Priča o "robinji" se nastavlja
Ivana Nežmahen apelira na susjede i prijatelje svoje sestre da iznesu istinu o njenom teškom obiteljskom životu kako bi
Linkovi na prošle članke:
Petnaest godina života u paklu
Robinja je sretno udana žena
- Imao je cijeli tjedan da ju nauči odgovore koje mora reći. Zatvorio ju je u kuću i svo to vrijeme koje je provela doma nije izlazila van. Moja sestra već15 godina živi u strahu, a sada joj je zaprijetio tko zna čime - rekla nam je Ivana Nežmahen pritom tvrdeći da je iskaz njene sestre Božene u kojem ona tvrdi da obiteljskog zlostavljanja u njenoj obitelji nikada nije bilo, izrečen pod prijetnjama.
Podsjetimo, Božena se vratila kući iz sigurne kuće dok su djeca boravila na moru te je u tom vremenu i kontaktirala našu redakciju tvrdeći da živi u sretnom braku uz dobrog i mirnog muža koju ju nikada nije udario te da se želi vratiti normalnom životu, a probleme u njenoj obitelji stvara njena sestra Ivana, pod čijim je utjecajem i napustila supruga i preselila se u Dom za žrtve obiteljskog nasilja.
– Možda najbolje da počnemo od njegovih prijetnji meni, iako on tvrdi da mi nije nikada prijetio. Rekao je da će srediti mene, moju djecu i moju unuku od tri godine. Bila je odlučna da ga napusti, da zaštiti sebe i svoju djecu. Ne mogu vam opisati tu nedjelju kada je otišla od kuće i prespavala kod mene prije odlaska u sigurnu kuću. Na svaki zvuk automobila počela je drhtati, gledati prema vratima, cijelu noć nije spavala jer se bojala da će doći i odvući je kući. Bio je to smrtni strah - drhteći će Ivana, dodajući da je njena sestra bila odlučna u namjeri da počne živjeti novi život, tako dugo dok je njen suprug nije počeo učestalo nazivati mobitelom te je polako opet potčinjavati svojoj vlasti.
Ivana tvrdi da je u tjedan dana, koliko je Božena provela kod kuće, Branko opet potpuno zavladao Boženom te je pod prijetnjama i lažnim obećanjima natjerao da ispriča njegovu priču, onu koja ne odgovara istini.
Naša sugovornica je dodala i to da je Branko želio da njegova supruga i šogorica povuku svoje iskaze te da će tada sve opet biti po starom, „kao da se ništa nije dogodilo“. No, Ivana tvrdi da neće posustati u svojoj borbi da pomogne sestri i nećacima u stvaranju boljeg života te da je nikakve prijetnje i izmišljanja neće natjerati da promijeni svoj iskaz.
– U njihovoj priči ima niz nelogičnosti. Tvrde da sam svakodnevno hodala kod njih, pa kako onda nisam nikad vidjela gospodina Krkala, za kojeg tvrde da je obiteljski prijatelj i da najbolje poznaje cijelu situaciju? Zašto vas novinare nisu pozvali u svoju idiličnu kuću, zašto vam se nije sama obratila, već je to napravio Branko, zašto sedam dana nije uopće izašla iz kuće, a obećao joj je da će je voditi u toplice, u restorane na večere i na more - pita se nemoćno Ivana, koja je mjesec dana prije Boženinog napuštanja kuće obiteljsko zlostavljanje već prijavila policiji i Centru za socijalnu skrb, iako su je već tada upozorili da će podnijeti kaznenu prijavu i protiv njene sestre zbog dugogodišnjeg neprijavljivanja zlostavljanja obitelji.
– Žao mi je djece, koja su jako vezana uz mene, i za koje bih učinila sve na svijetu, iako moj šogor tvrdi da loše utječem na njih. Da, loše po njega, jer želim da prava istina izađe van i da on konačno snosi posljedice za svoje ponašanje. Ovim putem apeliram na Boženine kolegice s posla, na susjede i mještane koji su najbolje upućeni u sve da iznesu svoju stranu, makar i anonimno. Molim vas, pomognite mojoj nesretnoj sestri - kroz suze će Ivana.
„Ne želim se vratiti kući“
Želeći javnost upoznati s pravom istinom, Ivana je nazvala i svoju nećakinju koja nam je u telefonskom razgovoru potvrdila navode svoje tete o dugogodišnjoj obiteljskoj nesređenoj situaciji.
– Ne želim se vratiti doma - reklo nam je ovo nemoćno dijete. Kaotičnu obiteljsku situaciju u kojoj se isprepliću strah i napetost teško je razlučiti te dalje apeliramo na mjerodavne da učine sve kako bi se razlučila prava istina te u prvom redu zaštitila djeca.
Epilog ove priče trebalo bi biti, barem se tome nadamo, sretno djetinjstvo jedne djevojčice i malog dječaka. Pa, pomognite im!
Sms poruke koje je Ivana dobivala sa sestrinog i nećakinjinog mobitela
(poredane kronološki)
-10.lipanj- Tata kune tebe i mamu i rekel je da nebuš smjela na dvorište dok god je on doma i da te već neće te videti
-17.lipanj- Tata je hder mamu.
-5.srpanj- Mama i ja sad opet idemo do kazališta da vidimo fontanu i veliki cvjetnjak okolo. Susede nas ne nazivaju već samo tata i hoće se spominati s mamom, a nesme još jedan mesec. Tu nam je jako lijepo. (Božena tada još uvijek nije imala svoj mobitel)
-15.srpanj- Danas popodne je mama pozvala tatu, bumo se našli u parku, ke bu nam rekel kaj trebamo reći da idemo doma jer tuj nas ne pustiju doma, jer su skužili da mama laže.
-22.srpanj- Ako se nećeš smiriti u pritvor ćeš otići, a ako ćeš odustati možemo sve zaboraviti. (Poslano sa Boženinog mobitela)
-22.srpanj- Mama zna da tata nesme dojti sim dva meseca ali ona ga uporno poziva sim. Mama mi neće kupiti bon ke se nebi dopisivala s toboj.
-23.srpanj- Meni je rekla da je tebi rekla da te je tužila jer te htela prestrašiti ke već nebi dala to u novine. Tak joj je tata rekel da napravi.
