Broj od 600 poginulih na hrvatskim prometnicama u 2007. godini, čini se da je ipak bio poticaj mjerodavnima da razmisle o tome na koji način tome stati na kraj. Međutim, razmišljanja zapravo i nije bilo mnogo jer su u Odjelu za sigurnost cestovnoga prometa MUP-a procijenili kako je dovoljno uzeti još uvijek važeći Zakon o sigurnosti cestovnoga prometa i gotovo pa linearno povećati sve kazne u njemu, da bi onda tako promijenjen stari Zakon nazvali novim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Upravo se po toj formuli, naime, ovih dana kroji taj spomenuti Zakon, koji bi najkasnije do ljeta trebao biti usvojen u Saboru.

Mi smo došli do njegove radne verzije, tj. do nacrta tog Zakona. Bude li to konačna verzija, novosti će biti malo. Ipak, ima ih.

Povratak na 0,5 promila

Za prvu i glavnu već se čulo: vraća se alkoholna tolerancija do 0,5 promila. Svi vi koji si rada spijete koju čašicu poslije ručka, možete odahnuti. Budimo realni, ne zbog toga jer ćete to opet moći legalno činiti, nego zbog toga što to više nećete činiti ilegalno… Problem bi mogao nastati ako vas tolerancija potakne da popijete više nego što ste pili dosad. To opuštanje ne bi bilo iznenađujuće. Sjetimo se samo kolovoza 2004., kada je usvojen još uvijek važeći, sadašnji „revolucionarni“ Zakon, od milja zvan „zakonom 0,0 promila“. Taj je Zakon donio dotad nepojmljivo stroge kazne za sve, a osobito najčešće prekršaje kao što su brzina i alkohol. Osobito za alkohol.

Uvedena je i (korisna) zabrana mobiteliranja za vrijeme vožnje. Kako su se vozači tada postavili? U početku sve je bilo gotovo sjajno: na cestama se odjednom smanjio broj nesreća jer je trenutak stupanja na snagu Zakona o kojemu su svi mjesecima unaprijed pričali, imao velik psihološki učinak na vozače. No, nakon samo nekoliko mjeseci, sve se vratilo na staro: ljudi su opet počeli divljati na cestama, alkoholizirani su opet postajali česti sudionici prometnih nesreća, a mobitel je, svjedoci smo, i dalje omiljena igračka za volanom kod mnogih vozača. Rezultat toga dobro smo vidjeli prošle godine, na našim (crnim) prometnicama, u (crnim) prometnim statistikama.

S promilima ubuduće još odgovornije

Doduše, statistike su poražavajuće samo na državnoj razini, dok na razini Krapinsko-zagorske županije nije bilo gotovo nikakvih odstupanja u broju nesreća, poginulih i ozlijeđenih, u odnosu na ranije godine. Ipak, službeni policijski zapisnici ne otkrivaju baš sve, a osobito ne sve o lošim vozačkim manirama vozača u Zagorju, kod kojih vožnja pod utjecajem alkohola nije rijetkost, a o brzoj vožnji i nepropisnome pretjecanju da i ne govorimo. Stoga odredba o vraćanju 0,5 promila koju će donijeti novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama, a koja je, dakako, posljedica koalicijskih dogovora prilikom sastavljanja Vlade, ne smije biti olako shvaćena.

Uostalom, otrežnjavajuća je spoznaja da se 0,5 ne vraća posve bezuvjetno. Prvo, ta se odluka neće odnositi na mlade vozače do 24 godine starosti kao ni na sve profesionalne vozače – za njih će i dalje vrijediti 0,0 promila. A drugo, ne manje važno, autori zakona razmišljaju o tome da vožnja s 0,5 promila u krvi ne bude kažnjiva za ostale vozače samo ukoliko ne izazovu prometnu nesreću! Drugim riječima, pijte i vozite se s 0,5 promila, ali skrivite li nesreću, jao si ga vama jer ćete biti kažnjeni i za najmanji promil! Prema tome, ako je suditi prema nacrtu, zakon donosi veću toleranciju, ali ´zauzvrat´ traži još veću odgovornost i samodisciplinu!

