Dva polubratića – tri titule!

U hladu terase CB Saloon u Krapini čekam uz, obveznu, kavicu dva vrhunska igrača futsala. Dvojicu polubratića; dvojicu mladića iz iste općine ( Đurmanec ); dvojicu mladića udaljenih samo šest kilometara ( Goričanovec – Hromec ), dvojicu futsal igrača koja su u sezoni iza nas osvojili tri najveće titule ( prvenstvo i kup ) koje se mogu osvojiti u državama u kojim igraju – Mateo Mužar ( Dinamo Zagreb – prvak ) i Patrik Pasarićek ( Dobovec, Slovenija – prvak i osvajač kupa ). Dečki su čak i uranili te me ugodno iznenadili  čokoladom i  kutijom cigarete poklonivši mi ono što najviše volim u dokolici.

Odmah sam krenuo s pitanjima i prvo je bilo očekivano.

Vaši počeci ?

Mateo: „ Počeo sam u Zagorcu iz Krapine kao i veliki dio onih dječaka koji žive u  ovom području. Nakon toga krenuo sam put Intera iz Zaprešića da bi nakon upisanog prvog razreda sportske gimnazije igrao u Hrvatskom dragovoljcu. Upravo taj dolazak u Zagreb mi je odredio kasniji put jer tamo sam po prvi puta upoznao futsal gdje je moj prvi trening ostao u mom sjećanju – došao sam a trener Matija Capar. On je stvarno odigrao veliku ulogu u počecima moje karijere i zbog toga ću mu biti zahvalan do kraja života. Bio je odličan trener, pogotovo za mlade igrače jer je i odgojno dosta utjecao na nas. U tim mlađim uzrastima se vodio filozofijom da mu je bitno stvorite dobre igrače, a ne ganjati rezultate te ga zbog toga danas mnogi i poštuju. Matija će uvijek biti u mojim sjećanjima baš kao i Oskar Kadrnka. Svaku utakmicu igram za njih. Neizostavan detalj kod mene je kada igramo domaće utakmice: prvo što uvijek vidim kada uđem na teren su njihovi dresovi koji visoke stoje na zidovima naše dvorane. U 17.'oj godini ušao sam u prvu ekipu Futsal Dinama i rekli su mi: - Sada moraš odlučiti. Ili veliki ili mali nogomet !? – Nije bilo puno dvojbe. Izabrao sam ono što više volim i evo  me već petu sezonu u 1. HMNL i Dinamu.“

Patrik: „Počeo sam kao i Mateo, u Zagorcu. No, moram napomenuti da sam od petog do osmog razreda pauzirao zbog ozljede koljena da bi se u 14.-oj godini opet aktivirao i vratio se tamo gdje sam i počeo – u Zagorcu. Nakon juniorskog staža, nekoliko puta sam zaigrao i za seniore, odlučio sam se ipak za nogomet u Austriji gdje sam igrao u tri kluba, peta i šesta liga, da bi nakon dvije sezone u Austriji dobio poziv Roberta Grdovića, legende hrvatskog futsala, koji je tada bio trener futsal kluba iz Ptuja  uz uvjet sa se bavim samo futsalom. S obzirom na to da sam ranije, kadetski i juniorski staž u velikom nogometu, istovremeno igrao i mali nogomet odlučio sam se javiti treneru Grdoviću i baviti se samo futsalom. Nakon epizode u Ptuju otišao sam u Dobovec i sada sam tu.“

Kako se osjećate kao prvaci države u futsalu ?

Mateo: Sam način na koji smo osvojili naslov, to je prvi povijesni naslov Dinama, pred tolikim auditorijem i u polufinalu i u finalu ispunjava me neopisivom srećom i … zaista je teško opisati što sve osjećam ! Uostalom, sami ste rekli da ste gledali puno utakmica ali da tako nešto niste nikada doživjeli. Osjećaj je zaista nevjerojatan jer ne samo što smo prvaci već smo i tom titulom stekli pravo igranja u Ligi prvaka što mi je samo dodatni motiv da radim još više i bolje na sebi. Koristim priliku da Patriku čestitam na dvostrukoj kruni jer sa svojim je klubom osvojio prvenstvo i kup.“

