Boris Durlen:„S futsalom se u Zagorju moglo postići više nego s velikim nogometom“

DURLEN: Ja sam Zagorec. Tata je iz Klokovca, a mama iz Vrtnjakovca. Nažalost interes u Krapini nije bio dovoljno jak da bi gradske strukture prepoznale futsal kao jedan realan sport. Puno lakše su mogli pomoći Puljeku i Renault auto Kreši da Krapina bude jedan stabilan malonogometni prvoligaš u malom nogometu, da puni dvorane, da ima stotinu djece na treninzima, nego forsirati veliki nogomet.

Stjepan Merkaš i Boris Durlen.jpg

Snijegom okovana Hrvatska posljednja se dva tjedna tresla u ritmu futsala. Hrvatska je kao domaćin ove elitne smotre srušila sve rekorde. Utakmice u zagrebačkog i splitskoj areni vidjelo je ukupno 90.000 gledatelja. Dosadašnji rekorder bila je Mađarska sa 62.000 gledatelja. Futsal je punio redovi vodećih dnevnih tiskovina, redali su se televizijski i radijski prijenosi. Hrvatska je još jednom pokazala da je sjajan organizator.

Mi stanovnici Hrvatskog zagorja posebno smo ponosni što je na čelu tog projekta bio jedan Zagorac, g. Boris Durlen. Drugi čovjek na ovoj poziciji nije se ni mogao zamisliti. Boris je već 30 godina u futsalu, i vrlo je cijenjen u UEFA. Doživio je mnoge uspone i padove, ali nikad se nije predavao.  Danas je sa svojim suradnicima izašao kao veliki pobjednik i treba mu dignuti kapu. Europa i Svijet su zadivljeni, Hrvatska je postavila nove standarde. Čestitke stižu  sa svih strana.

Poklopio se i najbolji plasman Hrvatske u povijesti. Četvrto mjesto samo smo potajno sanjali, ali na kraju smo ga zasluženo osvojili. Upravo nakon utakmice za treće mjesto između Hrvatske i Italije u jednoj od prekrasnih loža zagrebačke Arene napravili smo intervju sa Borisom Durlenom.

Gospodine Durlen futsal već dva tjedna drma Hrvatskom, puni novinske stupce, redaju se televizijski prijenosi. Kako se osjećate u ovom trenutku?

DURLEN: Sigurno da se osjećam ponosno jer znam koji smo mukotrpan put prošli do sada. Kolike godine smo ljude trebali uvjeravati što je futsal. Na kraju su Hrvatska, Europa i svijet prepoznali da je naša zemlja jedan vrhunski domaćin. Ova slika koja je otišla u svijet s arenama u kojim je bilo 15.000 ljudi to potvrđuje.

Koliko je radnih dana potrošeno na ovaj spektakl i koliko je ljudi bilo uključeno u organizaciju?

DURLEN: To je projekt na kojem radimo već godinu i pol dana. Ne mogu reći danonoćnog rada, ali to je projekt koji su radili apsolutno svi ljudi iz Hrvatskog nogometnog saveza na čelu s predsjednikom Vlatkom Markovićem koji je blagoslovio cijelu priču, glavnim tajnikom g. Srebrićem koji je dao maksimalnu podršku. Uz ove divne ljude možda i najveći teret iznio je project menager Zoran Cvrk. Sve strukture vodstva saveza, od računovodstva do međunarodnog odijela dale su svoj obol. UEFA je jedan stroj koji ne dopušta opuštanje i svaki dan nas je bombardirala novim sve većim zahtjevima. Na kraju ja kao direktor turnira u onom sportskom dijelu turnira gledao sam da to sve sportski i uspješno završi, a tako je i bilo.

Kao sportski djelatnik koji je sudjelovao na svih šest dosadašnjih Euro futsala sigurno nam najtočnije možete komparirati ovaj naš euro u odnosu na ostale.

DURLEN: Bio sam delegat na svih šest dosadašnjih EP. To je svojevrsni raritet. Međutim bez uvrede, sva su bila dobro organizirana, no ovo što smo mi ponudili je nemjerljivo. Dva prekrasna grada Zagreb i Split, dvije prekrasne nove arene koje su se uklopile u ove crveno-crne terene. Tom dizajnu smo mi kumovali. Arena u Splitu izgleda kao iz bajke. I na kraju popunjena zagrebačka arena bila je šlag na tortu. Ove standarde koje smo mi postigli bit će mjerilo i za budućnost EP.

Poklopio se rezultat, najbolji u povijesti. Hrvatska je četvrta sila Europe u futsalu.

