Poseban Božić: Naš paraolimpijac iz kolica digao sebe, a onda i sina kojem su po rođenju davali minimalne šanse da prohoda

Božićna želja koju najčešće upućujemo drugima je zdravlje, a iduća priča koju donosi HRT primjer je pravog malog božićnog čuda. Toni Bošnjaković živi sport, a sada tu ljubav prenosi na sina. Njih dvojica prošli su mnogo nedaća u životu, ali i dalje mu svakodnevno pristupaju s osmjehom na licu. 

Naš paraolimpijac u skijaškom trčanju Toni Bošnjaković poseban je po mnogočemu, a jedna od onih stvari koja ga čini drugačijim od drugih je stil kićenja bora, u prirodi.

- Pa zanimljivije je nego biti u kući, a ljudi kad to vide bude im drago. Problem je u tome što je to ujedno i ekocid, mi bi trebali saditi drveće, a ne ih rezati, kaže Toni.

Pa eto ako naletite na nasumično okićenu jelku u gradu, sada znate tko je krivac. Toni Bošnjaković je osoba koja voli pomicati granice, pa je tako paraolimpijac u skijaškom trčanju, biatlonac, "hrvatski Pistorius", biciklist koji je potkoljenice izgubio u bizarnoj nesreći prilikom pada pod vlak. Uz to, nekoliko godina kasnije sin mu se rodio s poteškoćama u razvoju. Blago rečeno, život ga nije mazio.

- Dođe mi da zaplačem, plešem na rubu psihičkog pada s litice. No što te ne slomi, to te ojača. Meni se to dogodilo više puta u životu, tako da kad god se dogodi pomislim "ajde, prošao si to već toliko puta", rekao je Bošnjaković.

Oduševio je svojim nepokolebljivim duhom, ali i jedinstvenim humorom u reportaži Edina Mahmuljina za emisiju Labirint prije godinu i pol dana. Toni nas je tada upoznao s naporima koje ulaže kako bi mu šestogodišnji sin napravio prve korake. Njegovom djetetu su po rođenju davali samo sedam posto šanse da će prohodati, a Toni je za sve Božiće od tada imao istu želju.

- Kad sam bio u kolicima jedina želja mi je bila da prohodam. Kad sam prohodao, htio sam sto stvari. Kad sam bio u kolicima, htio sam samo jedno. On je sad u kolicima i ja njemu želim da de na slikanje, sviranje, što god ga bude zanimalo. Vjerujem da ćemo to uspjeti i onda do kraja života ne moram ništa raditi, kaže.

Ovo je poseban Božić za Tonija i njegovu obitelj. Uz poneku poteškoću i dokaz nevjerojatne upornosti njegov sin je prohodao. No Toni ne bi bio Toni da je stao na tome. Ove zime odlučio je na hladnom, ali bajkovitom Sljemenu učiti svoga sina tehnikama skijaškog trčanja u discipini u kojoj je nastupio na paraolimpijskim igrama u Pyongyangu.

- Osjećaj da prvi puta skijam sa svojim djetetom, dođe mi da se rasplačem od sreće koliko sam dirnut, dirnut je Toni. Nastavlja:

- Plan je da što je prije moguće postane bolji od mene. Možda jednog dana postane parabiatlonac.

Iako se Toni posvetio radu sa sinom, još nije odlučio objesiti svoje natjecateljske proteze o klin.

 - Moja ambicija je završiti karijeru prvim hrvatskim nastupom na Paraolimpijskim igrama u biatlonu, zaključio je Toni.