli koji funkcioniraju, mogu navesti Pulu koja je imala vojarnu, koja ju je pretvorila u centar koji ima hrpu udruga. Definitivno i u Zagorju postoje takvi lokaliteti. Negdje je vlasnik država, ne lokalna zajednica. Nije ni u Puli grad bio vlasnik nego MORH, ali je ipak dobiven lobiranjem lokalnih političara. Dakle, politika je tu bitna, ovisi o čovjeku koji dolazi na neku poziciju i koliko je linkan sa vlasti u Zagrebu, s državnim institucijama. Ti problemi su periferni, jer mlada populacija nije brojčano velika, većinom ne glasaju i nisu interesantni politici. Druge skupine, u zadnje vrijeme penzioneri, oni su vrlo interesantna skupina, sve više i više ih ima, populacija je starija i politika na lokalnom i državnom nivou sve više respektira njihove potrebe. Što se tiče financiranja to uopće nije problem lokalnog nivoa. Ako imaš strategiju, treba lobirati i do novaca se može doći.

ZL: Spomenuo si politiku, a tu je važna Tajana.

Borovčak: Definitivno, ona je prva osoba u našoj županiji od ´90. godine kojoj fakat možeš vjerovati i koja je full aktivna. Ja sam počeo neke stvari još 2000. godine. Ni jedan čovjek iz Poglavarstva ili Grada nije dolazio na sastanak, nego su dolazili neki ljudi koji nisu političari nego su visoko educirani činovnici koji nemaju neku političku moć odlučivanja. Oni mogu predložiti, ali ne mogu taj projekt provesti. Tajana je prva osoba koja ima tu moć i uspostavila je vrlo dobar link s udrugama, mladima, udrugama iz kulture i s politikom. Ona je glasnik između ta dva pola, iako spada u politiku.

ZL: Tajana, ti si iz Kumrovca. Tamo ima praznih objekata…

Broz: To je pitanje države. Država je vlasnik svih tih lijepih, krasnih kumrovečkih objekata. Znamo da to stoji i godinama se ne kreće. Što se tiče prostora, ima super prostor u Pregradi, bivši Energy, sada se zove Dom kulture i tamo radi jedna super udruga mladih koja radi jako dobre projekte, Zefra. Ja se nadam da će i gradske vlasti prepoznati te mogućnosti koje imaju s jednim takvim super prostorom i sa jednom zaista sjajnom skupinom mladih ljudi koja ima super projekte i da će naći zajednički jezik. Ali bilo je užasno velikih problema. Zvonček sa Stub-klubom u Stubici je imao velikih muka da dođe do prostora. Oni su jedina udruga mladih koju je ministarstvo prepoznalo. Ja se nadam da se to neće završiti, već da će se nastaviti. Županija podupire maksimalno koliko može. Ove godine smo dobili sjajne projekte od udruga mladih Zona Kumrovec, Mraz, Stub-klub, Zefra. Njihove lokalne zajednice uz Županiju moraju prepoznati njihovu važnost koju oni mogu imati u svojoj lokalnoj sredini. Većina tih prostora je u vlasništvu gradova i općina i ako ne odluče napraviti taj korak, bit će jako teško.

ZL: Vidimo da bez politike ne ide ništa. Tajana, ti si sad ključna, a mladi su mahom apolitični? Ne izlaze na izbore, nisu zanimljivi visokoj politici…

Broz: Tu je prvenstveno greška nas u političkim strankama, očito nismo napravili dovoljno da ih potaknemo, da im pokažemo da politika bude nešto drugo od onoga kakva je slika. Činjenica je da je slika katastrofa. Manje-više kad nekome kažete da se bavite politikom čudno vas gledaju jer očito s vama nešto nije u redu. I naša je odgovornost koji smo unutra u Županijskoj skupštini gdje smo i iznad hrvatskog prosjeka, imamo tri mlada vijećnika iz tri različite stranke. Ja sam sad u Poglavarstvu i naša je uloga da pokažemo da politika može izgledati drukčije, a onda će i mladi to prepoznati i imat će više motiva da izađu na izbore. Tu nije toliko problem u samim mladima koliko možda u cijelom sustavu koji njih na nikakav način ne motivira, niti im daje do znanja da se išta može mijenjati. Kad im pokažemo da se može mijenjati onda će i oni biti aktivniji.

