Svaki puta kada posjetimo Vukovar, grad heroj i grad heroja, jave se sjećanja na dane kada smo ga branili od brojčano i oružjem daleko nadmočnijih četnika i JNA, ponovo se vrate emocije koje daleko od Vukovara, u našem Zagorju nastojimo potisnuti, ali i pitanja kako to da i nakon 30 godina od okupacije grada i 25 godina od početka mirne reintegracije Istočne Slavonije, pa tako i Vukovara, i dalje postoje dvije istine. Kako to da je za Hrvate 18. studeni 1991. godine dan okupacije Vukovara a za Srbe dan oslobođenja, kako to da i danas hrvatska i srpska djeca pohađaju raličite dječje vrtiće i različite škole, kako to da se i danas uče različite povijesti o istome, kako to da se još uvijek ne zna za posljednja počivališta velikog broja hrvatskih branitelja i civila?

Dojmovi su to i pitanja dvojice zagorskih branitelja Vukovara, Ivana Klasića i Žarka Fruka prilikom posjete gradu heroju 16. listopada ove godine. Bili su oni posebni gosti članova Hrvatskog časničkog zbora Hrvatskog zagorja i njihovih članova obitelji prilikom posjete Vukovaru. Posjetu su podržali Ministarstvo hrvatskih branitelja DR i Krapinsko-zagorska županija. Osim njih, zadovoljstvo je bilo hrvatskih vojnih i policijskih časnika što su mogli sa sobom povesti i devetero slovenskih veterana iz Območnih zveza veteranov vojne za Slovenijo sa područja Šmarja pri Jelšah i Slovenske Bistrice nastavljajući tako ranije započetu suradnju hvatskih i slovenskih veterana.
Posjeta Vukovaru obuhvačala je središnju aktivnost polaganja vijenaca i paljenje lampiona na Memorijalnom groblju u Vukovaru za sve poginule u obrani Vukovara, te za General-bojnika Blagu Zadru čija je trideseta godišnjica pogibije bila baš tog dana. Polaganje vijenca uklopilo se je i u protokol koji se je odvijao na državnoj razini uz nazočnost visokih državnih dužnosnika te Vukovarsko-srijemske županije i grada Vukovara.

Osim toga, zagorski su časnici i njihovi gosti obišli Spomen dom Ovčaru, mjesto tragičnog stradanja dvjestotinjak vukovarskih branitelja, medicinskog osoblja i civila odvedenih iz vukovarske bolnice i tamo zvjerski pogubljenih, zatim i Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar koji brine o održavanju sjećanja na Domovinski rat, posebno na području Vukovara, te očuvanju memorijalnih lokacija i edukaciji o povijesnoj važnosti ratnih događanja. Memorijalni centar Vukovar sjedinjen je sa Vojarnom 204. vukovarske brigade u koju se je ove godine ponovno vratila Hrvatska vojska i to Inženjerijska bojna Gardijske oklopno mehanizirane brigade HV.

Obilazak grada heroja obuhvatio je i posjetu Vukovarskom vodotornju, simbolu stradanja i otpora grada tijekom okupacije ali i hrvatskog zajedništva. Izgrađen je 1968. godine i visok 50 metara. Tijekom bitke za Vukovar teško je oštećen dobivši više od 600 izravnih pogodaka neprijateljskih projektila ali je prkosno ostao stajati nad gradom i obližnjim Dunavom. Danas je izvana konzerviran a iznutra uređen kao muzej koji sadži memorijalne stube, memorijalnu sobu i vidikovac sa kojega puca pogled na grad, Dunav i okolicu. Obnovljen je donacijama velikog broja Hrvata iz Hrvatske i dijaspore te mnogih hrvatskih tvrtki i drugih donatora.

Obiđena je i Trpinjska cesta, groblje tenkova, mjesto gdje je bilo zapovjedništvo obrane Borova naselja i mjesto uništenja velikog broja neprijateljskih oklopnjaka. Tu se je borio i vodio branitelje general Blago Zadro, poginuvši presječen neprijateljskim rafalom. Njegova je bista postavljena ispred Spomen doma i pored tenka kao simbola sile koju su Blago Zadro i hrabri branitelji uspjeli slomiti. Sam Spomen dom oblika je stisnute šake koja simbolizira snagu obrane Vukovara od agresije te postavom koji dočarava snagu otpora branitelja i veličinu njihove žrtve.
Posjeta Vukovaru iskorištena je i za obilazak obližnjeg Muzeja Vučedolske kulture. To je specijalizirani arheološki muzej gdje su Zagorci i njihovi gosti uz stručno vodstvo razgledali postavu muzeja svrstanog u prvi red takvih ustanova u Europi. Prikazuje način života u okviru vučedolske kulture koja se iz matičnog prostora nastanka između Dunava, Save i Drave proširila na područje današnjih dvanaest europskih država, visoko razvijene civilizacijske razine, nastala oko 3000 godina prije Krista.

Na povratku, posjećena je Općina Ivankovo u Vukovarsko-srijemskoj županiji gdje su sudionici posjete Vukovaru bili gosti Općine i gdje su počašćeni večerom, tradicionalnim slavonskim čobancem i iločkom graševinom.
Posebnu zahvalu sudionici posjete Vukovaru iskazali su stručnoj voditeljici, gospođi Tamari Rubčić. Sam izlet više nego uspješno organizirao je, pripremio i proveo Izvršni odbor Hrvatskog časničkog zbora Hrvatskog zagorja na čelu sa Predsjednikom HČZ-a Ivanom Draškovićem i tajnikom Darkom Vlaisavljevićem. Svrha izleta u cjelosti je postignuta jer osim što je odana posebna počast gradu heroju i svim njegovim braniteljima, sudionici putovanja u Vukovar na licu su se mjesta uvjerili u stanje i napredak obnove grada, kako materijalnog, tako i duhovnog. Poseban su dojam o strahotama razaranja grada i patnji Vukovaraca stekli slovenski veterani koji su na autentičnim lokacijama mogli spoznati težinu vukovarske tragedije, a istinu o tome moći će prenijeti svojim kolegama, rodbini i prijateljima doprinoseći tako širenju povijesnih činjenica jer neke od njih i danas nisu poznate široj javnosti.