Ana V. (22) pozvala policiju da je zaštiti od nasilnog oca, da bi ona bila sprovedena silom u postaju, a noć je provela u ćeliji...



- Otac me je cijeli život zlostavljao, a majka me nije zaštitila. Zato sada živim kod bake. Malo iza ponoći izašla sam s prijateljem iz kafića Roses i krenula po pecivo u obližnju pekaru gdje su me dočekali otac i majka, koji su nas počeli vrijeđati, a mene su htjeli silom odvesti doma. Ne živim s njima, ne želim s njima ništa više imati i zato sam odbila.

Uslijedila je svađa, čak smo se i potukli, a kako se jako bojim oca, nazvala sam 92 i zatražila pomoć- počela je svoju priču mlada studentica Ana V. (22) iz Oroslavja, ogorčena zbog, kako kaže, nasilja kojeg je nakon poziva u pomoć pretrpjela od policije.

Sila i uvrede

- Došla su dva policajaca, jedan mlađi i jedan stariji. Taj stariji je očito poznanik mog oca, od kojeg je zatražio cigaretu i prisno su razgovarali. Prema meni je bio grub, a kad sam mu ispričala što sam sve pretpjela od oca odrastajući uz nasilje, i kad sam mu rekla da je otac liječen zbog alkoholizma, posprdno me je upitao da li sam i ja bila na liječenju, aludirajući na moje stanje te noći, kada sam popila nešto više, ali sam bila potpuno svjesna svega što se događalo- priča Ana. -Tada sam shvatila da mi oni neće pomoći, razljutila sam se i rekla sam mu da ću ga prijaviti Ministarstvu na što je on rekao :»J.... se meni za MUP». Htjeli su me silom ugurati u auto, ja sam pokušala pobjeći, što su vidjeli i pekari, koji su bili šokirani kad su vidjeli da bježim od policije, jer su ranije vidjeli kad sam ih zvala u pomoć- tvrdi Ana, koja je kad su je uhvatili, pristala na odlazak u postaju ako s njom ode i njezin prijatelj. – Prvo su me odvezli liječnici koja je dijagnosticirala podljeve i ogrebotine, ali meni nitko o tome nije dao dokaz. Uzeli su ga policajci. Ostavili su nas u čekaonici postaje, gdje smo čekali skoro 3 sata. Nisu mi dali da telefoniram, iako sam to tražila, a prijatelja su uz vrijeđanje zgrabili za vrat i izbacili ga van kad je prosvjedovao vidjevši da su po mene došla 4 specijalca s namjerom da me odvezu u ćeliju u Zlatar Bistricu, kako su rekli «na triježnjenje». Na koncu su me odvezli u tu ćeliju, da bi me sutradan odvezli sucu za prekršaje u Donju Stubicu. On mi je rekao da sam pijana deva i da će me strpati u Remetinec ako opet napadnem oca i majku, no nije donio nikakvo rješenje. Sutradan sam morala kod sutkinje, koja je pak rekla, kad me je saslušala, da ja zapravo trebam pomoć Centra za socijalnu skrb. Za to je sad prekasno, ja samo želim odvojen život od oca zlostavljača, a nakon neopravdane grubosti policije, nemam više vjere u naš sustav- ogorčena je Ana, koja ne shvaća zašto su policija i sud uvjereni da su roditelji postupali dobro, kad je općepoznato da su najčešće roditelji zlostavljači, a djeca žrtve, a policiju optužuje i za lažno izvješće o slučaju iz kojeg proizlazi da je žrtva otac, a zlostavljač ona.

Policija opravdava uporabu silu

«Ana V. se sukobila s ocem i narušavala javni red i mir, verbalno ga je i fizički napadala, a nije se smirila ni na zapovijed, zbog čega je uporaba tjelesne snage od strane policije ocijenjena opravdanom. U takvim slučajevima se uvijek prvo ide liječniku, gdje su joj dijagnosticirane lake tjelesne ozljede. Istina je da je policija izašla na uviđaj na njezin poziv, no to ništa ne dokazuje o eventualnom zlostavljanju od strane oca. Roditelji su tražili da ide doma s njima, ona nije htjela, a i kasnije se neprimjereno ponašala, vrijeđala naše službenike, opirala se i određeno joj je zadržavanje radi triježnjenja. U krvi je imala 1,02 promila alkohola. Prekršajna prijava zbog remećenja javnog reda i mira te za nasilje je podnijeta samo protiv nje, protiv oca nije», komentar je slučaja kojeg smo dobili od glasnogovornika PU krapinsko-zagorske, Miljenka Fruka.


Komentar

Kao i svaka priča, i ova ima dvije strane. Kako se činilo policiji, djevojčino ponašanje je bilo krajnje neprimjereno jer niti u jednom društvu žensko pijanstvo nema pozitivne konotacije. Grubost prema roditeljima još manje. Roditelji bi, prema definiciji, trebali biti brižni, a djecu koja su bijesna i gruba, držimo derištima. No, logika ovdje nameće ipak drugačiji zaključak. Djeca koja se tako ponašaju nečim su izazvana. Svaki slučaj treba smjestiti u neki kontekst.

Ovaj ima očito gadnu pozadinu, a Ana sigurno ne bi bez razloga tako reagirala niti javno iznosila priču o incidentu koji pruža sve, samo ne lijepu sliku, kako o njoj tako i o njezinim roditeljima. Pozitivan epilog bi bilo pomirenje, negativan razdor zauvijek. Odabir je na njima. A što se postupanja policije tiče...

Sve je blaže, ali ponekad je doista pregrubo. Možda bi sve ovo bilo izbjegnuto da je jedan od policajaca, dok drugi uzima iskaz, pozvao liječnika, ako je već djevojka djelovala histerično bez izgleda da je oni smire. Bilo bi humanije, ako ništa drugo. A i mogli su je odvesti baki na spavanje, kao što je željela, a ne je silom voziti u ćeliju na triježnjenje. Nije to nikakav preodgoj.