ZL: Očito je taj prostor vrlo veliki problem u svemu što vi zamislite. Jel´ možda gradonačelnik Krapine dao neke naznake da bi mogao ustupiti neki konkretan prostor?

Koražija: O konkretnom prostoru ne bih mogla govoriti, ali postoji najozbiljnija namjera da se taj problem riješi i da se zapravo uvaži razmišljanje svih tih različitih struka. Vjerujem da će se to realizirati jer uistinu ovaj puta se svaki relevantan faktor dignuo na noge i pružio podršku mladima. Županijska slika zdravlja kao jedan od zdravstvenih prioriteta izdvojila je prekomjernu konzumaciju alkohola u mladih, on ove godine dolazi na rješavanje na razini čitave Hrvatske. Sam taj prioritet ne zvuči toliko privlačno, koliko same aktivnosti koje rješavanje tog problema nosi sa sobom. To su svi ovi afirmativni načini rješavanja tog problema. Jedno od toga je upravo kvalitetno provođenje slobodnog vremena, koji je u programu Centra za prevenciju, ali ujedno je jedna od aktivnosti iz akcijskog plana za zdravlje naše županije. Obvezujući je za sve jedinice lokalne samouprave. Ukoliko to netko želi postići isključivo jer želi dobro mladima, može to zato postići. Ukoliko netko želi političke bodove, može i zato, postoji više razloga zašto bi se u ovom trenutku trebalo krenuti u rješavanje problema koje mladi imaju, a naravno da je tu jako bitan sluh na lokalnoj razini. Imala sam razgovore baš o pilot projektu u Krapini s gradonačelnikom i pročelnikom, gospodinom Ivićem, a moram spomenuti i dobru suradnju s gospodinom Zdravkom Hršakom koji je za mlade, kulturu i sport također član Gradskog poglavarstva i koji je to stvarno više puta spominjao, jednako kao i gospođa Ana Gregurević iz SDP-a. Ima tu dakle čitava vojska ljudi koji žele nešto napraviti. To sad nije vapaj jedne šačice mladih, to sad nije spominjanje socijale ili zdravstva ili nekoga, to je sad već stvarno jedna aktivnost u zajednici koja se može mjeriti s onim kada počne crveno titrati i tu bi stvarno moglo nešto biti.

ZL: Ima napuštenih tvornica, kojekakvih praznih zgrada. Možete to tražiti?

Koražija: Naznake za prostor postoje, ali da je tvrdim da će neka lokacija zasigurno postati mjesto sastajališta. Ako se to pokaže kao neka dobra ideja i inicijativa, a nakon toga budu realizirani i neki ciljevi ja mislim da će to biti jako dobar pokazatelj za sve jedinice lokalne samouprave u našoj županiji, pa ako uspijemo na jednom dijelu onda ćemo udariti na sve frontove, imat ćemo formulu po kojoj ćemo postupati dalje.

ZL: U Berlinu su mnoge napuštene tvornice pretvorene u radionice za mlade. Vi ste imali sličnu ideju.

