S protokom vremena, modernizacijom i novim životnim zahtjevima i standardima, gradske vizure mijenjaju se naočigled. Tako je i s prostorom stare tvornice ZIVT u Zaboku koja nakon što se ugasila proizvodnja, prelazi u ruke novih investitora i taj prostor polako postaje novi centar grada Zaboka, a što je i sama gradska uprava planira kroz novi prostorni plan Centar 3 .

No i taj nekad isključivo industrijski prostor u sebi krije i zanimljiva arhitektonska rješenja koja su vrijedna, sada veći i za povijest hrvatske arhitekture, pa ih je potrebno zaštititi. Zato je nedavno komplekst ZIVT-a posjetila mr. sc. Biserka Bilušić Dumbović, viša savjetnica u Ministarstvu kulture, Konzervatorskom odjelu u Zagrebu. S njom smo razgovarali o tome što je primijetila i što o prostoru misle konzervatori.

mr. sc. Biserka Bilušić Dumbović

Vi ste kao konzervatorica posjetili i razgledali ZIVT i koliko znam bili više-manje zadovoljni viđenim. Možete li nam približiti kako ZIVT danas izgleda iz vaše prerspektive, očima konzervatora?

Bilušić Dumbović: Industrijski sklop nekadašnje zabočke tekstilne industrije, ranije Milan Prpić, d.d. , a nakon drugog rata ZIVT, sadašnji vlasnici preuređuju za novu namjenu s komercijalnim i javnim sadržajima. S obzirom da se radi o arhitekturi koja datira iz sredine prošlog stoljeća, od kasnih tridesetih do šezdesetih godina, veći dio građevnog fonda bio je u statički i građevinski relativno dobrom stanju. Današnji vlasnici uklonili su zgrade koje nisu imale veliku građevinsku vrijednost, ili one koje su brojnim adaptacijama izgubile izvorno oblikovanje. Kao i ostalim sličnim industrijskim sklopovima, događalo se da su se, dok je tvornica još bila u funkciji, uz glavne tvorničke hale dograđivale prigradnje kojima su bili narušeni izvorni arhitektonski oblici. Sadašnjim uklanjanjem tih dogradnji oslobodile su se izvorne fasade i ponovo se pokazale u svojoj punoj arhitektonskoj vrijednosti. Arhitekturi Zaboka ponovo su vraćene i otvorene neke od vrijednih vizura industrijskog razdoblja. Posebno treba naglasiti da su tvorničke hale s lučnim nosačima građene odmah nakon drugog rata (1947.) kao i hale s betonskim shed krovovima pripadaju najvišim standardima industrijske arhitekture u Hrvatskoj. U procesu urbane transformacije ovog prostora dogodile su se neke greške u koracima, tako da su sadašnji vlasnici krenuli u radove prije provedene detaljne stručne konzervatorske valorizacije ovog industrijskog sklopa. Srećom, zahvaljujući njihovom senzibilitetu i prepoznavanju vrijednosti ove industrijske arhitekture, svi arhitektonski vrijedni objekti su očuvani i u fazi su građevinskih radova. Svi novouneseni građevni elementi unutar postojećih konstrukcija su tako izvedeni da ih se može po potrebi ukloniti, a da se ne oštete izvorne građevne strukture. Namjene koje se planiraju bit će javnog karaktera, tako da ovaj prostor postaje novo središte Zaboka. U razdoblju kad je započela gradnja tekstilne industrije, promet željeznicom bio je glavnim razlogom njezinom lociranju uz prugu. Danas je to područje novog gradskog centra u kojemu željeznica sa svojom prugom postaje prostornom barijerom. Da bi ovaj prostor postao pravim gradskim središtem potrebno je uspostaviti jaču povezanost stambenog, starog dijela Zaboka, s novim centrom s druge strane željezničke pruge: podhodnicima ili nadhodnicima, odnosno suvremenim tehničkim rješenjima.

Da li je kompleks ZIVT-a službeno zaštićen ili su investitor i njegov arhitekt shvatili njegovu vrijednost? U čemu je prepoznata njegova vrijednost, budući on i nije toliko star i simbol je jednog vremena o kojem se govori u negativnom kontekstu (socijalistička gradnja smatra se hladnom i ružnom)? Zanimljivo je da je u dijelu objekata sačuvano i samo ime stare tvornice ZIVT , iako se u većini slučajeva stara imena brzo brišu? Ima li i to kakvog značaja?

