Preporod na bregima

Da u Hrvatskom zagorju ima mnoštvo zanimljivih ljudi to svi znamo. Neki su vrlo poznati poput književnika, pjesnika, slikara ili glazbenika. No, ima i onih koji se ne ističu toliko među svojim susjedima, ali su po nečemu posebni, a svojim znanjem, poslovnim uspjesima ili neobičnim zanimanjima nisu toliko istaknuti u javnosti. Jednog takvog sreli smo u Krušljevu Selu. Na vrhu brijega s kojeg se vide ljepote Zagorja, sve gore i planine koje ga omeđuju, u obiteljskoj kući ugostili su nas dr. Darko Lukec i njegova supruga Neda.

Dr. Lukec tek je jedan od tisuću ljudi na svijetu koji se bave unapređenjem procesa, posebice u preradi nafte i petrokemiji primjenom optimiranja i vođenja.

- To znači da računalo može samostalno voditi proces u smislu da minimizira troškove, a maksimizira profit. Motri se svaka minuta procesa da bi se on odvijao u optimalnim uvjetima. Primjenjujemo matematičko modeliranje u unapređenju proizvodnje ili u izračunu novih mogućnosti procesa. Tako ne morate eksperimentalno istraživati u stvarnom procesu, što štedi energiju, ne ugrožava ljude i nema troškova. Također se pazi na zaštitu okoliša. Više ne možete koristiti proces koji će zagađivati okoliš. Negativne emisije se moraju isključiti iz procesa. Ali danas kad je nafta skoro 120 dolara, važno je da se svaka kalorija iskoristi u procesu – napominje dr. Lukec, čija se tvrtka jedina u Hrvatskoj bavi takvim optimalnim vođenjem računalom. Jedini takav sustav kod nas je u rafineriji u Rijeci.

Počeci

Iako rođen u Zagrebu, u Zagorje nije došao slučajno. Njegov je otac iz Dubovca, a nakon 2. Svjetskog rata preselio se u Zagreb. Ali kako nam priča dr. Lukec, želja da na domovini, u Zagorju ipak ima komadić zemlje dovela ga je u Krušljevo Selo, a život u užurbanom gradu, obitelj je zamijenila za mirnu zagorsku svakodnevnicu.

Radnička obitelj (otac mesar, mama blagajnica) školovala je svog sina. Odlične ocjene u osnovnoj i srednjoj školi usmjerile su ga prema fakultetu. Dvojbu između strojarstva i elektrotehnke riješio je kako kaže blesavim zaključkom da o strojarstvu manje zna i da će to studirati. Još za vrijeme studija usmjerio se prema automatizaciji procesa zahvaljujući profesorima, posebice prof. Šurini. Studij je završio prije roka.

- Na zadnjoj godini dobio sam stipendiju od OKI-ja. Živio sam na Trešnjevci blizu Remize, tamo je i Končar. Pozvali su me i tamo, a ja sam čak i otišao, iako sam imao stipendiju od OKI-ja. Nisam baš bio za crtaću dasku, već za vođenje procesa, pa sam nakon 15 dana otišao ipak u OKI. Tako počinje moja era u OKI-ju i kasnije INI – priča nam dr. Lukec o stvarima koje su usmjerile njegov poslovni i životni put.

Uz mr. Beera počeo se usmjeravati prema kemijskom inžinjerstvu i poznavanju procesa, što je i magistrirao napravivši nekoliko zapaženih radova u simuliranju i modeliranju procesa. Ta znanja vode ga u INA-u gdje radi u razvoju i istraživanju s prof. Prohaskom, poznatim stručnjakom. Bilo je logično da onda i doktorat bude iz područja prerade nafte, radom na jednom od najsloženijih procesa, katalitičkom crackingu u sisačkoj rafineriji.

Osamostaljenje

- Nakon što sam završio fakultet želja mi je bila da uspijem napraviti nešto da računalo samo vodi proces bez utjecaja čovjeka i da to radi optimalno. To bi mi bio vrhunac karijere. U toj fazi kad su još bila Apple računala, maine frame računala, terminali, a PC još nije bio poznat, dosta sam naučio. Posebno sam radio u INA-i na planiranju prerade nafte u rafinerijama i na Appleu smo napravili model koji je računao optimalnu preradu nafte za rafineriju u Sisku, Rijeci i Lendavi – prisjetio se dr. Lukec.

Put ga vodi u Lendavu gdje je u rukovodstvu bio zadužen za informatiku. Radilo se na optimalnom namješavanju benzina kako bi se izvukla što veća dobit. Raspadom Jugoslavije slijedi povratak u Zagreb. Nezadovoljan razmišljenjem u INA-i i procesima privatizacije, odlučuje se osnovati privatnu tvrtku Model 1993. godine. Prvi puta u Hrvatskoj 1998. u Rijeci uvode proces naprednog vođenja.