Borovčak: Preambiciozno je gledati Amsterdam, Berlin i slične gradove Europe gdje se neki bivši napušteni tvornički prostori pretvaraju u kulturne objekte koji dižu cijeli kulturnu ponudu grada i postaju kulturne meke za turiste iz cijelog svijeta. U Hamburgu je iskorištena bivša tvornica haringa gdje je intendantica naša direktorica Eurokaza Gordana Vnuk. Prekrasan kazališni pogon, jedan od najvećih na svijetu. Super prostor. Dešava se to i u Zagrebu, klub Močvara, klaonica povremeno za koncerte, zatim Operacija grad koja je bila u tvornici Badel i klaonici, lobira se, pozove se Bandić, pokažu se ideje. U Zagrebu je jedna tricky situacija. To su sve spomenici nulte kategorije, industrijski spomenici i ti ih ne smiješ rušiti, ali se mogu sami urušiti. Postoje i građevinski lobiji koji bi napravili zgrade. Europska je tradicija da se takvi spomenici iskoriste da se naprave kulturni centri. Veliki gradovi si to mogu dopustiti jer imaju kapital. Ako se to ne napravi, to je zločin. Po meni to je na nivou etničkog čišćenja. Teško da mi možemo financirati takve pogone, to je komplicirano. Nemamo sredstava, ima puno općina i svatko bi svoj pogon. Sad ima puno malih općina čiji je budžet smiješan, valjda 80 posto budžeta je plaća. Kaj možeš napraviti s tim budžetom? Postoje sad nove stvari. Lokalna zajednica surađuje s udrugom, postoje strategije, mogu se dobiti sredstva iz Europskih fondova. Jednostavno treba lokalna zajednica biti u projektu. Tajana je iz politike i može biti u projektu, ali u većini gradova ti nemaš s kim pričati. To je problem, i da imaš s kim pričat ta osoba ima drugih poslova koje radi, premalo je ljudi zaposlenih. Da je sve to na jednom mjestu to bi funkcioniralo, ali ovak´ je to dosta komplicirano. Druga stvar, kod nas ni jedan grad nema novaca da otkupi tvornicu koja je u vlasništvu države, fonda za privatizaciju, stečajni upravitelji to vode. Vrlo zamršeno, da ne govorimo o korupciji. Definitivno, ono što se dešava na nivou županije, na nivou gradova nije obveza. Nije obveza da imaju vijeće mladih, da imaju kulturno vijeće, jedino će to biti obveza Krapine koja je dobila status velikog grada, oni će morati imati neka savjetodavna tijela i na tom polju. Na pritisak Gokula, županija je krenula s kulturnim vijećima. To je zakonska obveza i mi smo uputili nekoliko poziva i oni to moraju napraviti i napravili su doduše sa zakašnjenjem od godinu dana, ali to je izvrsno jer neki gradovi koji su veći u Hrvatskoj još uvijek to nemaju. Županija gotovo da nema nekretnine, ali gradovi imaju i stvar je u tome da Županija mora na tom polju puno bolje komunicirati sa gradovima i općinama. Treba postojati taj link oko nekih projekata, treba to biti sinhronizirano. Ne može se svaka općina sjetiti nekog svog projekta, Županija to mora voditi. Jedan od zaključaka Kulturnog vijeća je da mi uspostavimo kontakte s ljudima koji vode kulturne institucije u gradovima. Koji su to prostori, koja bi bila strategija, na koji način doći do novaca. Treba razvijati strategije, moraju se ljudi educirati, moraju biti otvoreni sustavi, a nažalost u Zagorju je to previše zatvoreno. Mi smo provincija i to je problem. Te provincijske okvire moramo nadići.

ZL: Istaknite ostale ključne probleme. Što su vam ciljevi?

Borovčak: Mi smo kao udruga vrlo mobilni i fleksibilni, mi se prilagođavamo trenutku. Projekt koji furamo i možemo biti stabilni i neovisni od politike i oko čega možemo brijati je Tabor Film Festival. Mi radimo cijelu godinu jer Tabor nije samo tih par dana. Putujemo, promoviramo se u svijetu, prezentiramo naše filmove, na nivou Hrvatske gostujemo po drugim gradovima i promoviramo Tabor Film Festival cijelu godinu. Što se tiče multimedijskog centra ne idemo punom brzinom, to nam je dugoročniji cilj.

