Osebujna rješenja Josipa Filipca: 'Moja drvena peć je apsolutno sigurna za korištenje, na njoj kurim i kuham'

Kuća popularnog Jožice, kako ga zovu sumještani u Pustodolu Orehovičkom, osvjedočili smo se, po svemu je drugačija od onog što se može vidjeti u uobičajenom domaćinstvu.

– Sve sam sam delal, niko mi ni čavel nije dal. Ništa više ne delam za peneze, meni je dosta, imam tak svoju zanimaciju. Delal sam na dva instituta: na elektrotehničkom institutu „Rade Končar“ u odjelu za ventilaciju elektromotora, ja sam tata-mata tu! I na „Ruđeru Boškoviću“. Nikad v životu nisam bil pri mehaničaru, niti nikomu. Nema zanata kojeg nisam prešel. Delam z drevom, železom... Meni je bitno da nema nišče tak – dočekao nas je naš domaćin čiji dom izgleda kao pravi mali muzej.

„Kuća obrasla u bršljan atrakcija je koja privlači i mladence da se tu slikaju“

Problem vlage u kuhinji rješavaju gube koje spriječavaju njeno skupljanje, razmnožavanje muha Jožica je riješio sadnjom paprati, a ono što je posebno privuklo našu pozornost je drvena peć koju je naš domaćin napravio od dasaka. – Puno toga sam delal i drugima pa sam rek'o: „Majko Božja, svim' pomažem, sebi nisam niš'“. Negde sam čul ili videl za drvenu peć. Tu su bile pločice, ja sam sve to razmontiral. Nis' mi se baš sviđale te pločice, nutra ti zajde smrad, a to trebaš čistiti. Za šest meseci sam napravil tu peć. I onda sam si dal truda i vi'š kak sam to skalupil. Sad tu kurim, a i kuham – priča nam Jožica o svojoj drvenoj peći za koju kaže da je potpuno sigurna za korištenje.

Jožičina kuća obrasla bršljanom toliko je posebna da često zna poslužiti i mladencima kao idealna kulisa za fotografiranje. – To je počelo prije rata, 33 godine sam imal. Ja sam ti sve tu z šume donesel i tak sam počel. Imal sam viziju. Meni je uvek bile bitne da ne kopiram, vi'š da tu ljudi dojdeju i slikat se kad se ženiju. Dosta dojdeju z Bedekovčine, čak i iz Zagreba. Nema tu blizu takvoga okruženja, v dvorac možeš prejti da vidiš tak nekaj. Bršljan održavam škarama za živicu – priča nam naš domaćin dok usput razgledavamo kuću bogatu detaljima, djelima Jožinih vrijednih ruku i bogate mašte.

Biciklom do Pakoštana i natrag
Raspelo je napravio od trsa, ogradu stubišta u rustikalnom stilu od dasaka koje izgledaju u potpunosti prirodno, zidove je oslikao notama omiljenih pjesama, a na gospodarskoj zgradi u dvorištu može se vidjeti i bicikl kojim je prije puno godina Jožica putovao na more do Pakoštana i natrag.– Ni'š to nije tu bez veze. A i meni je to lijepe. To kad dojde leto, tu se zaigramo, spijemo si pivo, to je užitak. Mir je, nismo na cesti, nikoga ne smetamo. Dobro je – kaže nam Jožica kojemu želimo da još puno kreativnih i originalnih ideja vrijednim rukama sprovede u unikatno djelo.