Izgladnjeli konji u Mokricama ugibaju, vlasnik 'Štalice' kaže: 'To su bezvrijedne životinje'

Ovog je tjedna Milorad Brkić iz Stubičkih Toplica izazvao mnoštvo reakcija korisnika društvenih mreža nakon što je na svom Facebook  profilu objavio uznemirujuće fotografije nekoliko uginulih konja uz komentar: „Ovako Josip Tuđa hrani konje i vodi brigu. Lajkajte da cijeli svijet vidi da li se može tome stati na kraj“.

Riječ je, naime, o zagorskom poduzetniku iz Oroslavja Josipu Tuđi zvanom Jole, vlasniku nekadašnjeg Hipodroma u Mokricama, na kojem se već nekoliko godina snima zabavno-glazbena emisija 'Štalica' za jednu lokalnu TV postaju, na kojoj je upravo Tuđa i voditelj. Kako nam je ispričao Milorad Brkić, obzirom da ima puno iskustva s konjima, Tuđa ga je angažirao da trenira njegovih tridesetak trkačkih konja, no, zapravo je više radio druge poslove na imanju.

-Radio sam sve, od izrade ograde, hranjenja konja, čišćenja i dovoza sijena ako ga je negdje kupio. I to sve za 500 kuna tjedno, a onda mi ni tih 500 kuna nije mogao davati. Prije par godina kad mi nije plaćao, uzeo sam nešto opreme i onda me on prijavio policiji za krađu pa sam mu to morao vratiti – ispričao nam je Brkić.

Konji s fotografija koje je objavio, kaže, uginuli su početkom veljače ove godine.  -Dva konja uginula su 7. veljače, a jedan 9. veljače ove godine. Uginuli su od gladi. Samo se stresu i padnu. Krepavaju od gladi. I ja sam rekao da tome treba stati na kraj. To je plemenita i pitoma životinja, koja je možda i pametnija nego čovjek. I strašno je da se tako muči i na takav način skonča. Prođite dolje oko gnojišta i oko štala. Pa to je sve puno kostiju uginulih konja, koji se tamo zakapaju. Neke je i poklao i stavlja ih sebi u kobasice. Ne znam je li ih on prodaje ili ih sam jede, ali svaka mu čast ako ima želudac za to – ispričao nam je Brkić.

Kako je napomenuo, glad nije jedini problem s konjima, već i njihovo zdravstveno stanje.  -To sve treba zatvoriti. Konji nemaju IEK, to je vađenje krvi kojim se utvrđuje zdravlje konja. To nije napravljeno više od godinu i pol dana. Konji su dobili šugu, s njih je padala i dlaka, a sve od neishranjenosti i od slabosti. To bi trebala inspekcija riješiti. Udomiti konje, dati ih nekome tko će se brinuti za njih. Jer konja od njega kupiti… to je 'bože sačuvaj'. Kad dođeš kod njega, traži za konja 15 tisuća kuna. Jer on takvu cijenu stavi da ga ne proda. A kad mu nudiš 5 tisuća kuna, onda veli 'ti z mene delaš bedake' – tvrdi Brkić.

Kad smo jutros tragom Brkićeve priče došli u Tuđine štale u Mokricama, tamo je upravo stigla i veterinarska inspekcija Ministarstva poljoprivrede, no inspektorica koja je izašla na teren rekla je kako ne smije davati nikakve izjave, već da se za izjave obratimo nadležnom ministarstvu.

No, sam vlasnik, Josip Tuđa, rado nas je primio, pokazao štale i razgovarao s nama. Ispričao nam je priču o svom, kako je rekao, 'poslovnom neuspjehu' s kasačkim konjima, kojeg je počeo 2000. godine, kad je kupio prvog konja. Namjeravao se, kako je rekao, 'ozbiljno baviti tom privrednom granom i tim sportom'. U to je vrijeme bilo nekoliko kasačkih utrka u Hrvatskoj, a i on sam je organizirao nekoliko njih na svom Hipodromu u Mokricama. Sve je to trajalo, kaže, do prije pet godina, kad je taj sport u Hrvatskoj nestao i od kad se ne održava niti jedna kasačka utrka.

