'Što ću kad me dragi Bog stvorio i odlučio da životne sudbine prenosim na papir i tako više od 50 godina'

Pjesnici se općenito smatraju najstarijim književnicima s obzirom da su najstarije kulture i civilizacije svoje ideje zapisivale u obliku pjesama. Od osnovne škole tu umjetničku crtu imao je i Vladimir Šenjug iz Poznanovca, višestruko nagrađivani pjesnik koji u svom bogatom opusu ima 12 zbirki pjesma, većinom na kajkavštini, koju posebno voli.

'Pjesme su moje svetle duše'

- Sve moje pjesme su životne. Nije da svaku pišem o sebi, ali pišem o mojim prijateljima, znancima, ljudima koji su mi supatnici na životnom putu. Kod svakog čovjeka vidim tu neku životnu bol, traumu, nepravdu… Ja sam senzibilan čovjek i to me peče… Što ću kad me dragi Bog stvorio i odlučio da pišem i da te sudbine prenosim na papir i tako više od 50 godina. Nek ostane to nešto za sutrašnje generacije – kaže Šenjug, koji je nedavno predstavio svoju najnoviju zbirku na kajkavskom jeziku. Zbirka nosi naziv 'Svetle duše', a predstavljena je krajem prošle godine na otvorenju Knjižnične stanice Brestovec Orehovički na susretu zavičajnih pjesnika. – Pjesme su moje svetle duše, to izlazi iz mene i zato je to naslov najnovije zbirke. U zbirci je 90 pjesama, 70 –ak ih je na kajkavštini. Većinom su to rodoljubne, socijalne… Ja se teško od toga rastajem. Ukoliko ne pišem zadano za neki recital, natječaj, onda pišem na svojoj strogoj kajkavštini, jer to je ono kaj meni odgovara, stil, tematika, ono što ja volim i što iz mene izvire. Iz mene izviru pjesme, svatko nečim drugim zrači. Na svakoj knjizi, svoj dio dade i njegov sin koji je zadužen za naslovnu fotografiju knjige, ovaj put je to spilja na Sljemenu, njena unutrašnjost. I to dobro pogođena simbolika, kao da iz nje izvire svjetlost.

Poezija i slikanje

Inače, Vlado je počeo pisati u 6. razredu osnovne škole, zahvaljujući svom profesoru Tomislavu Dorotiću koji je i sam bio pjesnik. – Ja sam valjda jedini pjesnik u kraju koji je cijeli život pisao, uz to se bavio i poljoprivredom, hranio svinje, radio u vinogradu i na njivi. Čitav život imao sam vremena za sve – kaže. Publika ga jako voli, zato su njegove promocije jako posjećene. - Mislim da me ljudi vole zato jer sam životan. Ja ne bombardiram ljude nekim stranim riječima, stranim pojmovima, dubokim zapredenim mislima koje nitko ne shvaća. Direktan sam s riječima, mislima, idem ravno u glavu, govorim ono što hoću. Čak mi se spotiče da prelazim iz poezije u retoriku, jer se ja uvijek za nekaj borim. Ja uvijek nastojim nešto s tim postići, imam svoj cilj - objašnjava Šenjug tu toplu sponu s publikom. Kaže da nije za tu postmodernu poeziju, koja je možda i malo oštetila njih klasičare. No, dodaje, da svako vrijeme ima svoje. Nek drugi idu u tom smjeru,poručuje, no on će se dok je tu, držati svog prepoznatljivog stila. Sa svojim prepoznatljivom poezijom koja priča životne priče osvojio je puno nagrada. Bio je prvi pobjednik recitala u Poznanovcu koji je kasnije prerastao u manifestaciju Susret riječi. Na toj je manifestaciji pobjeđivao tri godine za redom. Osim poezije, njegov je hobi i slikanje. Član je Likovne Josip Kaltnecker iz Zaboka. Vjeran je tehnici ulje na platnu. – Kad se zadovoljim pisanja, onda slikam – otkriva Šenjug, koji poziva na predstavljanje svoje zbirke pjesma 'Svetle duše', u subotu 8. veljače u vatrogasni dom u Poznanovcu s početkom u 18 sati gdje će ujedno obilježiti i 50. godina druženja s poezijom, posebice kajkavštinom.