‘Doma vam je onako kako si posložite. A kod zapošljavanja, prvo pitanje mnogih poslodavaca je - planirate li trudnoću?

Borba za prava žena aktualna je već više od sto godina. Unatoč tome impozantnom broju desetljeća tijekom kojih su ostvareni bitni pomaci u korist ostvarivanja sve većih socijalnih, ekonomskih i političkih prava žena, još uvijek postoje područja u kojima žene nisu dosegnule status koji bi mogle i trebale imati. Iako je tema ravnopravnosti spolova društveno pitanje koje zaslužuje pozornost svih 365 dana u godini, ožujak je ipak mjesec kada si svi postavljamo pitanje – koji je status žena u društvu? Upravo to pitanje, kao i obilježavaju li Dan žena, pitali smo naše sugrađanke u mini – anketi.

Vesna Ivanek, Hum Zabočki:
Smatram da Dan žena treba biti svaki dan. Žene nisu svugdje zapostavljene, ali većinom jesu. Manje su plaćene nego muškarci, tu smo previše zapostavljene, trebalo bi malo urediti to, da žene zaista imaju iste plaće i budu jednako cijenjene na poslu. No, što se općenito svijesti tiče, muškarci su danas drugačiji u razmišljanju o toj rodnoj ravnopravnosti nego prije. Mijenjaju se stvari na bolje. Ja sam svoje sinove drugačije odgajala i velika je to razlika od prije, nema razlike što se kućnih poslova tiče, primjerice, ništa im nije strano, sve rade. Sve kreće od kućnog odgoja. Žene su tu puno i same odgovorne, ono što se kod kuće usadi kod djece, to ostaje za budućnost. Da znaju cijeniti svoje žene danas - sutra, pomagati im, razumjeti ih, od tuda sve kreće. Moj suprug se sjeti Dana žena svakog puta, ali ja nemam neka očekivanja, osim da svaki dan bude, kao što sam rekla, Dan žena.

Darija Filipaj, Krapinske Toplice:
Ne obilježavam Dan žena i ne slavim nešto posebno, ali običaj je da otiđem do svoje mame, kupim joj lijepo cvijeće, čestitam, pa se zajedno družimo. Mislim da ima puno prostora za povećanje ravnopravnosti žena i poboljšanje odnosa prema ženama u društvu. U nekim dijelovima smo zanemarene. Što se posla pak tiče, ravnopravnost je u tome da radimo fizičke poslove za koje smo ipak preslabe, i koje ne možemo, ipak smo slabije, krhkije i prema tome treba imati razumijevanja.

Tatjana Juzbašić, Zabok:
Uglavnom, obilježim Dan žena. Ako nikako drugačije, s obzirom na to da sam sama, sama sebi kupim cvijeće. Sjetim se uvijek tog datuma. A što se tiče položaja žena, rodne ravnopravnosti, sigurno ima još prostora za napredak, u poslovnom okruženju, a i obiteljskom zasigurno. Muški bi morali malo više pomagati oko kućanskih poslova, djece, školskih obaveza djece, te stvari još su uvijek više na ženama odnosno majkama. A što se posla tiče, znamo svi da su žene potplaćene i podcijenjene. Današnje mlade žene ipak su svjesnije kako odgajati mušku djecu u tom smislu, starije generacije su možda griješile. Mlade žene su danas okupirane poslom isto kao muškarci i znaju se ipak bolje postaviti.

Antonija Glavac Sačer, Stubičke Toplice:
Ne slavim baš Dan žena, ali uvijek se dobije neka čokolada ili ruža od muža. Sjeti se. Svijest o rodnoj ravnopravnosti i kod muškaraca i žena puno se sporije mijenja nego što bi trebalo. Potplaćene su žene, ali uz to, doživljavamo recimo kod zapošljavanja nakon fakulteta, da je prvo pitanje poslodavca pitanje trudnoće. Planirate li djecu, ako da ne možemo vas zaposliti. Već na tom polju imamo puno manje mogućnosti za zapošljavanje. S jedne strane to, a s druge strane se priča o pronatalitetnoj politici…

Andreja Jagečić, Oroslavje:
Obično obilježim Dan žena, boljim ručkom, muž me negdje izvede… Što se položaja žena tiče, nismo ravnopravne, nismo nikad ni bile. Doma vam je onako kako si posložite. Što se tiče posla i potplaćenosti, tu si žene ne mogu puno pomoći. Uvijek prvenstvo kod zapošljavanja imaju muškarci, još smo diskriminirane, traži se da imamo više djece, a kad imaš više djece, dobiješ otkaz. Jer s djetetom je doma majka, a nije suprug, rijetko koji. Za vrijeme trudnoće, povlastice su premale, tako da nije sve baš tako sjajno kako se priča i kako bi trebalo biti.

Jasminka Špoljar, Jalšje:

Ne slavim Dan žena, a poklončić se dobije uvijek. Što se ravnopravnosti tiče, u praksi nije sve kako je na papiru. Na obiteljskom planu posebno, svijest ljudi nije još dovoljno razvijena o toj problematici, niti kod žena, a posebno ne kod muškaraca. Stvar je i odgoja djece. Mladima treba puno više životnog iskustva, da bi neke stvari shvatili, pa tako i odnos prema ženama, no u ovo vrijeme u kojem živimo, teško da će to uspjeti, sve je danas krivo posloženo.