-Država nije prepoznala vrijednost tog trkaćeg sporta, niti je u tome pronašla interes iako je od toga mogla i zarađivati preko kladionica, po uzoru na Europu. Trkaći konji kod nas ne mogu dobiti niti nikakve poticaje. Dobivaju ih samo uzgajivači Hrvatskih hladnokrvnih konja, Posavaca i Lipicanaca. A oni ih svi uzgajaju i prodaju klaonicama za meso. I tako sam se kao investitor u tom projektu našao u jednom ćorsokaku jer sam ostao i bez natjecanja i bez poticaja i bez ikakvog prihoda. Imao sam 70 konja, a kako je biznis propao, smanjio sam i sad ih imam manje od trideset – ispričao nam je Tuđa.

Dakako, glavni povod našeg razgovora s njim je i bio da doznamo kako se broj konja smanjio.

- Jedan dio konja sam jednostavno podijelio, jedan dio sam prodao, nešto smo poklali, a jedan dio konja je uginuo. Meni je uginuo jedan konj čak i u Zagrebu na stazi na treningu. Jednostavno se srušio i uginuo – kaže Tuđa, koji o Miloradu Brkiću nema lijepih riječi, čak ga ni ne smatra bivšim djelatnikom, nego čovjekom kojeg je angažirao da mu radi ogradu, a koji je 'nakon određenih razmirica' proteklog tjedna prestao raditi kod njega.

-Kako je došlo do sukoba oko njegovog rada, on je iz ljubomore i obijesti prema meni objavio te slike za koje nisam ni znao da je slikao. Jer u tijeku ove velike zime koja je bila, tri konja se u par dana jednostavno nisu mogli dići ujutro iz nekog razloga i uginuli su. Ja sam to prijavio higijeničarskoj službi i konji su odvezeni higijeničarima. Bitno je reći da konji definitivno nisu uginuli od gladi, nego od neke bolesti – kaže Tuđa.

O kojoj se bolesti radi, kaže, nisu utvrdili.

–Ja na veterinare trošim godišnje oko deset tisuća kuna koje mi oni uredno odnose zbog svakojakih situacija, tako da ja zbog bezvrijednosti tih konja nisam ni zvao veterinara. To su sportski konji, imaju slabiji imunitet i kad im se nešto dogodi, vrlo se rijetko uspiju spasiti. I zbog tih financijskih stvari nisam zvao veterinare, jer znam da sve to košta, a konji nemaju nikakvu vrijednost, niti će ih itko kupiti. Oni su postali bezvrijedna životinja i sad ih polako rješavam i računam da ću u narednom periodu smanjiti njihov broj na nekoliko grla. Nešto ću podijeliti, nešto prodati, a nešto dati u klaonicu. Jer oni su cijelo ljeto na paši pa su na jesen jako debeli – kaže Tuđa.

I on i njegova djelatnica potvrdili su nam da preko zime konji izgube na težini, jer ih već nekoliko godina ne hrane sa zobi, već svaki dobije po trećinu bale sijena na dan. Tek su u veljači ove godine kupili nešto kukuruza.

-Naravno da to konjima nije dosta. Konji su definitivno slabo hranjeni. Ja od toga ne bježim. Konji nisu idealno hranjeni jer ih ja nemam od kud idealno hraniti. To je jedna stvar, a druga stvar je da ako ih previše hraniš, onda oni dobiju kolike, počnu gristi, udarati prvim i zadnjim nogama i postaju opasni. Znači, ja nemrem konje u zimskim mjesecima hraniti jako, a preko ljeta su na ispaši i onda se do jeseni udebljaju i tad ih prodam – pojasnio nam je Tuđa.

(Više detalja, nalaz inspekcije, izjave nadležnih i rasplet čitave ove priče pročitajte u idućem tiskanom izdanju Zagorskog lista)