Kajkavka Spomenka Štimec - najveća pjesnikinja esperanta

Potkraj prošle godine njemačka izdavačka kuća Suhrkamp Verlag iz Berlina objavila je novi roman Clemensa Johanna Setza, mladog austrijskog književnika, rođenog 1982. godine u Grazu, u kojemu živi i djeluje. Naslov mu je "Pčele i nevidljivo" (Die Bienen und das Unsichtbare). Našem čitatelju možda i ne bi to bilo toliko zanimljivo, premda je Setz dobitnik uglednih književnih nagrada, da u svojemu novom djelu jedno poglavlje nije posvetio književnici rođenoj u Međimurju, odrasloj u Varaždinu, gdje je završila gimnaziju, a studij njemačkog i francuskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, koja dio godine živi i stvara u kuriji Belošević u Hrašćini.

Spomenkini ratni zapisi

Poglavlje naslovljeno "Pravi genij: Spomenka Štimec" počinje rečenicom "Najveća živuća pjesnikinja esperanta nedvojbeno je 1949. rođena hrvatska autorica Spomenka Štimec". U nastavku analizira njezinu knjigu "Kroata milita noktlibro (Ratni noćni zapisi iz Hrvatske, 1993.) koja je "jedno od rijetkih izdanja suvremene esperantske književnosti koje je prevedeno na više jezika, pa čak i na njemački". Razgovarajući s autoricom iza koje je desetak djela na esperantu, saznajemo kako je spomenuta knjiga prevedena na japanski, francuski, kineski, islandski i engleski jezik. A nedavno je iz tiska izašla njezina knjiga na hrvatskome jeziku " Hodler u Mostaru", koja je na esperantu objavljena 2006. godine u Pisi. Spomenka Štimec toliko je svojim esperantskim pripovijetkama i romanima zadivila Clemensa Setza da je bez ikakve suzdržanosti zaključio "kako bi trebala dobiti Nobelovu nagradu". Našim izdavačima i kulturnim poslenicima već bi to trebao biti dovoljan razlog za prevođenje Clemensove knjige na hrvatski jezik, tim više što Spomenka "daruje" autentični doživljaj Domovinskoga rata. Clemens spominje kako je "mladi Jean-Paul Sartre ostavio sličan opis rata na početku svojih Dnevničkih zapisa, iz rujna 1939. godine".

Književna hrašćinska sijela

Osim što je Zagrepčanka, Spomenka Štimec je ljetnim mjestom boravka i Zagorka, koja je vrlo angažirana u obilježavanju obljetnice pada hrašćinskoga meteorita 26. svibnja 1751. godine. Bio je to prvi metalni meteorit kojemu je zabilježen pad, čiji se dio čuva u bečkome Prirodoslovnome muzeju. Kao književnica, nalazi inspiraciju i u zagorskome krajoliku. Taku je u listopadu, na Danima Franje Horvata Kiša, primila "Loborsko srce", nagradu općine Lobor za svoj putopis "Čaša vode u Lahtiju" u kojemu je pohvalila loborsku vodu kao bolju od one svjetski poznate u Finskoj. Spomenka Štimec vlasnica je kurije građene 1848. koja je bila zadnja "hiža građena na tlaku", a pripadala je obitelji Josipa Juraja Strossmayera. U njegovo je vrijeme imanje dobilo ime Njeguš. Spomenkin pradjed, bilježnik Stjepan pl. Belošević, kupio je imanje 1920. od Strossmayerovog nećaka Alberta Unukića-Androvskog. Zaštićeni je spomenik kulture, u čijem se ambijentu tijekom ljeta održavaju zanimljive priredbe s književnim predznakom i okupljaju ne samo književni uglednici. Još davne, 1952. godine, velikan kajkavske književnosti, Gustav Krklec, u putopisu "Zagorje u snijegu", opisao je svoj dolazak na Krebrovinu, malo imanje s vinogradom "Njeguš", vlasništvo umirovljene upraviteljica osnovne škole i nedovoljno poznate, ali odlične književnice Štefanije Belošević.