No, ovakvo postavljanje stvari stručnjaci su dočekali na nož. „Što znači vratiti 0,5 promila, ali kažnjavati vozače ako skrive nesreću? Po toj bi logici isto mogli uvesti i za neke druge prekršaje, kao što su nepropisno pretjecanje ili prolazak kroz crveno svjetlo!“, smatra doc. dr. Željko Marušić s Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu.

Danju opet bez svjetala?

To i nije jedini apsurd koji otkriva nacrt novoga Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime još je veća glupost namjera da se za ljetnoga računanja vremena danju ne mora voziti s uključenim svjetlima?! Upravo je korištenje svjetala i danju, tijekom cijele godine, bila možda i jedina stvarno korisna odluka sadašnjega zakona iz kolovoza 2004. I tek što smo se svi navikli paliti svjetla, sada bismo se trebali odviknuti. I gle vraga, čim u listopadu vratimo kazaljke sata, opet bi se trebali navikavati na pali-gasi režim! Kao da se zaboravlja da ljeti, za sunčana vremena, svjetla i te kako pomažu jer bitno povećavaju uočljivost vozila iz daljine.

Dobra strana novoga Zakona, ako je suditi prema njegovu nacrtu, jest ispravljanje neodređenih visina kazni. Naime, u sadašnjem Zakonu za većinu prekršaja vozač može biti kažnjen „s najmanje 1000 kuna“, ili „najmanje 500 kuna“. Koliko najviše, to je, valjda, bilo prepušteno policiji i pravosuđu na slobodnu pogodbu s vozačem?! U nacrtu novoga Zakona sada se svuda utvrđuje i najviša moguća kazna za neki prekršaj.

Tvorci Zakona išli su također za time da se neki prekršaji kažnjavaju s manje bodova, ali, s više novca. Tako ispada zapravo, da su neki bodovi „pretvoreni“ u kune, što je, ruku na srce, mnogo bolji način punjenja državnoga proračuna. A i vozača je učinkovitije opaliti po džepu, nego tamo nekakvim bodovima… No, bodovi bi postojali i dalje za najteže prekršaje, iako se za neke predlaže njihovo ukidanje.

Bodovi ´zamijenjeni´ kunama

Na primjer, za najčešći vozački ´grijeh´ - vožnju u naseljenome mjestu brzinom većom od dopuštene za 10 do 30 km/h, po novome bi kazna trebala biti 700 kuna, bez bodova. Dosad bi vozač za to dobio 500 kuna i kazneni bod. Radi se o vrlo promišljenom potezu. Naime, ukidanjem bodova za ovaj najčešći prekršaj, cilja se na to da vozači plaćaju odmah, na mjestu zaustavljanja. Sada to nije moguće jer je po važećemu Zakonu, za ovaj prekršaj predviđen kazneni bod, a za svaki prekršaj koji nosi kazneni bod, kazna se ne može naplatiti na mjestu nego policijski službenik ispisuje prekršajni nalog.

Praksa je pokazala da se vozači najčešće na to žale, pa se, umjesto da plate, temeljem žalbe protiv njih pokreće prekršajni postupak. A on najčešće završi u zastari jer su sudovi pretrpani prekršajnim postupcima od često banalnih prometnih prekršaja (ali zato su na slobodi i daleko od pravosuđa oni koji s 20 i više prekršaja ubijaju ljude…). Ukidanjem bodova za prekoračenje brzine od 10 do 30 km/h u naselju, vjerojatno će se rasteretiti prekršajni sudovi, a ako ništa drugo, proračun će sigurno profitirati…

Nacrt Zakona također uvodi mogućnost vožnje bez pojasa ukoliko vozač ima valjanu zdravstvenu potvrdu za to. Mlade vozače s viškom adrenalina u krvi, zanimat će prijedlog da vozačkom ispitu za upravljanje motociklima A kategorije, do 35 kW snage, ne smiju pristupiti mlađi od 24 godine! Iznimka bi bili oni stariji od 20 godina, ako barem dvije godine imaju položen ispit za motocikle A2 kategorije (do 35 kW snage).

