'Ljudi znaju orezati vinograde, ali s voćkama se rade jako velike greške'

Tridesetdvogodišnji Tomica, zaljubljenik u prirodu i Zagorje, svestran je mladić sa širokim krugom interesa, a jedna od najvećih ljubavi mu je orezivanje voćaka s čime se prvi puta susreo još u osnovnoj školi: – Od strane tadašnjeg razrednika, u školu je bio pozvan domaći dečko Nikola Duš, kako bi orezao voćke oko škole. Mene je to na prvu zainteresiralo pa sam počeo proučavati poljoprivredu, bazirajući se na voćarstvo i vinogradarstvo. Uvijek me zanimalo zašto se voćke moraju orezivati, proučavao sam alate i načine rezidbe istih. Kako većina ljudi nije znala previše o tome i nisu mi znali pokazati kako se pravilno orezuje, pala je odluka da krenem u Srednju poljoprivrednu školu, iako mi je velika želja bila postati svećenik. No, ipak je prevagnula ljubav prema poljoprivredi, poljoprivrednim strojevima i zagorskoj grudi – ispričao nam je Tomica. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja Tomica je "ispekao zanat" kroz puno praktične nastave u voćnjacima i vinogradima. – Znanje su prenosili stručnjaci te sami voćari i vinogradari u svojim nasadima. Uvijek smo imali prilike, nakon što su nam voditelji pokazali pravila rezidbe, pokazati svoje znanje na praktičnom primjeru. Naravno, svaki početak je težak, bile su i brojne greške no, na greškama se i uči. Vještina rezidbe se ne može steći odjednom, potreban je niz godina, jer je zimska rezidba nasada sezonski posao, pa su se na početku neke stvari malo zaboravljale. No čim je znala stisnuti zima već su misli polako bile usmjerene na novu sezonu rezidbe. Pravi rezač s time živi, to je način života – kaže Tomica.

"Rezidba je jako zahtjevan posao"

Pravo vrijeme za orezivanje voćaka je zimsko doba kada voćka miruje. – Svaka godina je specifična na svoj način, nekad se sa rezidbom počinje već u siječnju, nekad i kasnije, ovisno o voćnim vrstama, vremenskim prilikama i drugim uvjetima. Za pravilno orezivanje voćke potrebno je i puno znanja. Ne orezuju se sve voćne vrste na isti način. Treba pratiti starost voćke, željeni uzgojni oblik, rodne i nerodne pupove te procijeniti zdravstveno stanje biljke. Ovisno o uzgojnom obliku, prosječna voćka ne bi trebala biti veća od 4x3 metra. Što se vremena koje je potrebno da se voćka oreže tiče, to opet ovisi o podlozi, je li voćka jako, srednje, ili slabo bujna. Ovisi i o vrsti alata, spretnosti i znanju rezača, no, prema mojoj procjeni i iskustvu orezivanje jedne voćke ne bi trebalo trajati dulje od 45 minuta – prenosi svoja iskustva Tomica. Rezidba se ponekad radi i u dosta teškim vremenskim uvjetima pa je poželjno i dobro zdravstveno stanje rezača. – Rezidba je jako zahtjevan posao, rezač mora biti u dobroj kondiciji i ne smije imati strah od visine. Što se tiče opreme, prije svega, oprema mora biti kvalitetna. Većina nas je počela sa običnim trsnim škarama i nekim kineskim teleskopskim, drvenim ljestvama. Oprema koja je potrebna rezaču je: škare manje, velike, često trebaju i teleskopske, ručna ili motorna pila te ljestve. S vremenom se ručne škare zamjenjuju električnim što znatno utječe na troškove, ali se samim time povećava produktivnost rada, ujedno i čuva zdravlje samog rezača. Uglavnom, može se reći da je oprema dosta skupa – rekao je Tomica.

"Starinskih sorata još uvijek ima"

Iako je Zagorju danas starinskih "trnaca" sve manje, ipak ih se još uvijek može pronaći. – Tek rijetki ljudi redovito održavaju takve nasade u smislu da se provodi rezidba, košnja i dr. Treba imati na umu da se starinske voćke ne orezuju na način kao suvremeni nasadi. Mnogo takvih voćnjaka, nažalost je zapušteno, zaraslo u imelu i bršljan. Održavanje starinskih nasada je dosta komplicirano i opasno, jer se obično treba penjati na veće visine te imati i odgovarajuću sigurnosno-zaštitnu opremu. Starinskih sorata još uvijek ima te iz godine u godinu sve više raste potražnja za njima. Ima dosta slučajeva da ljudi traže određene starinske sorte koje se cijepe na neke druge podloge ili se radi kombinacija dviju ili više sorata na jednom stablu – opisuje Tomica izgled zagorskih voćnjaka u današnje vrijeme. Danas mnogo ljudi bježi od poljoprivrede, a samim time i od rezidbe. – Mnogi ljudi znaju ili barem djelomično znaju orezati svoje vinograde, što na kraju krajeva i dobro ispada. Kod voćaka se događa da ljudi rade jako velike greške. Porežu sve što treba i ne treba, previše "ogule" stabla, ili pak ne orezuju ništa pa se stvori šuma. Mladi ljudi većinom nemaju vremena, volje, a ni znanja za ovakve poslove jer se bave nekim drugim poslovima i aktivnostima – kaže Tomica o mladim Zagorcima i poljoprivredi. Kao nastavnik prirode i biologije u Osnovnoj školi Stjepana Radića u Brestovcu Orehovičkom Tomica nastoji svoje stručno znanje prenijeti mlađim naraštajima. – Možda se s vremenom netko zainteresira za ovaj način profesionalnog posla ili barem kao hobi. Dobro je to da imamo veoma bogat školski vrt. Kao voditelj izvannastavne aktivnosti, bavimo se povrćarstvom, povrtlarstvom i voćarstvom (uzgoj i prerada). Dolaskom ljepšeg vremena, počinjemo i sa cijepljenjem voćaka. I izvan škole, svi oni koji bi htjeli naučiti kako pravilno brinuti o svojim nasadima mogu mi se obratiti za savjet. U planu su radionice te stručno savjetovanje poljoprivrednika. Današnja situacija koja traje zbog pandemije omela me u ostvarenju ciljeva, no ukoliko je potrebno, vrlo lako se mogu napraviti i on-line predavanja te radionice za sve zainteresirane. Na kraju samo još želim spomenuti i to kako ljudi kažu..Čoveku nije žmefko ak čovek to voli" – zaključuje Tomica kojemu želimo još puno uspješno orezanih voćaka te uspjeha u radu s mladima.