Poznate francuske pjesme na kajkavskom jeziku
U Gradskoj knjižnici Krapina održano dvojezično predstavljanje nove zbirke poezije "Franci i popevke" autora Ivice Glogoškog koja donosi izbor francuske poezije 19. i 20. st. u kajkavskome prijevodu
O tome kako su se spojili francuski klasici u prijevodu na kajkavski govorio je sam autor, ali i jedan od urednika zbirke Antun Pavešković. Pjesme na francuskom jeziku čitala je i moderirala predstavljanje autora i zbirke knjižničarka Saša Kugler uz samog autora, a čitanje pjesme na kajkavskom jeziku čitala je pjesnikinja Marija Hlebec. Za sam ugođaj i naglasak na kajkavskom jeziku i pjesmi pobrinuo se Pjevački zbor "Gajev spomenek" uz voditeljicu Anitu Habijanec.
Na samom početku ravnateljica Maja Vukina Bogović poželjela je dobrodošlicu svim dragim gostima i ukratko predstavila događanje uz napomenu da je to zadnje događanje u Mjesecu hrvatske knjige ove godine, ali i najavila nove književne večeri do kraja godine. Pohvalila je suradnju s Pjevačkim zborom te prepustila moderatorici i gostima da nam približe zbirku poezije.
– Prevođenje francuskih pjesnika na hrvatski kajkavski jezik ponajviše je hommage Dragutinu Domjaniću koji je preveo sedam pjesama četvorice modernih provansalskih pjesnika i Ivanu Goranu Kovačiću, koji je prevodio i francuske i engleske pjesnike na kajkavski. Nakon njihovih prijevoda francuskih pjesnika na hrvatski kajkavski jezik nastala je praznina od više desetljeća – rekla je moderatorica Saša Kugler.
„Veliko je bogatstvo čuvati i govoriti te zapisivati riječ domaću da ne ode u zaborav“
Ljubitelji poezije mogli su saznati i otkuda autoru ideja za prevođenje pjesama i njegovi prvi doticaji s francuskim jezikom koji se dogodio kao slučajnost kroz školovanje, a postao skoro pa svakodnevica iz koje je niknula zbirka prijevoda uz poticaj gospodina Ivana Cesarca. Kratko obraćenje uz gospodina Cesarca napravio je i Božidar Brezinščak Bagola. Njihova zajednička težnja je njegovanje kajkavskog jezika, posebnosti kajkavštine u svakom dijelu Zagorja i šire te su podsjetili kako je veliko bogatstvo čuvati i govoriti te zapisivati riječ domaću da ne ode u zaborav.
Na kraju ravnateljica se zahvalila svima te uz prigodne darove pozvala sve da se okupe na prigodnom domjenku kako bi nastavili u opuštenoj atmosferi razgovarati i dogovarati buduće susrete i suradnje.
