Jesen za zaborav!

ZAGORČEVA JESEN U „OKU“ MOG NOVINARSKOG PERA

FotoJet.jpg

Analiza jeseni NK Zagorca, člana SuperSport Druge NL, stane u jednu rečenicu – Jesen za zaborav!

Zašto se to dogodilo i tko je izraziti krivac nije moj zadatak da to napišem već jednom analizom da pokušam dočarati gdje su vučeni krivi potezi koji su doveli do ovako loših igara i naravno plasmana na kraju jeseni kluba koji se prošle sezone „prošetao“ III. HNL Središte osvojivši uvjerljivo naslov prvaka sa deset bodova prednosti.

Sve je u stvari počelo nakon poraza u kvalifikacijama za ulazak u SuperSport Prvu NL jer su klub napustili Damir Milinović, prvi trener, ( otišao u Dubravu Tim Kabel ), Tomislav Pelin, trener vratara ( otišao u Radoboj ) i Srećko Mlinarić ( vratio se na poziciju trenera juniora Zagorca ) te igrači: Mlinarić ( Mladost Zabok ), Okechukwu ( nepoznato ), Camara ( nepoznato ), Pelko ( Vukovar 1991 ), Hoić ( Dubrava Tim Kabel ), Vučemilović – Vranjić ( Vrapče ), Grgić ( prestao sa aktivnim igranjem ), Kovačić ( nepoznato ), Ranogajec ( Austrija ) i Radoš ( Dugo Selo ). Uz navedeno krajem srpnja i Matija Smrekar daje neopozivu ostavku na mjesto sportskog direktora ( uz trenera Milinovića svakako je bio najzaslužniji za stvaranje ove odlične ekipe, op.a. ) zbog privatnih razloga. Znači – otišao je cijeli stručni stožer i deset igrača od kojih su čak šest bili članovi prve postave ekipe. Svakako, u takvoj situaciji trebalo je krenuti iz početka – stvoriti novi roster igrača  i novi stručni stožer ekipe. I tu počinje prve pogreške najodgovornijih u klubu.

Prva greška bila je već u samom početku priprema koje su kasnile dobrih deset dana, a svaki poznavatelj nogometa zna da je to u startu već ogroman minus u prvenstvu. Najvjerojatnije je razlog roster igrača koje Uprava nikako da nađe te se okreće „pomoći“ u vidu potpisivanja ugovora o suradnji sa prvoligašem Goricom te time postaje filijala Gorice koja u Krapinu šalje svoje juniore, koji „moraju“ igrati dok Zagorčevi juniori marljivo, mirno i strpljivo moraju čekati svoju priliku na klupi, i stručni stožer – prvi trener Raić i pomoćni Barišić te trenera vratara Dragutina Pavalića.

Moram naglasiti da je netko gadno pogriješio u procjeni odabira igračkog kadra ( ti dječaci nisu krivi, oni su dali maksimalno koliko su mogli i znali ali ovo je ipak rang više od prošle sezone jer ovdje se natječe cijela Hrvatska ); netko je loše procijenio snagu ove lige zaboravljajući da se u njoj nalaze klubovi koji su u svojim „regionalnim“ ligama bili plasirani od prvog do trećeg mjesta i k tome su se pojačali prije početka sezone dovevši igrače koji mogu ispuniti zahtjeve ovog ranga natjecanja. Netko je ovdje gadno pogriješio. Tijekom polusezone klub otkazuje trojici igrača  ( Kožić, Sunagić i Galić; zašto ???? ); kolo dva nakon njih klub samoinicijativno napuštaju Kulenović i Vujičić; zbog ozljede koljena Strabić od sedmog kola više ne može na teren i došli smo do toga da je ionako slabašan roster ( čak je šest igrača nestalo sa popisa onih koji mogu nastupati, op.a. ) potezima Uprave još više oslabljen jer Strabić, Kulenović i Kožić imali su po jednu asistenciju dok su Galić i Kulenović postigli po jedan pogodak.

Posebna su priča juniori Zagorca koji su strpljivo čekali svoju priliku na klupi a dobivali su ih na kapaljku. Uostalom kakvu je poruku klub poslao svojim juniorima – da im uopće ne vjeruje ?! Onda će se čuditi ako u prijelaznom roku netko od njih otiđe iz kluba a zainteresiranih, znam sigurno, za njihove usluge ima !

