Sumnjive transplatacije

Inspekcija Ministarstva zdravstva (MZ) otkrila je povrede Kodeksa medicinske etike i deontologije u obradi dva transplantacijska para u KBC-u Zagreb iz 2019. godine, te predmet proslijedila Hrvatskoj liječničkoj komori (HLK) i Državnom odvjetništvu radi sumnje u trgovinu organima. Također, doneseno je rješenje o privremenoj zabrani presađivanja bubrega s nesrodnih davatelja, piše na svom portalu regionalna tv Una.

"Nakon svih utvrđenih činjenica, inspekcija Ministarstva zdravstva poduzela je mjere u skladu sa svojim ovlastima te je predmet prvo ustupljen na daljnje postupanje Hrvatskoj liječničkoj komori zbog povrede Kodeksa medicinske etike i deontologije, potom na daljnje postupanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske te je zdravstveni inspektor, u skladu sa svojim ovlastima, donio rješenje o privremenoj zabrani programa presađivanja bubrega živih nesrodnih darivatelja", stoji u dopisu koji je uputila služba za odnose s javnošću.

Šutnja institucija

Županijsko državno odvjetništvo (ŽDO)  u Zagrebu UNI je još prošli tjedan potvrdilo da od 2021. godine provodi izvide o dva para transplantacija bubrega s nesrodnih živih donora.

Izvori bliski Ministarstvu tvrde da je Hrvatska liječnička komora (HLK) promptno reagirala na nalaz MZ-a i ocijenila da je transplantacijski tim Zavoda odgovoran za etičke propuste u oba slučaja.

Taj je nalaz HLK navodno bolnici poslao u veljači ove godine, no iz Komore to ne žele potvrditi.

Samo su šturo odgovorili da "temeljem zakonskih propisa i općih akata, Hrvatska liječnička komora postupa po svim zaprimljenim prijavama te pri tomu surađuje s ostalim nadležnim institucijama, u skladu s ovlastima".

Na pitanja ne odgovara ni ravnatelj KBC-a dr. Ante Ćorušić.

Obje transplantacije obavljene su u Zavodu za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantaciju najveće hrvatske bolnice, čiji je predstojnik akademik dr. Bojan Jelaković.

Unatoč ocjeni MZ-a i HLK-a da su transplantacije sumnjive i da je sigurno prekršena medicinska etika, nema nikakvih posljedica po odgovorne, ni javnih reakcija.

Program presađivanja s nesrodnih darivatelja je obustavljen dvije godine, što sigurno šteti nekim pacijentima, no nitko ne poduzima ništa da se slučaj procesuira do kraja, a legislativa poboljša.

Ovo je prvi put da se u Hrvatskoj sumnja u trgovinu organima u svrhu liječenja, no slučaj kao da se nije dogodio.

Postupak transplantacije organa sa živog donora u Hrvatskoj je dopušten, no procedura obrade darivatelja i njegovih motiva je vrlo rigorozno definirana zakonom i podzakonskim aktima, kako bi se maksimalno smanjio rizik od trgovine organima i zloupotrebe darivatelja koji su socijalno deprivirani.

Sumnjiva presađivanja bubrega

Iz dokumentacije koja je u posjedu UNE vidljivo je da je prvi par prethodno odbijen u KB Merkur, o čemu je Ministarstvo zdravstva na vrijeme obavijestilo transplantacijski tim u KBC-u Zagreb.

Primatelj organa je mladi muškarac iz Hrvatske, no njegov socijalni status nije naveden, niti je evaluiran odnos s donatorom koji je mlađi muškarac iz Pančeva, vozač kamiona, dakle, osoba niskog socijalnog statusa.

U psihološkom nalazu darivatelja zapisano je tek da je sposoban shvatiti postupak i dati informirani pristanak.

U drugom se slučaju transplantacije radi o osobama s Kosova, pri čemu je primatelj organa navodno državljanin Hrvatske.

Svjedoci tvrde da je hrvatska adresa primatelja ostala neupisana, kao i podaci o socio-ekonomskom statusu.

Pacijent je u KBC Zagreb primljen preko hitne službe, no u bolnici je odmah izazvao pažnju, kazavši da je transplantacija dogovorena za sedam dana.

Njegov darivatelj je, međutim, NK radnik s Kosova, pekar sa šestero djece, koji vrlo slabo govori hrvatski jezik, pa je pri pregledima koristio pomoć prevoditelja, primatelja bubrega.

On je navodno bio smješten u hotelu Rebro.

Psihijatar je u obradi bio potpuno fokusiran na psihomotorne sposobnosti pacijenta, te je na koncu je zapisao da je riječ o osobi čije su intelektualne sposobnosti na granici slabijeg prosjeka.

Nakon površnog pregleda zaključuje da nema kontraindikacija da pacijent bude darivatelj organa.

Pacijenti prijavili još 2019. godine

Na vijest o zahvatu s darivateljem iz inozemstva, odmah su reagirale tri udruge transplantiranih bubrežnih bolesnika, čiji su predstavnici Jozo Lončar i Stanko Anić s podacima o prvom paru već 2019. godine otišli ravnatelju KBC-a i sve prijavili.

"Pokojni Jozo i ja smo bili u šoku i odmah smo trčali Ćorušiću s kompletnom dokumentacijom. Nama je cijeli taj postupak bio potpuno nevjerojatan, od početka do kraja, pa smo Ćorušiću rekli da smjesta reagira, kaže danas Stanko Anić.

U svijetu preko milijun osoba čeka na transplantaciju organa, a godišnje se transplantira tek oko 100 tisuća organa. U EU se na organ prosječno čeka tri godine, a od sveukupnog broja bolesnih na listi čekanja, godišnje 30 posto dobije organ, 35 posto ostaje na listi čekanja i jednako toliko umre čekajući.

Potpuno je jasno kolika je motivacija za širenje crnog tržišta organa i koliko je važno poduzeti sve da se taj kriminal suzbije.

Čudo hrvatskog transplantacijskog programa počinje 2000. godine, uvođenjem posebnih organizacijskih mjera i nekih elemenata španjolskog modela (npr. uvođenje transplantacijskih koordinatora).

Od tada do danas stope presađenih organa kretale su se između 8,78 na milijun stanovnika na samom početku, do rekordnih 96,05 u 2011. godini. U pandemijskim godinama ta je stopa neznatno pala na još uvijek iznimno visokih 53,41 i 67,56 na milijun stanovnika.

Odlukom Hrvatskog sabora 2006. godine, 26. svibnja proglašen je Nacionalnim danom darivanja i presađivanja organa i tkiva da bi, samo godinu dana nakon toga, Hrvatska postala punopravna članica Eurotransplanta – ugledne međunarodne organizacije za dodjelu i razmjenu organa između osam država Europske Unije, piše Una.