ANALIZA SEZONE KRAPINSKOG ZAGORCA: Moglo je, i moralo, bolje!

foto: Stjepan Poljak

Nakon 34 odigrana prvenstvena kola krapinski Zagorec zaustavio se na četrnaestom mjestu prvenstvene ljestvice od osamnaest mjesta koliko je nudila tablica. Da li je to dobar plasman ili nije prepustit ću Upravi i struci kluba da o tome donese sud, a ja ću samo iznijeti svoje promišljanje – moglo je, i moralo bolje!

Postoji nekoliko razloga (istaknuti ću samo jedan) zašto tako mislim. Ponajprije – igrački kadar kojim raspolaže klub iz Krapine imao je i ima potencijal za mjesto među prvih pet; uostalom to je i stav trenera Gomerca (Vinogradar, op.a) koji je nakon prvog jesenskog kola u Mladini kazao ovom novinaru da će se njegov i krapinski klub boriti za naslov prvaka.

No, brojke na kraju prvenstva govore sasvim drugačije. U rubrici pobjeda upisana je brojka 11, sedam je neriješenih rezultata i čak šesnaest poraza što je i donijelo 40 bodova (39 posto bodova) uz negativnu gol razliku – 55 postignutih (31 doma i 24 na gostovanjima) i 60 primljenih (30 doma i 30 na gostovanjima) golova. Ono što začuđuje je činjenica da od 16 poraza čak je šest doživljeno na domaćem terenu što je ipak previše s obzirom da je stadion u Podgori oduvijek bio domaća tvrđava.

Ove sezone se po prvi puta u nekoliko posljednjih desetak godina dogodilo da je jesen bila uspješnija od proljeća.

Nakon jesenskog dijela prvenstva krapinski je klub na svom kontu imao 25 osvojenih bodova i solidno mjesto na tablici – deveto. Jesen je donijela i promjenu trenera – klupu je napustio Tomica Vincelj (nakon devetog prvenstvenog kola, op.a.), a mjesto prvog trenera preuzeo je dotadašnji pomoćni trener Kristijan Mitrečić. U proljetnom dijelu prvenstva krapinski je klub upisao samo 15 bodova (29 posto), a posebna je priča razdoblje od 25. kola. Naime, tada je zabilježena posljednja pobjeda u proljetnom dijelu prvenstva (domaćinstvo u Zagrebu na terenu Dubrave zbog uređenja stadiona u Podgori krapinskoj, 13.travnja 2019.) kada je svladana Opatije rezultatom 5:3 i upisan je 36. bod.

Mihael Turniški

U daljnjih devet kola Zagorec nije upisao niti jednu pobjedu već je osvojio mizernih 4 boda tako da možemo bez ikakvog pardona kazati – krapinski navijači posljednji su put pobjedu svoje ekipe na terenu u Krapini vidjeli još prošle godine, točnije 1.prosinca 2018. kada su 2:1 svladali HAŠK.

Tko je kriv za ove crne brojke (zaista se ne sjećam u posljednjih tridesetak godina koliko pratim krapinski klub da je proljeće bilo tako „crno“) prepuštam analizi onih koji su najodgovorniji – Uprava, struka i sami igrači jer ipak su oni donijeli ove brojke.

U toj ne baš lijepoj slici nekako ipak strši ona divna pobjeda u Rijeci protiv Orijenta (sada postao član II. HNL ) gdje je Zagorec pokazao da zna i može deklasiravši, 5:0, snažan Orijent.

Jesu li se igrači potpuno opustili ovog proljeća znajući da ispada samo jedan klub (već nakon desetak odigranih kola znalo se da će to biti, na žalost, klub iz ulice pjesnika Zagreb, op.a.), a plasman prema vrhu nije niti bio toliko važan jer znalo se da nije cilj ulazak u viši rang pa je možda glavama igrača krenulo: “Bili peti ili četrnaesti svejedno“ !

To bi me zaista ražalostilo jer cilj svake igre je pobijediti, a uostalom takvim stavom se i ruši ugled kluba koji iza sebe ima jedno lijepo stoljeće postojanja. Vjerujem – da ipak nije tako!?

Teško mi je napisati i analizirati svakog igrača pojedinačno (nisam gledao više od polovice prvenstvenih utakmica, op.a.) već ću to probati sagledati iz statističkih podataka i posljednjih devet odnosno deset (KUP NS KZŽ ) utakmica koje sam gledao.

Prvo ime Zagorca je, svakako, kapetan Matija Smrekar koji je s 30 postignutih golova drugi strijelac lige i prvi strijelac kluba (postigao je 57 posto svih golova krapinskog kluba) a istovremeno na terenu iskazuje izuzetnu borbenost i igru u oba pravca. Odmah do njega su dvojica veznih igrača – Stjepan Poljak (najbolji asistent kluba i tri postignuta gola) i Matija Majcenić (sa sedam pogodaka drugi strijelac kluba). Svakako moram istaknuti i standardne - istovremeno i igrače koji rijetko podbace- Postonjski, Sedak, Landripet i Kunštek.

