'U sljedećih deset godina bit će 10000 do 15000 Zagoraca manje'

- Prihvatite stvarnost, postavite demografsku problematiku na primarnu razinu, usmjerite sve mogućnosti na demografski opstanak, pomaknite problem iz političkog okvira i javno progovorite prema nacionalnoj razini o potrebi komplementarnog djelovanja s obje razine. U interesu generacija koje dolaze -  poruka je poznatog demografa dr. sc. Stjepana Šterca općinskim i gradskim vlastima u Krapinsko – zagorskoj županiji. Posebno iznenađuju negativni pokazatelji za gradove i njihovi niski indeksi vitalnosti stanovništva, a među njima se ističu Krapina i Zlatar, u kojima na godišnjoj razini umire gotovo dvostruko više osoba nego što se rađa. Među gradovima odolijeva koliko - toliko samo Donja Stubica, dok je u nekim općinama te 2019. godine umrlo gotovo tri puta više osoba nego što ih se rodilo.

No, krenimo redom. Dr. sc. Stjepan Šterc za početak nam je ocijenio demografsku sliku Krapinsko – zagorske županije. - Demografska slika cijele Hrvatske i praktički svih županija nije dobra i moguće je samo izdvojiti područja s manje negativnim pokazateljima i trendovima. Demografski je slom hrvatska realnost sa svim negativnim demografskim procesima: prirodnim padom stanovništva, negativnom vanjskom migracijskom bilancom, iseljavanjem mladog i obrazovanog stanovništva, intenzivnim starenjem ukupne populacije, depopulacijom ukupnog stanovništva, izumiranjem… i malo tko racionalan može negirati rastuću demografsku destrukciju i njezin izravni negativni utjecaj na društveni, prostorni, gospodarski, politički i ukupni razvoj. Pred nama nestaje najveća vrijednost i potencijal i uglavnom nismo toga svjesni. Upitnost održivosti temeljnih sustava na kojima počiva hrvatska država postaje sve izglednija, a refleksije su već i te kako vidljive u obrazovnom sustavu (intenzivno smanjivanje broja učenika osnovnih i srednjih škola), sustavu radne snage (sve veća potreba uvoza), mirovinskom sustavu (odnos starog i umirovljeničkog stanovništva prema aktivnom), zdravstvenom (intenzivnim starenjem stanovništva prevladavaju drugačije potrebe liječenja i zbrinjavanja) i sustavu socijalne skrbi.

Navedeni su procesi zahvatili cijeli hrvatski gradski i ruralni prostor s različitim intenzitetom, osim pojedinih iznimki na lokalnim razinama gdje se na vrijeme shvatilo kako uz ovakve negativnosti nije moguće i dalje razvijati djelatnosti temeljene na lokalnom prostornom potencijalu. Krapinsko je zagorska županija po osnovnim demografskim pokazateljima u istim procesima, samo što je njihova razina negativnosti manja nego u drugim županijama i regijama (Osječko-baranjskoj, Sisačko-moslavačkoj, Vukovarsko-srijemskoj, Ličko-senjskoj i zaleđima Zadarske, Splitsko-dalmatinske i Šibensko-kninske). Usporedbe su razina negativnosti zapravo ublažavanje demografske destrukcije jer su u pitanju samo vremenska kašnjenja.

Najveće su demografske negativnosti u Krapinsko-zagorskoj županiji vezane za prirodni pad stanovništva koji traje prema službenim dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku RH neprekinuto od 1996. godine u godišnjem rasponu od -481 do -824 osobe (prosječno oko 650 soba). Preko 16 000 osoba je izgubljeno u tom razdoblju samo prirodnim putem, a u zadnjih pet godina (2015.-2019.) 3853 osobe. Iako je prirodni pad županijskog stanovništva konstanta njegova je razina u odnosu na druge županije i u odnosu na ukupno stanovništvo relativno niža. Posebno zabrinjava smanjivanje broja učenika osnovnih i srednjih škola na godišnjoj razini; npr. samo je o odnosu na prošlu školsku godinu 282 učenika manje.

