Darinka ima čak osam unučica na koje prenosi tradiciju Uskrsa u zagorskom domu

Nema ljepšega nego kad jedna baka tradiciju koju njeguje, običaje kojih se sjeća i recepte koje i dalje priprema prenosi na svoje unuke. Tako je u domu Darinke Knezić iz Gornje Stubice, gdje se marljivo pripremaju za Uskrs. Sve po tradiciji, kaže Darinka, onak' kak' su se za blagdane uvijek pripremale njezine mama i baka.

Priprema za Uskrs

Kuća se pred blagdane uvijek posebno čistila i pripremala. Gazdarice su puno držale do toga, pogotovo jer se u Velikom tjednu ništa nije radilo po vani pa su za uređivanje kuće imale više vremena. – Sve se čistilo i pripremalo za velike dane. Na Veliki četvrtak išlo se obavezno, a i danas idemo, na misu posljednje večere, sudjelujemo na obredima na Veliki petak i bdijenju na Veliku subotu. Tek u rano uskršnje jutro nosila se košarica s hranom na blagoslov, a nakon blagoslova svi bi zajedno u obitelji blagovali tu hranu – kaže Darinka, koja starinske običaje pripremanja hrane za Uskrs poštuje i danas.

Osim šunkice, vrtanja, kuruznoga kruha, luka i pisanica, u košarici, naravno, kraljica zagorskog blagdanskog stola: gibanica. – Ja pripremam obavezno orehnjaču i makovnjaču, kod nas je to tradicija, da se digana gibanica peče za velike svetke. No, pripremam i štuklje, jer ih svi moji jako vole – priča Darinka, dodavši kako se stol za blagdane uvijek prekrio posebnim stolnjakom od domaćeg platna našivenim raznim motivima, koji se čuvao upravo za ovakve prigode – kaže Darinka.

Domaći kolači

Vještu u pečenju domaćih kolača, Darinku možemo susresti na gotovo svim događanjima i manifestacijama u Gupčevom kraju, gdje prodaje kolače kojima oduševljava turiste. – Pripremam uvijek sve onak' po domaći, strepu, štrudline, štruklje koje turisti najviše vole, ali posebno se cijene i orehnjača i makovnjača, koje moraju biti dobro filane, podjednako tijesta i file – kaže Darinka. Da bi to sve stigla, uz poljoprivredu kojom se bavi, digane gibanice uvijek pripremi dan prije, obzirom da se, kaže, trebaju rezati hladne, a strepe i štruklje peče po noći, da bi imala friške na dan prodaje. – Važno je da turistima ponudimo našu tradiciju, sve starinsko. Uglavnom dobivam pohvale od posjetitelja i turista i to mi puno znači. Nekad mi je to već teško raditi, idem sve starija, ali ipak mi je teško prekinuti. Sretna sam kad su ljudi zadovoljni s onim kaj im ponudim, pa mi to da poleta za drugi put – kaže baka Darinka.

Pomoć u pečenju kolača

U kuhinji joj često pomažu starije unuke, seke Antonija, Petra i Ana Paula, dok je najmlađa Ivana još premalena za pečenje kolača. Tako uče vrijednim radnim navikama i usput upijaju bakine stare recepte. – Jako su zainteresirane i vole sudjelovati. Petra voli mijesiti i jesti diganu gibanicu, zlefke i štruklje, a Antonija više voli raditi male kolačiće i keksiće. Ana Paula mi pomaže miksati – kaže baka Darinka, koja uz četiri unuke koje žive u kući s njom, ima još četiri unuke, Juliju, Katarinu, Mariju i Barbaru, koje joj također rado pomažu u pečenju kolača kada dođu u posjet.

Osmero prekrasnih djevojčica na koje ova baka može prenijeti svoja znanja i koje budu, kad odrastu, već prave majstorice u pripremi kolača! Svake godine s bakom bojaju pisanice, ukrašavajući ih na starinski način. Sirova jaja prvo su ukrasile voskom, a onda ih skuhale u lukovini. Vrlo su vješte djevojčice u tome, pa su nam s ponosom pokazale pisanice koje su ove godine napravile, po tradiciji koju će zasigurno čuvati za budućnost.