SAKUPLJAČ ZAGORSKIH STARINA: U svom podrumu čuva preko sto predmeta od kojih su neki stari i više od dvjesto godina
Imam čuturu iz Drugog svjetskog rata, Badelove flašice raznovrsni uzorci, pločicu iz škole s jedne strane matematika, s druge hrvatski, lovačku torbu od brata Antuna Augustinčića iz prošlog stoljeća, pisaći pribor kojim se služio klanječki gradski notar i mnoge druge predmete – rekao nam je 53 – godišnjak
Damir Pogačić ugostio nas je u svojem podrumu u kojem se, uz dobru kapljicu i domaće kobase kojima rado počasti svakog gosta, nalazi velik broj starinskih predmeta, kao u pravom malom etno muzeju.
Ručno izrađene starine
Pogačić se prisjeća da se ovih hobijem počeo baviti sasvim slučajno. – Jednostavno kad sam počeo čistiti tavan kod sebe, videl sam neke stvari, recimo špricu domaće izrade, staru šprica 100 i nešto godina koja je još u funkciji. Zatim djedov lampaš koji je isto star blizu 100 godina, srebrnu žlicu čije bi porijeklo trebalo još utvrditi, pa zdjelicu još iz doba vlastelina, pegle, žlice, vilicu koja je sigurno stara 200 godina – pokazao nam je neke od najvrednijih predmeta ovaj simpatični Klanjčan. Stare predmete kaže, s tavana je preselio u podrum kako bih pokazao susjedima i prijateljima. Tako je počeo skupljati najrazličitije predmete. - Imam čuturu iz Drugog svjetskog rata, Badelove flašice raznovrsni uzorci, pločica iz škole s jedne strane matematika, s druge hrvatski, lovačku torbu od brata Antuna Augustinčića iz prošlog stoljeća, pisaći pribor kojim se služio klanječki gradski notar i mnoge druge predmete. Svi su ovi predmeti iz svakodnevne upotrebe, odlično očuvani i većinom u uporabnom stanju. Ljubitelj sam starina jer se netko mučio za njih. Najvećim dijelom su ručne izrade, a i dio su naše zagorske tradicije – rekao nam je Pogačić koji predmete najviše skuplja preko prijatelja.
Premalo prostora
S vremenom je Pogačić skupio toliko predmeta da polako muku muči s prostorom jer je podrum postao premalen za sve ove starinske eksponate. – Sve zajedno, jedno sto komada sigurno, malo me prostor muči nemam više kuda staviti samo ih gomilam. Prijatelji kažu da im je baš interesantno, da sam se dobro sjetil, vele „imam ti i ja toga“ pa mi daju. Manje više danas to svi bacaju, a ja ih čuvam da i naša djeca vide kak se nekad živelo na selu – rekao je Pogačić koji je neke predmete i javno izlagao. – Namjeravam i dalje skupljati stare zagorske odbačene predmete. Cilj mi je ako bude novaca da malo proširim ovaj dio vani, pa stavim i stalažice na zid. Proširiti to, malo posložiti da bi Klanjčani u budućnosti mogli vidjeti svoju djedovinu koju neki, nažalost bacaju – zaključio je Pogačić koji je zahvaljujući svom hobiju postao čuvar zagorske baštine.