Struka (opet) izostala

Dobro je znati i to da bi policija, pri nadzoru prometa, mogla oduzeti vozilo onome za koga procijeni da bi nastavkom vožnje bio opasan za sebe i za druge. Ali najviše na 12 sati od trenutka uočavanja prekršaja.

Nacrt Zakona napisan je na 106 stranica, u 314 članaka. Posve je identičan starome, osim u spomenutim izmjenama i dodacima. Neki stručnjaci s kojima smo razgovarali, upozorili su da je preopširan i da bi ga hitno trebalo skratiti. Dodatan je problem, a zacijelo i najveći, što su ga opet sastavili oni koji će ga i provoditi: Ministarstvo unutarnjih poslova, točnije, njihov Odjel za sigurnost cestovnoga prometa. U radnoj su skupini sudjelovali, doduše, i predstavnici HAK-a i Centra za vozila Hrvatske.

No, prometne stručnjake s Fakulteta prometnih znanosti, Instituta za promet, pa ni prometne psihologe, (opet) se nije ništa pitalo. Uostalom, nije li čudno da se Zakon donosi u najvećoj tajnosti? Ne bi li prometna sigurnost trebala biti šira društvena tema? No, to očito ovdje nije slučaj jer se opet ciljano razmišljalo samo – o represiji. Preventive niotkud. A preventiva prije svega podrazumijeva prometnu edukaciju. Nacrt Zakona, doduše, nalaže Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta da u odgojno obrazovne programe, počevši od predškolskih ustanova, uvrstiti obrazovne sadržaje kojima je cilj prometna edukacija i razvoj prometne kulture. Ali policija s time nema ništa.

Gdje je izostala preventiva?

Prometna preventiva podrazumijevala bi niz mjera, među kojima su neke predložene i na nedavnom HAK-ovom stručnom skupu o sigurnosti prometa u Hrvatskoj. Na njemu je doc. dr. Željko Marušić iznio niz preventivnih mjera koje bi sigurno mogle biti doprinos povećanju prometne sigurnosti. Predlagalo se tako ograničenje brzine na kiši, i to 50 km/h u gradu, 70 km/h izvan grada i 100 km/h na autocesti; uvođenje fiksnih nadzornih kamera na autoceste, stroži tehnički pregleda i uvođenje mobilnih stanica za kontrolu vozila; uvođenje starosnoga limita od 6 godina za automobilske gume i ukidanje PDV-a na njihovu kupnju.

O svemu tome, budući novi Zakon ne donosi ni slova! Toliko o preventivi. Prema tome, nedvojbeno je da stari-novi tvorci ´novoga´ Zakona o sigurnosti prometa na cestama, očito nisu uspjeli ponuditi nešto što bi doista moglo postati osloncem borbe protiv poražavajuće prometne stvarnosti na hrvatskim prometnicama. Barem ne ako je suditi prema viđenome u nacrtu. S takvom politikom, kojoj su, po tko zna koji puta, jedini ciljevi represija i kažnjavanje vozača, teško da se na cestama dugoročno nešto može promijeniti nabolje.

Oldtimeri

Zanimljiva je novost koju predlaže nacrt novoga Zakona o sigurnosti prometa na cestama i uvođenje oldtimera. Definirani su kao vozila starija od 30 godina, sačuvana ili u izvornom obliku ponovno sastavljena, radi njegovanja povijesnih interesa i radi tehničke kulture. Ali to nipošto ne bi bila vozila koja se koriste u svakodnevnom prometu na cestama, čak i ako su starija od 30 godina. Oldtimeri bi tako, mogli dobiti i posebnu registarsku pločicu – namijenjenu samo njima.

