Zlatni pir Štefice i Petra Posavca: Pola stoljeća u slozi i ljubavi

Štefica i Petar Posavcec

Zamislite. 18.250 dana, jednostavnije rečeno, punih 50 godina ili pola stoljeća Štefica i Petar Posavec žive zajedno, u slozi i ljubavi, u dobru i u zlu! Tako i dočekaše svoj «zlatni pir» i obnoviše svoj zavjet pred Bogom i ljudima da će nastaviti tako, pa dokle stignu…

Pepek, tako po domaće zovemo Petra i njegova Štefica, iz Svetog Križa, prošle nedjelje u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tuhlju, nakon 50 godina bračnog zajedništva, obnovili su svoj zavjet. Misno slavlje predvodio je Pepekov brat fra Ferdo i njihova rođena braća, brat Karlo i brat Gabrijel, u prisustvu njihove seke - časna sestre Terezije i članova pjevačkog zbora KUD-a «Naša lipa» Tuhelj, u kojem i Pepek već godinama pjeva.

Srce jače od surove realnosti

One daleke 1948. godine, 25-godišnji Pepek, odlazeći u Pristavu kod Tuhlja u dućan, zamijetio je 20-godišnju ljepuškastu i jedru pucu Šteficu koja je bila sluškinja u poznatoj trgovačkoj obitelji Đurić. Prostrujao je fluid i njihova srca uspostaviše vezu. Pepek je bio rječit, ali ozbiljan dečko, a Štefica okretna i marljiva. Proklijala je ljubav. Bili su to dovoljni razlozi da požele biti zajedno do kraja života.

Štefica Žnidarec, rođena u Dugnjevcu, općina Kumrovec, bez oca ostala je kao 10-godišnja djevojčica. Uz nju bilo je još petoro braće i sestara. Morala je zarana trbuhom za kruhom. Godinu dana nakon što je «hodala» s Pepekom, dvojila je: ili otići u Zagreb i tamo potražiti posao ili se udati u svetokrišku hižu u kojoj je također vladalo siromaštvo, jer je Pepek imao još tri brata i četiri sestre. Srce je bilo jače od surove realnosti.

Svoje sudbonosno «da» izgovorili 8. veljače 1959. godine, u ovoj istoj crkvi. Snaha Štefica je svojim radnim navikama vrlo brzo postala miljenica svoje svekrve. Kasnije, kad su Pepekova braća i sestre otišli svojim putovima sudbine, sa Šteficom odlučio je na mjestu urušavajuće drvene hižice, ozidati novu, prostraniju kuću. Pepekov otac, umro je tri godine nakon sinove ženidbe, a mati je pobolijevala i jedva dočekala mladu misu svog sina Ferde.

A sad - drugo poluvrijeme

Štefica i Pepek imaju troje djece: sinove Ivicu i Josipa te kćer Maricu koja sa suprugom Draženom ima tri sina: Ivana, Dominika i Filipa. Sin Ivica i supruga Marija imaju također troje djece: Nikolu, Ivanu i Valentinu koji žive s djedom i bakom u Svetom Križu. Sin Josip sa suprugom Agnješkom živi u Zagrebu i imaju sina Marka.

Na obnovi zavjeta u crkvi, sve je dobro organizirao tuheljski župnik Josip Vnučec, a na ručak kod Venteka u restoranu «Zelenjak» otišli su također vlč. Ivan Režek, župnik «trikraljski», vlč. Franjo Glas, župnik iz Kraljevca na Sutli, profesor i voditelj KUD-a «Naša lipa» Armando Slaviček sa suprugom Ančicom i sva uža rodbina sretnih i «pozlaćenih». Slavlje je trajalo do duboko u noć. A nakon toga, Štefica i Petar Posavec ušli su u drugo «poluvrijeme» svoj bračnog zajedništva.