Svih uspjeha ne bi bilo bez podrške obitelji, supruge Nede, a kćer Ivana pridružila se tati u poslu završivši kemijsko inžinjerstvo. Već više od pet godina radi u tvrtki, a uskoro je čeka i završetak doktorata.

Pozitiva

- Sve što radimo traži stalni trening i specijalizaciju. Prvi puta sam u Americi bio 1996. u Houstonu. Amerika me oduševila - emotivno je to doživio dr. Lukec, pa je supruga Neda dodala kako ga to iskustvo usmjerilo i naučilo kako se pozitivne stvari guraju.

- Tamo je drugi pristup. Čovjeka gledaju pozitivno i bez zavisti, jala. Svatko je prema vama vedar i veseo. Kad sam odlazio rasplakao sam se. Da nije bilo obitelji, ostao bih u Americi – veli dr. Lukec.

- Danas INA još nije potpuno privatizirana i interes za profitom nije izražen u mjeri u kojoj bi trebao biti. Pa i odnos ljudi koji nisu adekvatno plaćeni jer ljudski rad je u tom biznisu zapravo podcijenjen, a puno više može doprinijeti ako se koristi adekvatno. INA treba pozitivniju atmosferu. Nekad je ona bila u situaciji da kupuje MOL, a danas je obrnuto. Tvrtke iz okruženja su nas prestigle, Slovaci, Bugari, Rumunji – nezadovoljan je naš sugovornik.

Biodizel nije rješenje

Osim za INA-u, radilo se na poslovima u Bjelorusiji u rafineriji u Novopolotsku, a slijedi i novi posao. Zatim u Njemačkoj, Sloveniji. Za Slovence su radili studiju o isplativosti gradnje rafinerije u Lendavi. Postoji mogućnost angažmana u projektu LNG terminala na Krku.

- Veliki je pritisak stranih kompanija da postanemo njihovi partneri. To izbjegavamo jer iako bi dobili sredstva koja tražimo, više ne bi bili u mogućnosti davati ponude i biti samostalni. Imat ćemo razgovore, ali mislim da ćemo se oduprijeti tome. Globalizacija nažalost jede sve i nas male, ali uvijek će se naći klica pametnih ljudi koji će nešto smisliti i biti jači od velikih kompanija koje su trome i spore – smatra dr. Lukec.

Želja mu je zaposliti još jednog ili dva mlada stručnjaka, što je teško jer da bi se uhvatili svi konci ovog posla treba bar pet godina.

Razgovarajući s čovjekom vezanim za preradu nafte, ne može se izbjeći pitanje o mogućoj skoroj nestašici goriva i o alternativnim izvorima poput biodizela.

- Cijene sigurno neće ići dolje jer smo svi orijentirani na potrošnju. Bojim se da je greška napravljena s bio gorivima i da će se to uskoro ispraviti. Nevjerojatno raste cijena poljoprivrednih proizvoda. Morat će se zaustavit rast cijene hrane. Posebno i stoga jer nema razlike u emisiji CO2, a s druge strane ako gledamo nusproizvode, oni su skoro jednaki kao kod fosilnih goriva. Nismo postigli nikakve koristi, a podigle su se cijene prehrambenih proizvoda. Radeći u Nafti Lendava, uključili smo biodizel i bioetanol u namješavanje goriva i ni u kom slučaju se nisu pokazali po cijeni korisnima. Amerikanci će morati obuzdati svoju potrošnju, a i pitanje je koliko nafte još ima. Problem je sa skupim istraživanjem izvora u podmorju i na drugim teško dostupnim mjestima - smatra.

Posao i glazba

Poseban dio u životu Darka Lukeca zauzima glazba. Kao klinac učio je svirati harmoniku. Nakon toga naučio je svirati gitaru, klavir. Sad se zanima za bubnjeve. Glazbena znanja dobro dođu na poslovnim sastancima i seminarima, atmosfere radi. Zavirili smo u podrum, prostor kakav bi svaki bend poželio za probe.

- Tu smo se preporodili. Sve je bolje: od prirode, ljudi, drugačijeg načina druženja, kvalitetnijeg života. To nas jako veseli. Što se tiče glazbe, to je velika razlika u odnosu na Zagreb. Tamo niste mogli naći nekoga tko zna slušati, a kamoli svirati. Ovdje na moju sreću svi znaju svirati, a da ne govorimo da znaju slušati. Od prave zagorske popevke do bluesa. Strašno sam oduševljen sredinom u kojoj živim, posebno Oroslavjem. To mi je omogućilo da kvalitetnije radim svoj posao. Nemam nikakvih problema. Spavam normalno svaku noć, što nije bio slučaj u Zagrebu – veli nam dr. Lukec, na što supruga Neda dodaje da su ljudi u Zagorju normalni, pozdrave, pitaju kako si , vesele se sa susjedima.

Nađe se vremena i za tenis s društvom na terenima TK Oroslavje i za izvorno domaće zagorsko vino iz podruma Zvonka Severa.

A da bi priča bila kompletna, treba spomenuti kako i zet Ivan svoj prvi posao upravo završava u Zaboku…