FOTO: Gospodsko dijete u marijanskom svetištu

U nedjelju na večer iz sela Kraljevec iznad Šestina u dvoranu Doma kulture u Mariji Bistrici došetali su se Marica i  Jožek sa svojom babicom Trpotec i dedekom, konjušar Blaž, Miško, a iz Zagreba su im se pridružili Irma, Albin, njegov advokatski pomoćnik i sluškinja i vuru i pol nisu se dali s pozornice! Interpretirali su duhoviti tekst na sočnoj kajkavštini, prilagođenoj svojemu podneblju i sjajnim glumačkim dosezima , nizom prepoznatljivih  komičnih situacija zabavljali publika, koja je pljeskom prekidala izvedbu nagrađujući pojedine sudionike.

Riječ je pučkoj komediji međimurskoga književnika  Kalmana Mesarića ( Prelog, 1900. – Zagreb, 1983.) koji je napisao komediju „Gospodsko dijete“, praizvedenu u Zagrebu 1936. godine. Radnja se odvija 1935. godine. Članovi siromašne seljačke obitelji iz Šestina, dolaze zagrebačkom odvjetniku Albinu, nastojeći ishoditi miraz za mladu djevojku. Podmetnu Maricu kao  vanbračnu plemićku kći umjesto njezina  lijenog bratića Jožeka koji je stalno „sem gladen, stara mama“.  Komedija je to koja  prikazuje  razlike između gradskog i seoskog mentaliteta. U međuratnom Zagrebu bila je najomiljenija kazališna predstava.

Godine su prolazile i dugo nije ponovno bila izvođena u našim kazalištima. Vaš autor igrao je naslovnu ulogu u varaždinskom HNK  prije 55 godina, u režiji samoga Kalmana Mesarića, a u povodu njegova 70. rođendana. Tek 1983. ponovno je bila na repertoaru  u Satiričkom kazalištu „Kerempuh“ s Mladenom Crnobrnjom Gumbekom  u ulozi gospodskog djeteta. Gradsko kazalište „Komedija“ izvelo ju je 2000. godine, a „Histrioni“ 2012. godine.

Hrabar redateljski podvig

Anita Klemar, profesorica hrvatskoga jezika u Osnovnoj školi Marija Bistrica,  koja je godinama vodila dramsku sekcija KUD-a Lobor, odvažno se opredijelila uprizoriti komediju s članovima dramske sekcije Udruge umirovljenika Marija Bistrica.  Redateljski se odlično snašla, ne samo u pristupu uprizorenja i osmišljavanju inscenacije, nego i odabiru  umirovljeničkih  glumački talentiranih amatera tzv. treće životne dobi. I spretno ih je vodila kroz tumačenja njihovih uloga i karaktera.

Dugi, uistinu dugi, pljesak koji se na kraju prolomio dvoranom s punim pokrićem zavrijedili su  Juraj Šalamun, Anica Tremljan (sjajna babica), Barica Kožić, Ivan Gabud, Božica Ozimec koja je kao Marica spretno vladala pozornicom, Josipa Gabuda bilo je dovoljno vidjeti kao „gospodsko dijete“ pa da se dvoranom prolomi smijeh, Josip Pavlović, Juraj Kušt, Božica Gabud, a Jagica Knezić u sporednoj ulozi sluškinje dokazala je, ono što profesionalni glumci vole reći, „nema malih i velikih uloga, ima samo velikih i malih glumaca“. A Jagica bi mogla i na profesionalnu pozornicu!