Sve je počelo prije 30 godina, kada je Josip Hunjak kao soboslikar radio u Pustodolu kod čovjeka koji je uzgajao paunove. Odmah se 'zaljubio' u te ptice i kupio dva komada. Onda su na red došli fazani, a danas, 71 – godišnji Josip i njegova supruga Nada, u svojem malom obiteljskom raju u Erveniku Zlatarskom u općini Zlatar Bistrica, brinu za više od 300 životinja.

VELIKU FOTOGALERIJU ZOOLOŠKOG VRTA POGLEDAJTE OVDJE

Nema čega nema

Bijeli, plavi i šareni paunovi, 12 vrsti fazana, labudovi, razne vrste patki, vijetnamska svinja, guske, purani, pilići, činčile, divlji i obični golubovi, grlice, gavrani, kornjače, jeleni, svinje, koze, deseci vrsta papiga, prepelice, zečevi četiri emua, pet laneta, ukrasne ptice, mačke, kujica... svi oni nastanjuju ogromno i prekrasno dvorište obitelji Hunjak i svoje nastambe.

Pravo malo životinjsko carstvo, raj za ljubitelje prirode i životinja! Životinje Josip nabavlja u Njemačkoj, Mažarskoj, u Nedelišću na sajmovima malih životinja, a zemlje ima oko 14.000 kvadrata, kako bi svim ljubimcima, jer oni su upravo to, omogućio ugodan život. A posla je u malom zoološkom vrtu uvijek mnogo. 

– Treba puno truda, ljubavi, znanja da bi sve životinje bile zdrave i dobro, uzgajane kako treba. Sada znam puno, no čovjek nikad ne zna sve. Svaki mjesec naučiš nešto novo, to su godine i godine prakse, a puno surađujemo i s veterinarima. Svako jutro potroši se tri do četiri sata da bi sve životinje nahranile, napojile. Ujutro je galama, a kada ih sve namirimo, zavlada mir i tišina, i to je dobar osjećaj. Posla ima kroz cijeli dan, ali taj mir, energija zelenila i životinja, to je melem za dušu – kaže Josip.

Tko je najdruželjubiviji?

Kao što i priliči, pri dolasku u zoološki vrt s gazdom nas je dočekala ovčarka Nera, koja sad ima već 10 godina. Umiljata Nera zasigurno je, kao što psima i priliči, najdruželjubiviji stanovnik ovog malog životinjskog carstva. A gazdu Josipa i gazdaricu Nadu pitamo tko je idući na ljestvici, što se te osobine tiče.

 – Najpitomiji je George, vijetnamska svinja, koja je tu nešto više od mjesec dana. A onda slijedi i Mala, malo lane od dva tjedna. Ide za nama k'o pesek – sa smješkom će Josip, dodajući da su sve životinje zapravo pitome, poput ljubimaca, no naravno, ne reagiraju isto na posjetitelje. – Srne i jeleni mi primjerice jedu iz ruke, no kada dođe netko u posjet, ipak su plahe – pojašnjava Josip.

Etno - zbirka

A posjeta ne nedostaje. Tjednom rijeđe, no vikendom ih Hunjaki primaju mnogo. Ulaz u zoološki vrt ne naplaćuju, no svatko može ostaviti dobrovoljni prilog, kao pomoć za hranu za životinje, jer nije ovo jeftini hobi. Najaviti se treba telefonski, na broj 098/9409-788 ili preko društvenih mreža.  

– Dolaze nam najviše parovi s malom djecom, školska i vrtićka djeca, pa penzioneri. Svakog gosta ponudimo sokom, domaćim likerima, djecu slatkišima. Sada smo baš u procesu gradnje muškog i ženskog WC –a  u dvorištu, pa ćemo i to imati – kaže Josip. A dojmovi posjetitelja su uvijek odlični.

 - Puno ljudi veli kak' se tu mir osjeća, da je to najbolja terapija. A tako je i nama. Već smo puno puta rekli, prestat ćemo s tim, no onda uvijek nabavimo još novih životinja. Ljubav je to – smije se Josip. Samo šetnja krasno uređenim zelenim dvorištem, s jezercem u kojem odmaraju labudovi i kornjače, divna je slika, a tu je i krasna starinska stara kuća, koju su Hunjaki uredili u pravu etno zbirku.

Interijer pruža pravi hlad zagorske hiže, a u njoj je smješteno pravo blago – starinski krevet, starinski restaurirani ormari, drvene škrinje, kolovrati, narodne nošnje, stare lutke, pegle, slike, radio aparati, telefoni, žrvanj, glineni lonci i psoude, ribeži, rifljače, knjige, suveniri...

– Skupljamo stavri kroz godine, puno toga smo naslijedili, puno su nam ljudi i poklonili, nešto smo kupili – kaže Josip. Ukratko, mnogo ljepote, prirode, starine, ali i mladosti, pravi raj pun života i dobrih vibracija na adresi Ervenik Zlatarski 86, za koji Hunjaki imaju još puno planova, a Josip nam otkriva jedan od njih. – Planiramo nabaviti i ponije, ali to je još u povojima – najavljuje.