Potresna ispovijest Ivane, majke troje djece, koja je završila u zatvoru: 'Bilo je grozno, ali me zatvor nije promijenio'

Protekla dva tjedna, u malom zagorskom mjestu Škarićevo u sastavu grada Krapine tišina i svakodnevna rutina stapali su se u sivu masu. Tamo živi obitelj Plahutar čije su se sudbine ispreplele s mračnom sjenom financijskih teškoća. Ponedjeljak, 29. siječnja, ova će obitelj pamtiti po najgorem - život im srušio u svega nekoliko minuta. Na njihovo dvorište stigla je policija, otrgla djecu majci Ivani iz ruku i odvela je iza rešetaka zbog nepodmirenog alimentacijskog duga.

Samo dva dana nakon, sav je dug, do zadnjeg centa podmiren, a Ivana je sve do 9. veljače bila iza rešetaka. Vapaj očajnog Ivana iz Škarićeva, oca devetogodišnjeg Patrika, osmogodišnje Ane i petogodišnjeg Josipa čuli su mnogi, a kako su dani odmicali, sve se više aktera uključivalo u cijeli slučaj pa su na članke koje smo objavili na portalu Zagorje.com reagirali Ivanin bivši muž, Ured pravobraniteljice za djecu, odvjetnici, pojedinci... Ivana je prošle subote stigla u toplinu svog doma, nakon 11 dana obitelj je ponovno u punom sastavu, ali uz duboku tugu zbog svega što su kao obitelj morali proći.

Proces

- Neopisivo sam sretan jer je ipak pravda pobijedila. Nadam se da će se ljudi prepoznati jer nismo jedini koji su imali ili imaju ovakav problem. Nije da smo tražili financijsku pomoć, počeli smo funkcionirati, išlo nam je i teško je onda kad ti odvedu člana obitelji, to je kao da ti fali pola tijela. Djeca nisu kruha gladni, imamo poljoprivredu, ali to je valjda tako – kad ti najbolje krene, onda se sve sruši u nekoliko minuta. Nisam zadovoljan s pravnim institucijama jer se sve to radi sporo, presporo. Prioritet su uvijek djeca, a Ivana ni danas ne bi bila vani da ja nisam zaprijetio na neki način. Meni je danas do 11 sati bilo rečeno da mi supruga neće izaći, da sutkinje nema i onda sam zvao Centar za dijagnostiku, rekao sam da sam slučaj dao u medije i da će ih se kontaktirati. Za pola sata je Ivana bila vani. Ovim putem svima koji se bore sa sličnom situacijom savjetujem da potraže pomoć medija – ispričao nam je Ivan u subotu, iza kojeg su, kao i iza Ivane, teški dani.

Sada, kada su se dojmovi malo slegli ispričala nam je svoju stranu priče i podijelila s nama iskustvo boravka iza rešetaka. - Došlo je do toga da nisam redovito plaćala alimentaciju, bila sam par puta na sudu u Zagrebu, dali su mi uvjet dvije godine da trebam plaćati, ali u međuvremenu, nije prošlo ni dvije godine, nisam dobila nikakvu obavijest doma pošto niti poštar nije redovito dolazio na našu adresu, proces je ubrzan, a da ja nisam niti znala. Nisam se pripremila, niti sam znala što me čeka. Ja kada sam dobila obavijest da trebam na sud, išla sam. Zadnji poziv nisam ni dobila, oni su vidjeli da uplate nema, proces se ubrzao i gotovo. Bila sam nemoćna – priča nam Ivana.

Dani u zatvoru

- Bilo je grozno tih 11 dana u zatvoru. Aktivnosti nismo imali, bile smo u sobi, nas osam, izlazile smo samo navečer u šetnju. Unutra smo imale televizor, mogle smo čitati knjige. Teško je pitati zbog čega su one u zatvoru, svaka od nas je imala svoje probleme. Čuvarice su također bile dobre, bez agresije, a i hrana je bila dobra. Posjete sam mogla imati prvu i treću nedjelju u mjesecu, utorkom i četvrtkom. Zvati sam mogla onoliko koliko sam imala novaca na kartici, ali nisam mogla zvati kad sam ja htjela. Imali smo i govornicu na odjelu, ali i vani kada smo išli u šetnju. S djecom se nisam čula jer im je bilo užasno teško, a da su me čuli bilo bi im još gore – ispričala nam je Ivana kojoj je najteže pala činjenica da je daleko od svoje djece i supruga.   

- Stalno sam mislila na njih, mislila o tome kako je doma. Razmišljala sam o tome da ne dođe do komplikacija, da se nešto ne desi... Gledajte, svašta vam pada na pamet u takvim situacijama. Trudila sam se biti pozitivna, ne smije se pokleknuti, misliti na najgore, nego na najbolje jer ako osoba koja je u zatvoru misli na najgore onda je gotovo, pojede vas to. Drži glavu gore, ne daj se, tim sam se mislima vodila. Onda ti je lakše u glavi, dobro ti je kod srca, znaš da bude sve dobro. Suprug mi je bio najveća podrška – kaže nam Ivana vrlo ponosna na svog muža jer je o cijelom slučaju progovorio javno. Neki to ne bi napravili, kaže, ostavili bi ženu u zatvoru da odsluži kaznu, ali on je istog trena poduzeo sve što je mogao na čemu mu je Ivana jako zahvalna.

Izlazak

- Osjetila sam olakšanje, veliki teret padne s leđa kad napustite ta velika željezna vrata. Kad sam vidjela svoje doma, srce mi je skoro ispalo van iz tijela. Ne znam kako da vam to opišem. Mislim da nije okej da sam bila toliko dugo u zatvoru premda je dugovanje bilo podmireno. Moglo se to prije riješiti i mogli su me pustiti. Trebaju postojati neki mehanizmi. Ja nisam imala pojma što se vani događa tako da sam jako sretna da sam doma. Kad sam došla kući moji nisu mogli shvatiti da sam stvarno doma, a kad vidim svoju djecu, svog supruga i zavičaj srce mi je puno. Jako sam sretna. S druge strane, ovo je lekcija da sve na vrijeme treba rješavati, ali me zatvor nije promijenio. Sad kad znam da je sve riješeno, mogu odahnuti – zaključila je Ivana.