SEDAMDESETIH I OSAMDESETIH ŽIVJELI SU SVOJU ERU: Kamo su nestali plesnjaci?

Plesnjaci su nekada bili itekako in događanja na kojima su se okupljale razne generacije i ono najbitnije, družili se i naučili plesati. Dečki su puce znali zamoliti za ples, a nisu pojma imali o plesu, pa je bilo gaženja i svašta, ali su se zato družili, upoznavali, zaljubljivali… Prije nekoliko godina u Domu DVD Petrovsko održana je plesna večer pod nazivom Za dobra stara vremena, a nekada popularni plesnjak oživjeli su Mladi HNS-a. Zašto smo to sad spomenuli? Upravo zato jer kada se nešto oživljava znači da je odumrlo i polako nestalo. Nema više u Zagorju pravih mjesta za ples, za druženje i učenje plesnih koraka. Bolte u Maču, restoran na Bedekovčanskim jezerima organizirali su plesne večeri svaki vikend i to tri dana: petak, subota, nedjelja. Subotom je bilo najviše gostiju, a oni koji su bili redoviti gosti na Bajerima znaju da ukoliko niste došli ranije, niste mogli pronaći mjesta za sjediti. Čak su se stolovi znali unaprijed rezervirati. Na plesnom podiju bile su pak prave gužvancije. Oni osebujniji koji su htjeli pokazati svo svoje plesne umijeće trebali su i više prostora, pa je bilo i naguravanja i 'laktarenja'.

Dvorana uvijek puna

Jedno od najpoznatijih odredišta za ples bili su Stubaki. Prvo takozvani Stari hotel, a potom i Hotel Matija Gubec. Dok su se u Hotelu Matija Gubec prije plesnjaci održavali svakog dana, danas to, kažu, ne bi bilo moguće. Iako su se s otvorenjem Hotela prije četiri godine plesnjaci pokušali vratili, interesa nije bilo dovoljno.

– Preko zime plesnjaci su uglavnom tematski, vezani uz Dan žena, Valentinovo, Martinje i slično i tad napunimo dvoranu, no plesnjaci bez povoda nisu bili atraktivni i bili su nam samo veliki trošak. Uveli smo topličke ljetne večeri koje planiramo i ove godine, s idejom da hotelskim gostima, a i gostima izvana, ponudimo jedan dodatni sadržaj u lijepom ambijentu terase na otvorenom uz dobru glazbu. Te su ljetne večeri gostima zanimljive i svake godine sve posjećenije – ispričao nam je direktor marketinga Hotela Filip Poštek, dodavši kako danas hotelski gosti nakon večere odu u krevet, ne ostanu plesati ili se zabavljati uz glazbu.

Da je drugačija slika bila prije, prisjetio se 60 – godišnji Dragutin Brezak iz Špičkovine, koji ju Hotelu radi od 1976., kao konobar, šef sale, a danas u prodaji. – Sedamdesetih i osamdesetih plesnjaci su bili svaki dan, a devedesetih se sviralo vikendima. U 9 sati više nije bilo prazne stolice, ljudi su čekali na red, pa bi uvijek morali stisnuti još neki stol v ćošak – kaže Dragutin, dodavši kako je to uglavnom bila mlađa i srednja populacija, hotelski gosti, stranci, ali i puno ljudi iz okolnih mjesta i gradova.

Kultni hotel s renomeom

Vrlo česti bili su grupni izleti, seminari, a na plesnjake su dolazile ekipe, po nekoliko ljudi i družili se i zabavljali do jutra. Nije bio problem kaj je radni dan. Danas je to više na individualnim gostima, kaže Dragutin. - Jedan par dođe sam, pa imamo rezervacije 50 parova stol za dvoje. Prije se i puno više trošilo, ljudi su si mogli priuštiti izlazak, večeri i spiti 5 litri vina, a sad se sve kalkulira. Nema novaca, a i ljudi su se malo zatvorili – ispričao je. Hotel Matija Gubec u to je vrijeme bio hotel s posebnim renomeom. Gosti su za dolazak na večeru i plesnjake pripremali posebne večernje toalete, a jedno se vrijeme u trapericama niti nije moglo ući.