Patrik: „Mateu, uzvraćam čestitke. Nalazim se u  klubu koji je već šest sedam sezona u samom vrhu slovenskog futsala a slobodno mogu naglasiti da je zasigurno i u vrhu našeg dijela Europe. Njima, igračima Dobovca, je sve ispod osvojenog naslova prvaka odnosno prvenstva podbačaj sezone. Kada sam došao u klub i kada sam vidio tu „krv i glad“ za trofejima igrača koji u svojim vitrinama imaju pospremljeno bezbroj već osvojenih trofeja – Znao sam! Osvojit ćemo sve što nam se ponudi. Osvajanje naslova ispunilo me neopisivim pozitivnim osjećajima u kojima je dominirala sreća.“

Reprezentacija ?

Mateo: Jedan od razloga zašto sam odabrao futsal je upravo i to što sam u njemu vidio veći prosperitet – priliku da zaigram za reprezentaciju što je vrhunac i želja svakog sportaša bez obzira kojim se sportom bavi. Počeo sam kao član U – 19 reprezentacije ( europski viceprvaci ). Nakon što je za izbornika došao gospodin Marović koji me vodio u U -19 reprezentaciji dobio sam poziv i za A selekciju a istovremeno je za pomoćnika došao Kujtim Morina ( trener Dobovca, op.a. ) a kako je njihov cilj bio da pomlade reprezentaciju ja sam dobio priliku tako da sam u posljednjih godinu dana bio u svim akcijama reprezentacije. U tijeku su kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u kojem smo prošli prvi krug te sada moramo razigravati po skupinama  a u našoj su skupini Njemačka, Slovačka i Francuska. Vjerujem da možemo proći grupu jer mislim da smo bolji od Njemačke, Francusku smo na nedavnom turniru u Maroku pobijedili te nam ostaje samo Slovačka koja nam je ionako veliki dužnik. Naime, posljednji puta Hrvatska je bila na svjetskom prvenstvu prije 23 godine a u prošlim kvalifikacijama upravo je Slovačka bila ta koja je spriječila Hrvatsku za odlazak na svjetsko. Dug moramo vratiti i izravnati račune ! Vjerujem da to i možemo ! Ovaj tjedan, od 17. dio 27. srpnja,  sam na Sveučilišnom svjetskom prvenstvu koje se održava u Splitu te se nadam i tu povoljnom rezultatu. „

Patrik: Ja nisam član reprezentacije. Svakako da mi je to želja. Uostalom, nije li san svakog sportaša zaigrati za reprezentaciju svoje zemlje. Moje trener, Kujtim Morina, je pomoćnik izbornika i vidi me na svakom treningu i na svakoj utakmici što znači da me prate unatoč igranju u inozemstvu te najbolje može zaključiti da li me reprezentacija  treba ili ne. No, konkurencija u reprezentaciji za mjesto koje ja igram, pivot, je izuzetno velika i kvalitetna tako da je na meni da radim, da se trudim, i da budem iz utakmicu u utakmicu sve bolji pa možda jednog dana dođem i do toga – poziv u reprezentaciju.“

Planovi ?!

Mateo: „ Vrlo kratko - svi moji planovi su vezani uz dvije stvari – futsal i fakultet. U futsalu da i dalje napredujem  a fakultet da i dalje uspješno nastavim studirati ( student 3. godine na  komunikacijskog menadžmenta na Veleučilištu Edward Bernays, opa. ).“

Patrik: „ Trenutno sam u odličnom klubu gdje se odlično radi - od atmosfere u svlačionici do super trenera, jedan od najboljih u ovom dijelu Europe, odličnih navijača. Znači – ostajem u Dobovcu ( nedavno potpisao novu ugovor , op.a. ). No, ako mi se pojavi neka dobra, ali zaista dobra ona koja će me „izuti iz tenisica, prilika najvjerojatnije bi razmislio o njoj.“

Vjerujem ovako za kraj ovog razgovora da za ovu dvojicu odličnih mladića vrijedi: „Dvije su stvari kojima svi težimo u životu: prvo je da dobijemo ono što želimo, a drugo da u tomu uživamo. Rijetki uspijevaju ovo drugo.“

Oni su uspjeli !