Jedna od kardinalnih pogrešaka, a čini mi se da su se one nizale sistemom domina, je svakako otkazivanje treneru Raiću nakon četvrtog kola prvenstva ( neki govore da je to bilo nakon petog kola i poraza u Ćepinu protiv Zrinjskog kada je utakmicu vodio pomoćni trener Barišić ) kada je Zagorec na kontu imao sedam bodova uz sedam postignutih i pet primljenih pogodaka te je zauzimao peto mjesto na prvenstvenoj ljestvici. Nakon toga prva momčad je bez glavnog trenera punih četiri kola da bi prije susreta sa Marsoniom ( 8. prvenstveno kolo ) sjeo Damir Petravić. No, mozaik koji je totalno razrušen teško je opet u kratkom vremenu složiti te je Zagorec nanizao samo poraze i  njegova je statistika više negoli očajna uz napomenu da se ne mogu sjetiti ( a ipak pratim Zagorec punih 40-tak godina ) kada je Zagorec završio jesen sa samo 12 postignutih golova u 15 prvenstvenih utakmica primivši pri tome čak 33 gola ( a vratar Bruči koji je primio 26 uz Smrekara je po ocjenama izvjestitelja najbolje ocijenjeni igrač Zagorca, op.a ) a osvojivši tek devet bodova.. Gledajući pomno kretanje Zagorca na prvenstvenoj ljestvici vidljivo je da je njegov strmoglavi pad prema dnu ljestvice započeo nakon četvrtog prvenstvenog kola kada je Zagorec zauzimao peto mjesto na tablici sa sedam bodova uz sedam postignutih i pet primljenih golova. Nakon toga u  jedanaest preostalih kola osvojio je samo dva boda i primio 28  ( 2,55 po utakmici ) te postigao samo 5 golova ( 0,45 po utakmici ) i sasvim se zasluženo na kraju jeseni nalazi na pretposljednjem mjestu prvenstvene tablice odnosno gledajući ukupno Zagorec je postigao samo 12 ( 0,80 po utakmici ), a primio čak 33 ( 2,20 po utakmici ) gola te osvojio samo 9 ( 20 posto ) od mogućih 45 bodova. Još jedan pogodak je katastrofalan – na sedam prvenstvenih utakmica Zagorec niti jednom nije postigao pogodak dok ih je istovremeno primio čak 17 te u svakoj prvenstvenoj utakmici Zagorec je primio barem jedan pogodak.

Statistika za koju se može kazati samo jedno – katastrofa od koje navijače Zagorca može samo zaboljeti glava koji vjerno prate svoj klub unatoč svim nedaćama i rezultatima kojima ih klub nagrađuje za njihovu vjernost !

U ovom tekstu nisam se bavio igrama nogometaša koji su igrali ove jeseni jer bi to previše prostora zauzelo te ću samo napisati da su jedini koji su zadovoljili zahtjeve ove lige u potpunosti ili nešto manje slijedeći igrači: Smrekar, Bruči, Majcenić ( cijelu jesen igrao sa povrijeđenim koljenom, op.a. ) , Landripet, Jug i Braun.  Premalo da bi se postigao zadovoljavajući rezultat na kraju polusezone.

Ako bi želio u jednoj rečenici napisati razloge ovakvog rezultata Zagorca ona bi izgledala ovako: Krive procjene dovele su do takvog rezultata a one su – kasni početak priprema; potpisivanje ugovora sa prvoligašem Goricom ( „filijala“ prvoligaša ); otkazivanje ugovora sa tri igrača u središnjem dijelu sezone ( Kožić, Galić i Sunagić ); samovoljno napuštanje kluba dvojice igrača ( Vujičić i Kulenović ); otkaz treneru Raiću; ekipa nije imala prvog trenera čak tri prvenstvena kola i mogao bi nabrojati još nekoliko razloga ali mislim da je to dovoljno jer Uprava kluba imati će u ovoj pauzi ogroman i odgovoran posao da vrati klub u normalu  jer….. !

Strijelci i asistenti

Najbolji strijelac kluba je Matija Smrekar sa 8 golova ( treći strijelac prvenstva, op.a. ), a slijede ga sa po jednim postignutim pogotkom Bračević, Kulenović, Galić i Elijah. Najbolji asistenti su Matija Smrekar i Matija Majcenić sa dvije asistencije a slijede ih sa po jednom Strabić, Kulenović, Cetina, Kožić, Chicola i Landripet. Vidljivo je da je Matija Smrekar od dvanaest postignutih golova Zagorca izravno sudjelovao u čak deset. 

Minutaža igrača

Najveću minutažu, od 1350 minuta, odigrao je Smrekar 1301, a dalje slijede Landripet ( 1243 ), Karković ( 1223 ), Bruči ( 1184 ), Majcenić ( 1050 ), Jug ( 1049 ), Matković ( 1003 ), Braun ( 945 ), Bračević ( 863 ), Cetina ( 787 ), Chicola ( 560 ), Kožić ( 537 ), Kulenović ( 374 ), Galić ( 337 ), Sunagić ( 326 ), Vinski ( 320 ), Elijah ( 310 ), Strabić ( 285 ), Sanogo ( 224 ), Kovačić ( 180 ), Vinceljak ( 166 ), Stiperski ( 145 ), Topolovec ( 136 ), Kolar ( 86 ), Vujičić ( 54 ), Brčić ( 35 ) i Frinčić ( 14 ). Vidljivo je da je čak 27 igrača nastupilo u jesenskom dijelu natjecanja a da nitko od igrača nije odigrao sve utakmice u punoj minutaži.

Zagorec dobio 44 žuta i 4 crvena kartona

Igrači Zagorca u 15 prvenstvenih kola dobili su 44 žuta i 4 crvena ( u tri slučaja dva žuta pretvorena u crveni te jedan izravni ): Najviše žutih kartona dobio je Cetina ( 7 ), a slijede ga sa pet Braun i Landripet, Jug sa četiri, itd. Crvene kartone dobili su Cetina, Landripet, Sanogo i Bruči. Najviše utakmica zbog kartona i ozljeda nije odigrao Cetina koji nije istrčao na čak pet utakmica a slijede ga Braun ( 4  ), Majcenić ( 2 ), itd.

 

NAjčitanije