Neumorna zapisivačica zagorske tradicije, ljubiteljica kajkavštine i starinskih običaja, poznata Zabočanka Nevenka Gregurić jučer je predstavila svoju najnoviju knjigu, roman 'Hižne šege čez ljete'.

Iako ga je počela pisati još prije sedam godina, roman je završen krajem protekle godine, a sada je predstavljen široj publici na promociji u održanoj u Osnovnoj školi Ksaver Šandor Gjalski u Zaboku.

I u ovom svom najnovijem, devetom djelu, Nevenka je dala svoj obol Zagorju, baš kao i u prošlim zapisima, knjigama i zbirkama poezije. Njezine su knjige, pa tako i ova, prepune zagorskih običaja, jela, onoga kaj su ljudi nekad delali, čim su se bavili, kak su se oblačili i ponašali. – Ovo mi je deveta knjiga. Nakon svojim sam prvih promocija često čula 'znaš kej, ja sam si zela knjigu, ali nisam nič razmela, te je teške za čitati'. Zato je pova deveta tak debela, jer dok su ove prije pročitali, valjda su se navčili čitati – našalila se Nevenka.

Roman 'Hižne šege čez ljete' kroz život jedne obitelji prati dobro poznati Nevenkin moto da se ne pozabe zagorski običaji, a naglaskom na autentičnost i poštovanje običaja ovoga kraja. – To je Nevenkina misija. Ova je knjiga svojevrsni katalog događanja i razmišljanja kroz kalendarsku godinu. Prati život i odnose jedne seoske obitelji kroz cijeli godinu. To su Janke i Jana, Blaž i Dora i deca Micika, Jožek, Štef, Jurek, Ifka i Barča. Oni predstavljaju zajednicu koja funkcionira na sebi svojstven način te kroz zanimljivo pripovijedanje autorica usput priča priču i tematizira složene odnose mnogoljudne obitelji na malo životnog prostora te nužnost prilagodbe vlastite osobnosti kolektivnoj svijesti. Nit vodilja romana su šege, odnosno običaji, zbog čega se i likovi ponašaju u točno određenim okolnostima na točno određen način – istaknula je, između ostalog, urednica romana Branka Tuđa Kanceljak.

U razgovoru zabzagorje.com, sama autorica je rekla kako je zamisao bila ukalupiti u roman način života u Hrvatskom zagorju, od Novog leta do Starog leta. – Opisan je život jedne obitelji s njihovim prijateljima, kojoj se događaju snuboki, gosti, krštenje i smrt. Pišem o tome kak se to negda obilježavalo, do čega se držalo, kaj se nije smelo delati. Svi smo u cijelom Zagorju radili isto, uz neke male nijanse, ali bit je bila ista. Na primjer, poslije smrti, uža obitelj je nosila leto dan crninu, a nije se moglo dogoditi recimo da žena dojde na sprovod bez rupca na glavi ili bez dugih rukava – priča Nevenka.

Sve su njezine knjige posvećene Zagorju. One su, sama kaže, biblije života Hrvatskog zagorja poslije rata. – Moje se djetinjstvo, naspram djetinjstva moje majke ili bake, nije bitno mijenjalo, u načinu ophođenja prema blagdanima ili poslu. Jedino mi nismo bili toliko gladni, a i napredovalo se u obradi zemlje. No, sama bit života bila je ista. Nine meni cilj da se vrnemo na to. Ali kak mora biti zapisana povijest seljačke bune, Matije Gupca, Franje tahyja, tak mora biti i ovo – kaže Nevenka.

Sve se njezine dosadašnje knjige nalaze i Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici, kako bi, kao spomenik određenog vremena, poslužile onima koji će danas – sutra istraživati tu povijest.

Unatoč tome što se danas živi drugačije, Nevenka kaže kako se neki običaju i njenoj obitelji i dalje poštuju te kako nastoji svojim unucima skrenuti pažnju na način života i običaje kakvi su se nekada njegovali i zbog čega ih je važno očuvati. – Djeca i mladi danas ne znaju puno o tome. U ova moderna vremena, babice im ne pričaju o tome kak se nekad živjelo, uspješni su oni koji to rade. Elektronika i moderne mašine napravile su  to da su deca u slobodno vrijeme posvećena samo tome, a život ide kraj njih, a da se ne osvrnu na sadašnjosti nekad, a kamoli na povijest. Jedan srednjoškolac, a kamoli osnovnoškolac, često ne zna kruh narezati, zapaliti ogenj, zašiti gumb… Ne, ne treba se vraćati na starinski način života, ali sve treba znati delati, tak su mene dedek i roditelji vučili – kaže autorica knjige.

Osim spomenka na tradiciju i zagorske običaje, Nevenka posebno poštovanje ima prema kajkavskom jeziku, kojega također nastoji sačuvati i na kojem zapravo piše u svojim knjigama. – To je moj dubrovčanski. Ima tu nijansi koje se razlikuju od drugih, ali uvijek mi je cilj usmjeriti čitatelja na kajkavski. Znam da se svi puno namuče, pa i moja urednica Branka Tuđa Kanceljak, koja uvijek zna kaj treba popraviti i porihtati - kaže Nevenka, koja se pisanom riječi i promocijom zagorskih običaja i kajkavštine bavi cijeli život, a možemo se pohvaliti i kako svoje kolumne na kajkavskom jeziku, o brojnim zagorskim običajima, piše i za Zagorski list već 18 godina.

-Moja je kolumna podstrek onim starijim čitateljima. Užitak mi je i zadovoljstvo sresti ljude koji kažu da su se zbog moje kolumne i sami prisjetili nekih običaja na koje su zaboravili. Gledajte, ljudi izvana donose svoje kulture u Hrvatsku, a mi Zagorci smo veliki bedaki jer se svoje sramimo, jer smo podložni, da bi se dodvorili nekome, umjesto da se borimo za svoje. Pa i moji seljani mi često vele 'kak to govoriš, nič te ne razmemo'. Nesmemo se sramiti svojega. Ja nemam ništa protiv tuđena i tuđe poštujem, ali mi moramo pokazati svoje, time se ponositi i to očuvati – zaključuje Nevenka.

Na predstavljanju knjige nastupili su Pjevački zbog Bedekovčina, Mirela Bačani Đunđek u pratnji Lidije Jadek, Denis Bosak te veteranska skupina Ansambla Zabok.