Koražija: Ono što mi radimo je primarna, sekundarna i tercijarna prevencija i onda si možete misliti koliko to posla zahtijeva. U našem Centru smo stalno zaposleni samo ja i medicinska sestra. Imamo jako puno gradonačelnika i načelnika i ako vi trebate jednu ideju objasniti svima, onda znate koliko bi vremena i truda to zahtijevalo. Sastanci gradonačelnika i načelnika se prerijetko održavaju, a nažalost ispada da se prebacuje loptica - gradovi smatraju da neke stvari treba riješiti Županija, a Županija smatra da to treba sve prebaciti na lokalnu razinu. Još uvijek postoji način razmišljanja da to netko odozgora treba riješiti. Koliko god mi radimo još uvijek imamo premalo snaga na osvještavanju toga da sve što se radi se radi za nas same. Bolja i češća komunikacija sa ovim razinama bi bila preporučljiva za sve strukture, ne samo za zdravstvo ili socijalnu skrb.

Broz: Poglavarstvo je definitivno sklono da se problemi mladih rješavaju. Problem rješavamo s dvije strategije, strategijom za kulturu s Kulturnim vijećem i Županijskim programom djelovanja za mlade. Te dvije strategije su jako važne i ono što je jako veliki napredak je da kulturnu strategiju pišu kulturnjaci i što su Županijski program djelovanja za mlade pisali mladi. Mislim da se problemi mogu rješavati samo jednim partnerskim odnosom. Ne može Županija sama, ne mogu udruge same. Mislim da smo ipak uspjeli uspostaviti most zadnjih mjeseci između svih zainteresiranih faktora. U krajnjoj liniji, više glava je puno pametnije od jedne. Ja sam tu samo u jednoj političkoj funkciji, ali masa inicijativa dolazi od samih udruga.

Borovčak: Problem svih je znanje, znači kapacitet. Najbitnija je edukacija. Ljudi imaju nedovoljno znanja u bilo kom sektoru. Treba puno seminara, radionica, međusektorskih i unutarsektorskh radionica. Bitno je raditi strategije. Zatvaramo se u svoje sredine, ja sam Zabočan, ti si Krapinčan, on je esdepeovac ili hadezeovac. Mi smo još mlado društvo, ljudi još uvijek osjećaju te neke antagonizme koji su definitivno iluzija. To je bolesno. Treba vremena da inteligencija ispliva. Treba se fokusirati na mlade. Mlado ždrijebe puno lakše možeš naučiti novim trikovima. Jednostavno treba početi od nove generacije jer to je dug proces.

Broz: Bitno je umrežavanje. Do prije dvije godine udruge mladih i podmladci političkih stranaka nisu komunicirali upravo zbog predrasuda, vi ste politika, vi ste civilno društvo i nećemo razgovarati. Otkako smo krenuli s pisanjem tog Županijskog programa djelovanja za mlade, više sjedimo skupa i zajednički pokušavamo naći rješenja. Za Vijeće mladih, mi smo osnovali jednu malu ad hoc grupu u kojoj su i predstavnici udruga i predstavnici podmladaka političkih stranaka i to sva tri vijećnika, Žarko Tušek iz HDZ-a, Kruno Jazbec iz HSS-a i Marko Vešligaj iz SDP-a.

Koražija: Kad smo krenuli sa županijskom slikom zdravlja i sjeli za isti stol predstavnici Županije, javnog zdravstva i socijalne skrbi, razgovarali smo svaki svojim jezikom. Dok smo se mi konačno sporazumjeli… to je bio rezultat tog sjedenja za jednim stolom. Komunikacija je bila uspostavljena. Da ne kažem koje je bilo bogatstvo kad smo se počeli družiti s ljudima iz drugih županija, iz drugih sektora. Nema potrebe izmišljati toplu vodu, ako želimo doći do istog cilja zanemarimo stranačke i bilo kakve antagonističke priče. Definitivno, na mladima budućnost ostaje.

Zagorski list