[GOTOVO DVIJE GODINE NAKON POTRESA] Dok čekaju državu, mnogi su u obnovu krenuli sami, da bi imali gdje živjeti

Živim tu na vlastitu odgovornost. Možda imam izbora, ali tu želim biti. Pogledajte kak je tu lijepo, kam bi ja išla?, rekla nam je Katica Haramustek iz Slanog Potoka, jedna od mnogih koji čekaju da konačno krene obnova od potresa oštećenih kuća u gornjostubičkom naselju koje je pretrpjelo najviše štete. Osobito one kuće koje se nalaze točno na strani Medvednice. Na mnogima nije ostao ni crijep, pa tako ni na Katičinoj, koju smo posjetili proteklog tjedna.

'Tu hoću živjeti'

Dok su radovi na obnovi oštećene Kapele svetog Fabijana i Sebastijana, kao i župne crkve, u punom zamahu i završetak se očekuje do kraja svibnja, mještani Slanog Potoka (ne)strpljivo čekaju da se to konačno počne događati i s njihovim kućama. Dok su mnogi čije su kuće dobile crvenu naljepnicu iselili, naša sugovornica Katica Haramustek odmah nam je na početku rekla kako je ona, unatoč tome, ostala. Pokušala je, kaže, jedno vrijeme živjeti kod sina u Oroslavju, no ipak se vratila doma. – Moj pesek je nakon par dana u Oroslavju nestal. Tražili smo ga tri dana, a onda sam se pomirila s tim da ga više ne budem vidjela. Nakon tri dana, kad smo sin i ja došli ovamo u Slani Potok, pesek je bil tu. Sam se iz Oroslavja vrnul doma i čekal me. A onda sam odlučila da i ja hoću biti tu – ispričala nam je Katica.

Uređenje podruma

Kupila je isprva kamp kućicu, no, kako kaže, pred zimu ju nije bilo moguće dovoljno zagrijati. Sredila je onda podrum u kući u kojoj, nakon smrti bratića, živi od 2017. godine. – Podrum je ipak sigurniji, jer prva etaža ima punu deku. Druga nema. I to je problem. Na katu je sve popucalo, ćoškovi su se odvojili, zidovi, krov… Znate, ni jedna kuća nije toliko stradala kaj se krova tiče ko moja, samo jedan i pol sljemenjak su ostali cijeli – rekla je Katica, pokazavši nam kat kuće koji stoji zaključan. U podrumu, na čijim su zidovima i gredama također vidljive pukotine, je uredila sobu, kuhinju s dnevnim boravkom i kupaonicu, u kojoj vode nema. Cijevi su popucale i to se zasada, do neke konkretne obnove, nije moglo riješiti.

Čekanje na rješenje

Nije ju, kaže, strah. No, na pomisao potresa, ipak joj se zacakle oči. Sve naknadne potrese bila je tu. – Sve je načeto, a mi ne znamo kad može biti sljedeći potres. Ako sve miruje, ne bude niš, ali ako bude potres… Ko zna kaj se može desiti s kućom – rekla je Katica, dodavši kako su je pred nekoliko dana posjetili statičari od strane Fonda za obnovu. – Pregledali su sve i popisali, poslikali. Nisu rekli točno kaj se bude desilo s kućom, no misle da se može sanirati, da se neće trebati rušiti. Sad čekam rješenje. Ali ne vjerujem da bi se ikaj moglo napraviti još ove godine – zaključila je naša sugovornica. Iako je u obnovu morala krenuti sama, da bi imala gdje živjeti, nada se kako će joj država ipak pomoći nadoknaditi troškove, odnosno shodno rješenju kakvo već bude doneseno od strane nadležnog ministarstva.

Rješenja ipak pristižu

A rješenje za rušenjem i izgradnjom nove kuće dobio je, na istom brijegu, nekoliko kuća više, Ivica Kosec, čija je kuća također, u samom startu, bila označena crvenom naljepnicom. – Dosad nitko ništa nije govorio, nitko nije dolazio, stalno su se čekali neki papiri… Pa zvali su me tri puta za jedan te isti papir! Ali sad kad sam konačno dobio rješenje, nadam se da će se to konačno pokrenuti – ispričao nam je Ivica, koji od potresa sa suprugom živi u maloj staroj drvenoj kućici, preko puta obiteljske kuće u kojoj se, kad dođe na kat, točno osjeća kako se pod trese od hodanja, koliko je sama kuća oštećena, ali i temelji.

Njegova majka, koja je živjela u prizemlju, već je gotovo dvije godine smještena u Jezerčici, sin je kod djevojke, a on se sa suprugom skučio u malom prostoru jedva dovoljnom za njih dvoje, prostoru koji je izuzetno teško ugrijati. Ipak, u rješenju stoji kako će mu se izgraditi nova kuća od 85 kvadrata. – Ne preostaje nam niš drugo nego čekaj i čekaj i strpljiv budi. Nebu to više nikad ovakva kuća. Ali kaj god nam naprave, mi budemo sretni. Kaj drugo moremo – zaključio je Ivica, dodavši kako se nada da će se bar nešto od radova vidjeti 'već' ove godine - nakon gotovo dvije godine otkako su mnogi morali iseliti iz svojih domova i jedino čemu se nadaju je povratak.

'Konačno su se počela izdavati rješenja, što je preduvjet da se krene u sanaciju, odnosno rušenje i izgradnju. Dugo je trajalo, očekivanja su bila da će se to desiti i ranije. Nadamo se da ćemo uskoro imati i vidljive efekte izdavanja tih rješenja, odnosno sami početak rušenja i radova, obnove. Vjerujem da će to biti već ove godine, jer ne vidim razloga zašto bi bilo drukčije, obzirom da su neka rješenja već izdana, druga će uskoro biti. Sretni smo jer je krenula obnova na kapeli u Slanom Potoku, kao i na župnoj crkvi, što je pozitivno i daje nadu da ćemo već ove godine imati i vidljivu obnovu obiteljskih kuća i da će se mještani Gornje Stubice u te objekte moći useliti i vratiti doma, rekao je načelnik Gornje Stubice Jasmin Krizmanić