Bilušić Dumbović: Nekadašnji sklop tekstilne industrije prepoznat je kao industrijska baština već u okviru konzervatorske podloge za Prostorni plan uređenja grada Zaboka, stoga je u okviru odredbi za provođenje navedenog plana bilo propisano da se za potrebe izrade Urbanističkog plana uređenja Centra 3 izradi detaljna konzervatorska valorizacija tog prostora. Međutim, konzervatorska podloga sa sustavom mjera zaštite industrijske baštine izrađuje se tek sada. Treba naglasiti da industrijsku baštinu osim samih zgrada čini i njihov inventar i oprema, kao što su strojevi, tehnička postrojenja, namještaj, rasvjetna tijela i sl.. Ovaj smo prostor mi konzervatori, ali i sadašnji vlasnik, zatekli bez ijednog stroja iz predionice i tkaonice, a prema starim fotografijama vidi se da ih je bilo na stotine. Da su očuvani danas bi bili sjajni muzejski eksponati u budućem memorijalnom prostoru tvornice.

Rješenje o preventivnoj zaštiti industrijske baštine ZIVT-a, koje je u izradi, prostorno obuhvaća zonu nekadašnjeg ZIVT-a, uključujući i radničku koloniju na zapadnom rubu. Od arhitektonski vrijednih zgrada tu je osim najstarijih kuća radničke kolonije i zgrada kotlovnice, kvalitetan primjer arhitekture Moderne te trafo stanica. Arhitektonski su svakako navrednije hale s lučnim nosačima koje zatvaraju gotovo katedralski oblikovane unutrašnje prostore, osvijetljene zenitalnim svjetlicima, kao i prostrani i cjelovito očuvani prostori shed hala. Vertikala tvorničkog dimnjaka prostorni je simbol Zaboka i element je njegovog vizualnog identiteta. Industrijska baština ZIVT-a u temeljima je modernog Zaboka, koji se kao relativno mlad grad razvio upravo zahvaljujući tekstilnoj industriji. Stoga osim urbanističke i arhitektonske vrijednosti ovaj sklop ima i veliko sociološko značenje – jer je važan element identifikacije i povezanosti stanovnika s industrijskom baštinom kao integralnim dijelom grada. Nestanak i rušenje građevnih struktura ZIVT-a značilo bi i gubitak dijela vlastitog identiteta, utkanog u razvoj grada. U kontekstu suvremene konzervatorske teorije i nematerijalna baština i asocijativne komponente sastavni su dio kulturne baštine, tako da i zaštita imena ZIVT pripada u tu kategoriju. Umjesto univerzalnih komercijalnih naziva budućeg centra svakako bi u identifikacijskom smislu bio prihvatljiviji stari naziv ZIVT.

Ima li u Hrvatskoj sličnih primjera zaštite tvorničkih kompleksa i kako određujete tu neku točku od koje se ili po kojoj se objekt zaštićuje?

Bilušić Dumbović: Urbana transformacija ZIVT-a u kojoj se čuvaju stare tvorničke zgrade u hrvatskim je okvirima rijetkost, za razliku od europskih iskustava, gdje su takvi primjeri postali opća mjesta. Mnogi veliki i mali gradovi u Europi iskoristili su svoje napuštene zone industrijskih pogona i skladišta za stvaranje novih urbanističkih vrijednosti, koje su postale turistički atraktivne destinacije. Vjerujemo da to može postati i ZIVT, samo ako u nastavku graditeljskih aktivnosti prihvati urbanističke i konzervatorske uvjete za daljnje postupanje. Ovaj primjer može postati hrvatska paradigma - model koji pokazuje da je moguće očuvati baštinu i identitet te ostvariti razvitak. Bilo bi dobro kad bi poslužio kao primjer i obližnjim industrijama, kao što je npr. povijesni sklop ciglane Zagorka u Bedekovčini, gdje se najstarija zgrada s očuvanim pećima počinje urušavati jer joj nema tko zamijeniti crijep na krovu.

Kakvi su planovi za ZIVT i kakve ćete smjernice dati investitoru u pogledu očuvanja?

Bilušić Dumbović: Osim što su očuvane stare tvorničke zgrade, sljedeći važan korak je uređenje vanjskog prostora - budućeg trga, u okviru kojeg se nalazi zgrada nekadašnje kotlovnice s tvorničkim dimnjakom. Vanjski prostor mora u oblikovnom i sadržajnom smislu odražavati karakter nekadašnje industrijskog prostora i treba očuvati memoriju na svoju prošlost. Tu bi se morao naći i manji, uvjetno rečeno, muzejski prostor s očuvanom dokumentacijom i eksponatima iz razdoblja početaka industrijalizacije Zaboka, kao temeljnog nositelja njegovog gradotvornog razdoblja. Budući da taj prostor ima izuzetno značenje u budućem urbanističko arhitektonskom oblikovanju Zaboka, zbog dobivanja čim kvalitetnijeg rješenja, predlažemo raspisivanje urbanističko arhitektonskog natječaja. Svi konzervatorski uvjeti koji bi trebali osigurati da se očuva identitet prostora biti će potanko obrazloženi u konzervatorskoj podlozi za natječaj.