Matija Smrekar

Posebna priča su mladi igrači koji su već u prošloj sezoni počeli dobivati prilike i polako ih iskorištavati da bi ove sezone neki to i potvrdili. Golmanski par – Vinceljak i Babić – ravnomjerno je podijelio minutažu i moram naglasiti da su oba u potpunosti zadovoljili s obzirom na dob (juniori) i zaista se kod njih vidi ruka njihovog trenera Pelina koji ih uspješno trenira. Od igrača u polju ističu se mladi stoper Jurica Sambol koji iz utakmice u utakmicu igra sve bolje i bolje, Matija Kanceljak ( najvjerojatnije napušta klub i odlazi u Varaždin pričaju kuloari), Mihael Turniški (najvjerojatnije napušta klub i odlazi u Sesvete pričaju kuloari ), i Matej Hoić (najvjerojatnije napušta klub pričaju kuloari ). Ako su se nabrojani mladi igrači pojavili prošle sezone moram istaknuti da je i ove sezone omladinska škola prvom sastavu ponudila novu mladost – Boronjek, Gregurić (postigao jedan pogodak), Švaljek, Vojaković, Vincelj i Kovačić.

Jurica Sambol

Iako ove brojke statistički gledano izgledaju zaista crno vjerujem da će klub u narednu sezonu ući samo jači i sigurniji da ostvari plasman među prvih pet ekipa jer jedino im to jamči nastavak i u sezoni koja će uslijediti nakon 2019./2020.-te kada će biti dvije ili jedna III. HNL.

Da ne bi sve bilo tako crno spomenuti ću da je klub iz Krapine i ove godine osvojio Kup NS KZŽ (drugi put uzastopce i petnaesti put ukupno) i jedino što je nedostajalo bilo je barem šest sedam mjesta više na prvenstvenoj ljestvici.

Kristijan Mitrečić

Na kraju sam pitao i trenera Kristijan Mitrečića kako on vidi sezonu: „U načelu podbacili smo u prvenstvu, ali imali smo i fantastičnu utakmicu protiv Orijenta u kojoj smo pokazali sve naše kvalitete. Za podbačaj ima puno razloga neki od njih su: 1. Nije bilo pravog naboja jer se znalo već na polovici prvenstva da ispada samo jedan klub (Zagreb) teško je motivirati momčad koja ne može ni gore ni dole ja tu nisam uspio; 2. Zbog sanacije glavnog igrališta nismo mogli trenirati ni igrati domaće utakmice na glavnom terenu, nego smo morali improvizirati sa treninzima na pomoćnom igralištu i utakmicama u gostima; 3. Juniori su opet paralelno igrali juniorske i seniorske utakmice - i tu je došlo evidentno do zasićenja; 4. U zadnjih 6-7 utakmica u prvoj momčadi je falilo po 3 igrača, a kadar od 14 igrača i 2 golmana je preuski da se izostanci ne osjete na rezultatu, bilo je utakmica u kojima su kadeti igrali jer nije bilo niti jednog spremnog juniora;5. Odmor glavnih igrača u prvenstvu zbog kup utakmica, što nam se na kraju isplatilo“.

Najveću minutažu ima Stjepan Poljak

S obzirom da svi nogometaši, pa tako i Zagorčevi, pokušavaju iskazati svoje nezadovoljstvo nedovoljnom minutažom donosim i minutažu nogometaša pa neka sami procjene da li su imali dovoljno minuta u nogama da pokažu sve što znaju.

Najveću minutažu (očekivano, op.a.) ima Stjepan Poljak 2835 od ukupno 3060. Dalje slijede Matija Smrekar s 2637; Puklin 2590, Kunštek 2341, Postonjski 2219; Landripet 2120; Majcenić 2000; Turniški 1949, Hoić 1763; Sedak 1649; Kanceljak 1587; Babić 1575: Sambol 1523; Vinceljak 1485; Perić 1395 (došao nakon jesenske polusezone), Cerovec (otišao nakon jesenske polusezone), Hanžić 1242 (otišao nakon jesenske polusezone), Marjanović 731 (došao nakon jesenske polusezone), Pasariček 156 (otišao nakon petog kola ); Konjić 123; Boronjek 116; Lešković 80 (otišao nakon jesenske polusezone); Gregurić 31; Kovačić 21; Vojaković 20; Vincelj 12; Vlaisavljević 6 (otišao nakon jesenske polusezone) i Švaljek 6 minuta.

Iz ovoga je vidljivo da su treneri Zagorca (Vincelj i Mitrečić, op.a. ) u ovom prvenstvu koristili usluge 28 nogometaša.