Skromni Zagorci znaju se nositi s ekonomskom krizom

Zbog financijske krize koja neće zaobići ni nas, premijer Sanader najavio je opću štednju na svim razinama. Oni bogati tako će imati što stezati, a siromašni koji su u većini opet će izvući deblji kraj. Krapinsko - zagorska županija je među najsiromašnijim županijama u državi, a plaće i mirovine Zagoraca ispod su državnog prosjeka.

Ako se već zamrzavaju plaće, onda i cijene troškova života ne bi smjele ići gore. Tako zbore pametni. Naši politički mudraci trebaju osmisliti program dugoročne ekonomske politike kako bi krizu osjetili što manje, a na nama svima je da stegnemo remen.

Temu smo pogodili. Kada su u pitanju mirovine, plaće i štednja o tome Zagorci rado 'pripovedaju'.

A kako ova tema zadnjih dana puni sve novine i nas je zanimalo što naši Zagorci misle. Kako žive, osjećaju li nadolazeću krizu i spremaju li se na štednju. Hoće li stegnuti remen i kako gledaju na 'novogodišnju čestitku' da plaće neće rasti u 2009. godini.

Umirovljenici koji su i inače u teškoj situaciji i 'kratki s penezi', ovim restrikcijama se i ne čude.

Mladi su optimističniji i krizu još ne osjećaju, a tate i mame napravit će sve da njihovoj djeci bude bolje. Uglavnom neki imaju svoju tablicu po kojoj žive, neki će srezati nepotrebne troškove, a nekima je ovo samo umjetna kriza koju bogati neće ni osjetiti.

ANKETA 'Najbogatiji stvaraju umjetno krizu i na taj način postaju još bogatiji'

Darko Stresec, projektant ZAGREB

Nije potrebno to zamrzavanje plaća. Ovisi sad kako tko gleda na stvari i ovisi iz koje perspektive se zapravo to tumači. A ovo je uvijek slamanje zapravo nečega na najslabijem, a to su penzioneri. Svima su puna usta najslabijih, a uvijek se koplja na njima lome, a sebe naravno čuvaš, to je ljudski, brineš se samo za sebe. Nije baš najpametnije, ali tako je. Zasada najavljenu krizu ne osjećam, ali će se sigurno uskoro osjetiti. To je dio globalne politike, koja je uvijek vrlo jednostavna: najbogatiji stvaraju umjetno krizu i na taj način postaju još bogatiji. To je najjednostavnije rečeno. Ljude se tjera da ne razmišljaju, već da rade. Non stop ih držiš u nekom strahu, a ako imaš nekoga u strahu možeš ga i kontrolirati. Isto tako nitko ne razmišlja otkud se stvorio euro, već svi pričaju kak će se euro pojaviti, da će doći, a nitko ne razmišlja tko ga je izmislio i zašto. To je samo jedan od primjera. Ja se bavim projektiranjem i ta kriza će se malo osjetiti u stanogradnji, ali mislim da u onim drugim dijelovima ne previše.

Dominik Petrović, umirovljenik KRAPINA

Za mene više nema krize, ja sam pri kraju, ovih par 'vodijenki' kaj je pred menu ja bum preživel da li ovak ili onak. Ja ni dosad nisam dobival božićnicu, nisam bil u toj kategoriji. Ništa dobro ne mislim. Nama je bilo teško, a sada vidim da za ove mlade je još teža situacija. Krizu osjećam, kak je ne bi osjećal, svaki je čovjek mora osjetiti. Ja sam cijeli život živio skromno, nikad nisam očekivao nešto do čega nisam mogao doći, nikad nisam težio tome. Kako cijelog života štedim, tako ću i dalje. Nikad nisam imao mogućnosti 'rastepati'. Štednja je bila i štednja bu. Sedamdesetih godina su bila vremena kak tak, bili su oni krediti i otpisani i povoljniji…

Martina Gregurović, dipl. socijalna radnica KRAPINA

Mislim da kriza nije toliko ozbiljna koliko se o tome govori, malo su pretjerali i u medijima. Nema još uvijek potrebe za zamrzavanjem plaća, ali svatko od nas bi trebao početi malo racionalnije postupati sa svojim budžetom. Racionalniji bi trebali biti u kupnji automobila, shoppingu, putovanjima… Društveni život malo srezati. Krizu još ne osjećam značajno. Svakako da, stegnut ću malo remen.