DURLEN: Očekivao sam da ćemo biti dobri, ali da ćemo biti toliko dobri sigurno ne. Imali smo „grbavu“ grupu. Češka nas je tri puta izbacivala pod nekim čudnim okolnostima u zadnjim sekundama utakmice, Rumunjska nas je dosta nekorektno prihvatila u par utakmica. Imali smo veliki motiv, ali i veliku obavezu da ih moramo pobijediti, što je stvaralo svojevrsno opterećenje. Kad smo ih uvjerljivo prošli uvidjeli smo da imamo potencijal. Što se tiče polufinala nitko to nije previše vjerovao, iako smo to potajno svi željeli. Ući u polufinale u europsku elitu futsala gdje caruju reprezentacije koje u svojim redovima imaju puno Brazilaca ogroman je uspjeh. Ova utakmica danas s Italijom koja ima sedam Brazilaca na terenu, ima težinu kao da smo igrali s reprezentacijom Brazila. S druge strane tu su Španjolska i Rusija dvije velesile. Biti u toj eliti pun je pogodak i najveće moguće zadovoljstvo.

Ni u samoj završnici nismo bili vreća za napucavanje. Odlično smo se nosili sa europskom, ali i svjetskom elitom.

DURLEN: Odigrali smo super korektno. Profesionalne momčadi vas kazne za svaku vašu grešku. Onog momenta kada bi mi pogriješili, naši protivnici u završnici su to odmah znali kapitalizirati. Nakon toga teško se vraćati u utakmicu. Međutim mi smo i Talijane i Ruse držali u neizvjesnosti do zadnje minute. Obje momčadi su jedva izdržale naš presing i na kraju su sretno pobijedile.
 
Što nam fali da se još više približimo toj eliti. Da li je to uopće moguće?

DURLEN: Skočiti 20 stepenica nije realno. Svake godine da napravimo korak više je realno. Imamo potencijal u igračima, trebamo razmišljati o struci koja mora voditi klubove. Na klupama sjede raznorazni ljudi koji nisu adekvatno educirani. HNS nas mora maksimalno podržati i osigurati nam što veći broj međunarodnih utakmica. One su te koje vam daju sigurnost. Ali ne one protiv BiH, Makedonije, bez da ih uvrijedimo, nama trebaju utakmice protiv Irana (trećeg na svijetu), Rusije, Italije, Argentine. To su reprezentacije s kojima mi možemo dobiti jednu kvalitetu i onda ćemo u ovakvim situacijama kad je „stani pani“ manje griješiti.

Kako iskoristiti Euro futsal kao zamašnjak za poboljšanje kvalitete domaće lige?

DURLEN: Debelo se nadam da će nakon javnosti i sponzori prepoznati futsal kao jedan novi proizvod, drugi tip nogometne igre koji puni dvorane, te da će naći svoj interes u tome. Kroz HNS, Udruženje klubova, Futsal komisiju koja je voditelj cijele priče moramo napraviti uvjete da klubovi mogu lakše disati.

Uvijek ste se ponosili svojim zagorskim porijeklom, promovirali zagorske igrače i futsal u Zagorju. Nažalost Zagorje, točnije Krapina kao jedna jaka futsal baza danas ne postoji na mapi hrvatskog futsala.

DURLEN: Ja sam Zagorec. Tata je iz Klokovca, a mama iz Vrtnjakovca. Nažalost interes u Krapini nije bio dovoljno jak da bi gradske strukture prepoznale futsal kao jedan realan sport. Puno lakše su mogli pomoći Puljeku i Renault auto Kreši da Krapina bude jedan stabilan malonogometni prvoligaš u malom nogometu, da puni dvorane, da ima stotinu djece na treninzima, nego forsirati veliki nogomet. Nisam protiv nogometa, ali s malim nogometom uz kvalitetnu podršku sigurno se moglo puno više postići nego u velikom nogometu.

Hvala Stjepanu Merkašu-Krojfu

Intervjuirati direktora Euro futsala u poluvremenu između utakmice za treće mjesto i finala čini se nemogućom misijom. Ne ako poznate i Stjepana Merkaša koji otvara sva vrata u svijetu nogometa, ali i sporta općenito. Nakon brojnih peripetija, koje mu nisu trebale, predsjednik ŽNS KZŽ strpljivo me je doveo do Borisa Durlena koji je rado pristao govoriti za Zagorski list. On nam je pak otkrio da je i Stjepan Merkaš dobio određena zaduženja oko EP i naravno korektno ih odradio, te dao svoj obol i na ovoj elitnoj smotri.