Malo koji Zabočanin ne zna tko je Juraj Kušan-Žorž. Iako poprilično samozatajan, Žorž je nadaleko poznat kao vrhunski glazbenik i virtuoz na violini. Ovaj umirovljenik s posebnim žarom u očima priča o svojoj glazbenoj karijeri. - S devet godina sam počel svirati violinu. Tad je umro moj susjed Milan pa smo njegov brat i ja zeli njegove instrumente, među kojima su bile i violine. Kasnije sam početi svirati s Dragutinom Dedom iz Bedekovčine koji je bil poznat mužikaš. Imal sam tad 14 godina – priča nam uvijek nasmiješeni Žorž. Tadašnji sastav Dragutina Deda zvao se 'Narodni ansambl Dedi' i svirao je raznolik repertoar, a Žorž je vrlo brzo postao pravi majstor zanata. Nije mu strano zasvirati argentinski tango, jazz, klasičnu glazbu, bečki valcer, operne arije, ruske romanse, mađarske čardaše, filmsku glazbu ili talijanske kancone…

Bogat staž

Nakupio je Žorž godine i godine staža sviranja u nekad vrlo poznatim lokalima. Svirao je kod „Marice“ u Ivancu Zaprešićkom, u „Aninoj kleti“ u Zelini, kod „Geze“ u Zlataru itd. Koliko je nastupa iza njega, ni sam ne broji. - Nisam išel u glazbenu školu, ali ljubav između violine i mene je velika. Znate, kad deca počneju svirati, onda violina počne cviliti i loše to zvuči. I meni je tak išlo ispočetka, ali ja sam bil strpljiv dok nisam dobil dobar zvuk – rekao je ovaj 84 – godišnjak. Prisjetio se i kako su nekad izgledale svadbe, koje su bile vrlo česte gaže.

- Kad smo bili u Vučaku ko mužikaši u svatovima, znali smo dojti ujutro u subotu i onda se išlo na vjenčanje po jarku s mužikom. Prije tog, krave su zgazile put i bilo je veliko blato. To kad se zmrzlo si začas nogu strgel. Onda su navečer došli mačkari pa se sviralo po željama. To je bilo sasvim drugač nek danas – prepričava nam Žorž dodajući kako se tad moglo dobro zaraditi, ali da se i danas može od glazbe živjeti.

- Ja živim za sviranje. S voljom to radim otkad sam se rodil i otkad sam naučil svirati violinu – govori nam Žorž i spominje kako mu je najljepše bilo svirati u Zaprešićkom Ivancu, ali i kod Geze. - Kod Marice u Zaprešićkom Ivancu je bila prava disciplina. Kad je gazdarica dala žmigu, moral si prestati sa željama jer ih je toliko znalo biti naručeno da nismo stigli sve odsvirati do fajrunta. Gazdaricu je bilo strah da ne bi došla milicija i da je ne globi – objasnio nam je violinist.

Svirao poznatima

Među poznatim licima kojima je svirao valja spomenuti jordansku princezu Hayu. - Jordanska princeza je prije dvadesetak godina bila sudionica na Svjetskom prvenstvu u preponskom jahanju u Zagrebu. Običaj je kad kraljevska obitelj sudjeluje da poziva svoje suparnike na večeru pa je tako jordanska princeza upriličila mala zabavu u Trajbar timu u Zaprešiću gdje sam ja svirao – priča Žorž te spominje kako je mjesec dana prije tog svirao i za tadašnjeg direktora američke carine te za direktora hrvatske carine Josipa Knezića iz Oroslavja. Njegovu su violinu slušali i Vladimir Fučijaš, Rade Šerbedžija, Drago Diklić, Žarko Dolinar i mnogi drugi. Danas Žorž svira u sastavu Trio anima koji postoji od 1984., a uz njega sviraju Juraj Ferdelja na harmonici te Zdravko Završki na klaviru.

S tim je sastavom imao nastupe u zlatarbistričkoj „Purgi“ te na varaždinskom „Špancirfestu“, poznatoj zagrebačkoj manifestaciji „C'est d best“, „Strossmartru“, subotnjim promenadnim koncertima u „Paviljonu Zrinjevac“ te na „Tkalčijani“ u Zagrebu. Zanimljiva priča krije se i iza violine koju svira. - Sviram na Mullerovoj violini koja je stara prek 100 godina. Jedan čovek ju je našel kod sebe na tavanu, a Dragec Ded mi je rekel da nek idem s njim i vidim violinu. Došli smo tam, malo je sviral Dragec, malo ja, no nisu nam hteli prodati violinu. Za par ljet sam došel s Rudekom Dugorepcom da vidim e živa violina, a oni su rekli da je pod črijepom obešena bez kutije. Bila je h raspadu. Rekli su mi je buju dali zabadaf – ispričao je Žorž dodajući kako je odmah dao volinu u Zagreb da je poprave. - Sviral bum do kad bum mogel, a sviram baš svaki dan. Zgubiš rutinu ak ne sviraš svakodnevno - zaključuje Žorž.