Joso Erceg, djelatnik Krakoma KRAPINSKE TOPLICE

To je na štetu malog čovjeka. Jedini koji plaćaju porez u ovoj zemlji su mali ljudi, oni ne mogu izbjeći plaćanje poreza ni na jedan artikl, plate ga stopostotno. Hrvatska je siromašna zemlja i živi na kičmi siromašnog hrvatskog građanina. Ako se trese jedna velika Amerika, sigurno u tom pogledu krizu moramo osjetiti i mi. Nisam neki ekonomski stručnjak, ali mislim da tu ima stvari koje nas povezuju. Naše banke više nisu u vlasništvu naših bankara, ni naše države, nego vjerojatno umrežene u financijski sustav svijeta i jednostavno smatram da se to mora osjetiti i kod nas. A koliko i u kojoj mjeri i da li je to sve skupa napuhano, ne bih znao odgovoriti na to pitanje. Osjećam krizu kao i svi, novaca nikad dosta pogotovo kad se bliže neki blagdani i datumi koje ne smijete i ne možete zaobići. Prisiljeni ste u svakom slučaju ostati doma. Jest da je doma najljepše, ali jednom bi se valjalo i pogostiti i osjetiti da vas konobar posluži u ugodnoj atmosferi. A nemate dovoljno širokopojasnu karticu i nemate dovoljno gotovine i morate pribjeći onom najoptimalnijem rješenju, a to je snaći se, i organizirati proslaviti uu obiteljskom domu. Imam jedno dijete, drugo je na putu i sad će nas biti više. Za djecu ću nastojati štedjeti i osigurati im da imaju za dizanje stambenog kredita. A ja i supruga spremni smo spajati kraj s krajem, od 1. do 31. I inače štedim koliko god mogu, ali to u minorne cifre, koje nekad dobro dođu.

Nikola Veček, konobar, SVETI KRIŽ ZAČRETJE

Za mene nema još krize. Ja sam sa svime zadovoljan. Radim kod ''stare'' u ugostiteljstvu , dobro mi je je i kaj se bum bunil. Koliko delaš, toliko zaradiš, niš nem stezal remen. Ne čitam takve gluposti i ne interesiraju me.

Ivan Lipovac, liječnik, ZAGREB

Ja ovaj čas još ne osjećam krizu što se tiče nekih primanja, ali isto sam kao i drugi ljudi zabrinut kako će biti iduće godine. Tim više što mi spadamo pod državni proračun i nama će po tom, ako se ostvari ono što je premijer najavio, ostati plaće kakve su sad. Ako cijene osnovnih stvari i energenata odu gore, a plaće ostaju iste, tada nam neće biti dobro. Ja štedim već i sad. Ne vozim se autom po Zagrebu, ne pijem kavu u kafiću, to su sitne stvari, ali osjete se. Na taj način mjesečno uštedim oko 400 kuna. Žena i ja odlučili smo da ne idemo na nikakvo putovanje, odlučili smo ostati doma i radije osigurati djeci da odu nekud na par dana.

Ivan Antolić, umirovljenik, KRAPINA

Ne osjećam krizu, niti neću, jer imam svoju tablicu po kojoj živim. Skromnost je vrlina čovjeka. A i nemam kaj štedjeti. Mirovina je mala, uvijek fali… To je umjetna kriza, sam je stvara vrh, jer oni to ne budu niti osjetili.

Pripremila: Mirjana Bašak