Fešta za Dan žena 2018. u Hotelu Matija Gubec

– Bili smo kultni hotel, dojti ovdje značilo je neke. A danas je nebitno kak si obučen, a ljudi nema. Jedna posebna atmosfera vladala je dvoranom. Dok sve ovo danas izgleda ko zabava ''na silu'', prije su se ljudi zabavljali s veseljem, dolazili su na ples i opustiti se. Neusporedivo je to s današnjim vremenom, a ta se vremena nikada više ne budu vratila – dodao je Dragutin. Ispričao nam je i da nemaju samo Dalmatinci svoje ''galebove''. – Imali smo i mi naše ''zagorske galebove''. To su bili čageri koji su došli lovit komade na bazene, naše gošće iz hotela, i poslije na večer su im se samo ''ušaltali'' – sa smješkom se prisjetio. A sviralo se sve, osim narodnjaka.

Topličke ljetne večeri na otvorenoj terasi hotela Matija Gubec organizirat će se i ovog ljeta

Pet godina bez prekida od 1974. u Hotelu Matija Gubec svirao je i 71 – godišnji Donjostubičanac Stanislav Glivar.

– Prvo sam kao 18 – godišnjak od 1. Maja '57. svirao u Starom hotelu. Svaki dan, osim ponedjeljka, čitavo ljeto do konca destog mjeseca, sve do '63 kad sam išel u vojsku, a onda opet do '77. Od muzike imam i četiri godine radnoga staža – prisjetio se Stanislav zlatnih vremena plesnjaka u Starom hotelu, a potom i u Hotelu Matija Gubec. – Dvorana uvijek puna, ljudi su večerali, nitko nije sjedil pri praznoj kupici, a čim je muzika zasvirala, svi plešu, fino i kulturno plesanje, a ne ovo današnje skakanje. Gostiju je bilo od svuda, petkom su već dolazili vikendaši i turisti koji su bili na privatnom smještaju, a mjesta su se morala rezervirati, jer se dvorana i u tjednu napunila, a kamoli subotom i nedjeljom. Sjećam se, pokojni konobar Čelik uvijek je moral donesti rezervne stolce i nekud ih ugurati – ispričao nam je Stanislav, koji je sa svojim bendom svirao i u Krapinskim Toplicama, gdje su se organizirali plesnjaci, a ustupio nam je i fotografije.

Stanislav Glivar sa svojim je bendom svirao po mnogim plesnjacima

Pješice od Zaboka do Stubaka

Da je Hotel Matija Gubec bio mjesto gdje su odlazili mladi iz svih krajeva Zagorja, potvrdio nam je i 54 – godišnji Ivica iz Zaboka. U vrijeme kada društvenih mreža i mobitela nije bilo, zabave i plesnjaci bili su jedino, ali i najbolje mjesto za druženje i upoznavanje novih ljubavi. – Nama nije bio problem pješke od Zaboka ići do Stubaka. Bili smo dobra ekipa, bilo nas je puno i nismo vidjeli nikakav problem u malo pješačenja. Pričali smo, zezali se i vrijeme je brzo prošlo – ispričao je Ivica dodajući kako je druženje bilo opušteno bez ikakvih tučnjava, svađa i ekscesa. Bilo je to vrijeme, kaže, kad nije bilo ni toliko kafića ni toliko događanja pa su plesnjaci bili svojevrsna špica događanja. Važno je bilo i to što je uvijek bilo žive muzike, a slušalo se već ono što je bend izvodio, od zabavnih do rock stvari.

Plesalo se u mnogim restoranima po Zagorju pa tako i u Zaboku

I dok današnje mlade generacije nerijetko imaju volju za učiti klasični ples kakav je nekada bio ''zakon'', a srednje generacije pak nemaju volje za druženja takvoga tipa, oni stariji uz naš su se članak zasigurno prisjetili svojih mladih dana, nespretnih koraka i guranja na plesom podiju, a mnogi od njih kraj sebe imaju i ljubav koju su upoznali baš na nekom od plesnjaka. Iako su se naši sugovornici složili kako danas vlada drugačija atmosfera i ljudi očito više nemaju želje za zabavom, još uvijek ima onih koji si pokoji ples ''priušte'' kroz ljeto na zabavama pod šatorima, koje su u velikoj mjeri, povodom svojih dana, počeli organizirati naše općine i gradovi. Kako se sve vraća u modu, možda će ponovo zaživjeti i plesnjaci, u nekom drugačijem, modernom obliku, jer ipak ima mladih koji rado posjete neki od zagorskih klubova i kafića koji u zadnje vrijeme često nude svirke u živo.