Kako nazvati bodove – čin treći

Autori novoga Zakona o sigurnosti prometa na cestama, već tradicionalno, opet su se poigrali nazivljem za one bodove kojima se kažnjavaju vozači. Podsjetimo, kada su ih devedesetih uvodili, prvo ih nazvaše kaznenim bodovima. Potom su u Zakonu iz 2004. bili prekršteni u negativne bodove. A sada su, eto, u nacrtu novoga Zakona postali – negativni prekršajni bodovi. Eto, barem u nečemu valja biti dosljedan…

Visine nekih kazni prema nacrtu novog Zakona o sigurnosti prometa na cestama

• Vožnja u naseljenom mjestu brzinom 50 km/h više od dopuštene – 3000 do 7000 kuna, šest mjeseci do godine bez dozvole, 3 negativna boda (dosad 5).
• Vožnja u naseljenom mjestu brzinom 30 – 50 km/h više od dopuštene - 1000 do 3000 kuna, jedan bod (dosad 700 kuna i 2 boda).
• Vožnja u naseljenom mjestu brzinom 10 – 30 km/h - 700 kuna, bez bodova (dosad 500 kuna i 1 bod).
• Izvan naselja 50 km/h više od dopuštene brzine - 2000 do 5000 kuna, 3 mjeseca bez dozvole, 2 negativna boda (dosad „najmanje 2000 kuna“, tri mjeseca bez dozvole i tri negativna boda)
• Izvan naselja, 30-50 km/h više od dopuštene brzine – 700 kuna (dosad 500 kuna i 1 bod).
• Kao i dosad, 300 kuna za vožnju izvan naselja 10 do 30 km/h preko ograničenja.
• Vožnja pod utjecajem alkohola, za ´obične´ vozače: od 0,5 do 1,00 promil - 1000 do 2000 kuna, 1 bod, 3 mjeseca bez dozvole. Za 1,00 do 1,5 promila – 2000 do 5000 kuna, 2 boda, šest mjeseci bez dozvole. Za više od 1,5 promila - 5000 do 15.000 kuna, godina dana bez dozvole, 3 negativna prekršajna boda.
• Vožnja bez vozačke – 1000 kuna (dosad 300 kuna).
• Nepropisno pretjecanje – 1000 do 3000 kuna, jedan bod, gubitak dozvole do tri mjeseca.
• Kazna za nepropisan razmak – 500 umjesto dosadašnjih 400 kuna.
• Za motocikliste – vožnja bez zaštitne kacige – 1000 kuna, a dosad 300 kuna.
• Prolaz kroz crveno svjetlo – 2000 do 5000 kuna, 2 boda i tri do šest mjeseca bez dozvole (dosad „najmanje 1000 kuna“).
• Ne zaustavite li se na znak policajca ili ignorirate njegove upute, kazna više nije „najmanje 1000 kuna“ i jedan negativan bod, nego od 3000 do 7000 kuna, s tri negativna boda, uz mogućnost gubitka dozvole na šest mjeseci.
• Ostavite li na primjer, olupinu na cesti ili negdje ili iz automobila bacite bilo što što bi ometalo promet ili onečistilo okoliš, pa tako i otpatke, kazna je od 5000 do 15.000 kuna. Dosad je to bilo samo „zabranjeno“, ali bez propisane novčane kazne.
• S 500 na 1000 kuna povećava se kazna onima koji se uključuju na glavnu prometnicu s blatnjave ceste, a da prije toga nisu očistili blato s kotača.
• Bijeg s mjesta prometne nesreće – 3000 do 7000 kuna, 3 boda i gubitak dozvole na 6 mjeseci (dosad „najmanje 3000 kuna“ , šest mjeseci bez dozvole i 5 negativnih bodova).