[OPG PTIĆ IZ ŠAGUDOVCA] Jelenku, Bjelku, Plavku, Srnu i Zaru na gornjostubičkim proplancima čuva bik Hugo
Dok su vani na pašnjacima, najvažnije im je da imaju frišku travu i vodu, zbog čega imaju pojilice. Vjutro čim sunce izađe, one su na brijegu i pasu – ispričao nam je vlasnik Josip
Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Ptić iz gornjostubičkog naselja Šagudovec pravi je primjer kako se ljubav prema bavljenju poljoprivredom nasljeđuje u obitelji iz generacije u generaciju. Nastalo je još osamdesetih godina prošlog stoljeća kada su se o gospodarstvu brinuli Ljubek i njegova žena Katica, a zadnjih desetak godina brigu su preuzeli sin i snaha. Upravo je snaha Marica nositelj OPG –a, no obzirom da je zaposlena, glavni je njezin suprug Josip.
Josip i Marica Ptić s kćerkom Anom i snahom Matejom te unucima Jankom i Štefekom
Prodali bi i više
Iako je gospodarstvo nekada bilo usmjereno na uzgoj mliječnih krava, zadnjih desetak godina uzgajaju krave radi daljnje prodaje i mesa. – S njima je puno manje posla, ne trebaš baš non stop 365 dana u godini biti u štali, k'o s kravama koje se uzgajaju radi mlijeka. Ako je povoljna godina, ove su krave najviše vremena vani na pašnjacima. Ne smeta im kiša niti zima, najvažnije je da imaju vodu i pašu. U štalu ih pospremimo pred Božić, a ako je rano proljeće, već su prije 15.4. ponovo na pašnjacima – kaže Josip, koji je po struci stolar, no nakon što su propale firme u kojima je radio, odlučio se posvetiti poljoprivredi.
Imaju 18 krava i jednog bika te junce i junice. – Ženke prodajemo za daljnju reprodukciju, a muških bi i 500 prodali da imamo. Hranimo ih 15 do 16 mjeseci do 500 kila, samo sijenom i šrotom. Godišnje spremimo 4 do 5 tisuća bala sijena, a sijemo i kukuruz, ječam i pšenicu. Dok su vani na pašnjacima, najvažnije im je da imaju frišku travu i vodu, zbog čega imaju pojilice. Vjutro čim sunce izađe, one su na brijegu i pasu – ispričao nam je Josip, kojem u poslu, osim supruge Marice, pomažu kćerka, tri sina sa snahama, kao i unuci, 2 – godišnji Janko i 4 – godišnji Štefek, koji su glavni kod hranjenja krava ili na ispaši s puranima, obzirom da za svoje potrebe hrane i purane i svinje. – Bude plača ako na večer ne idu nahraniti krave – rekla nam je njihova teta Ana, s kojom se najradije voze na quadu dok posjećuju i hrane krave na pašnjacima ili ih gone i premještaju s pašnjaka na pašnjak.
Angažirana cijela obitelj
Krave su zapravo vrlo plahe, kaže Ana, i kad im gazda Joža zafućka, odmah se stvore na brijegu. A cijela im obitelj smišlja imena, pa su tako u stadu Jelenka, Bjelka, Plavka, Srna, Zara, i čuva ih bik Hugo. - A imali smo i Kolindu, prekrasna je bila, no prodali smo ju – našalio se Josip.
Planova za širenje nemaju, iako prodaju uglavnom sve, a prodali bi i više. No, problem im stvara činjenica da u blizini nema klaonice. – Po zakonu klaonica nam ne bi smjela biti udaljena više od 30 kilometara. A mi vozimo u Zelinu, jer bliže nema. Skupi je prijevoz i klanje – kaže Josip. Ipak, uza sve probleme i činjenicu da posao na poljoprivredi nije nimalo lagan, Josip kaže kako je sretan sve dok može raditi, a kad supruga i on uspiju uhvatiti malo vremena za odmor i putovanje, uvijek uskoči netko od obitelji.