Dakako, stanje možemo i malo dublje analizirati. - Pored prirodnog pada stanovništva koji ne prestaje već 25 godina važno je potvrditi kako je 2012. godine zabilježena po prvi put negativna vanjska migracijska bilanca i od tada je županija do 2018. izgubila 1808 osoba. Prema gubicima kroz iseljavanje Krapinsko je zagorska županija također na nižim razinama u odnosu na ostale ranije navedene županije s intenzivnim prirodnim padom stanovništva, međutim u odnosu na 2012. godinu iseljavanje se intenziviralo do 2018. gotovo osam puta! Promjena trenda zabilježena je 2019. godine i Krapinsko-zagorska županija ponovo bilježi više useljenih iz inozemstva, nego iseljenih u inozemstvo, dok je nepoznata struktura useljenih (povratnici umirovljenici, povratak novijih migranata, stranci s radnim dozvolama i slično).

Rezultat razmotrenih procesa prirodnog pada stanovništva i vanjske negativne migracijske bilance jesu procjene ukupnog županijskog stanovništva od strane Državnog zavoda za statistiku RH, prema kojima je ukupna godišnja depopulacija županijskog stanovništva u godišnjem rasponu 977-1414 stanovnika. Linearna ekstrapolacija znači gubitak županijskog stanovništva u deset slijedećih godina 10000- 15000 stanovnika, iako je obzirom na ubrzano starenje županijskog stanovništva moguć i veći gubitak. Prema tome, bez moguće supstitucije stanovništva vjerojatnost je upola manje stanovnika za 35-40 godina vjerojatna.

Pored toga, poprime li negativni trendovi u županiji hrvatske prosjeke ili prosjeke županija s intenzivnijim smanjivanjem stanovništva, nastavak je demografske destrukcije u županiji realnost, a time realnost postaju i izravni negativni utjecaji na gospodarski i ukupni razvoj i temeljne sustave u državi – kaže dr.sc. Stjepan Šterc i komentira činjenično stanje prema kojem bez ulaženja u dodatne pokazatelje i demografske strukture na osnovu samo ovih osnovnih pokazatelja može se zaključiti kako je demografska slika Krapinsko-zagorske županije relativno povoljnija u odnosu na Hrvatsku u cjelini i kako još uvijek ima potencijala za demografsku revitalizaciju, samo je potrebno shvatiti ozbiljnost slike i vremena koje je pred nama. -Mirno promatranje demografskog nestanka u županiji, kako se to sad čini na nacionalnoj razini, može silno ubrzati negativnosti i dovesti do razine kad revitalizacija neće biti moguća samo s domicilnom populacijom. Taj rub Krapinsko-zagorska županija nije još prošla, iako je s pojavom negativne vanjske migracijske bilance izumiranje počelo. Posebno opominje dugotrajnost prirodnog pada i starenje županijske populacije, koja je po općoj demografskoj tipizaciji starenja na pragu duboke starosti, ali još uvijek nije u izrazito dubokoj starosti nakon koje više nije moguća revitalizacija samo županijskom populacijom. Tek će nam struktura pozitivne migracijske bilance u 2019. godini potvrditi početak supstitucije ili povratak identitetske ranije iseljene populacije i mogućnost ublažavanja negativnih demografskih trendova i parametara – objašnjava dr. Šterc.
No, vidi li se po podacima da se čini nešto u nekim sredinama ili općenito u Krapinsko – zagorskoj županji kako bi demografska slika bila bolja, radi li se po tom pitanju nešto posljednjih godina i mogu li zapravo i na koji način lokalne sredine pridonijeti boljem trendu. Prema dr. sc Stjepanu Štercu odnos prema demografskoj problematici je na nacionalnoj razini simboličan, retorički i samo javno prezentan, no ključnih odluka strateške razine nema. Problem sa za sada u odnosu na politička pitanja čini usputan pa je jasno kako lokalne sredine ne bi smjele čekati nacionalnu razinu, već bi trebale sukladno analitičkim studijama i lokalnim mogućnostima (financijskim, političkim i inim) sama donositi revitalizacijske mjere i poticaje. Također bi trebale, nezavisno od političke opcije na vlasti u županijama, gradovima i općinama,javno djelovati u smislu strateškog značenja stanovništva za ukupni razvoj i poticati nacionalnu razinu na djelovanje. - Diljem Hrvatske već su donesene različite poticajne mjere na lokalnim razinama i njihovo je provođenje već pokazalo i rezultate. Nisu samo u pitanju novčana davanja, nego i čitav niz mjera vezanih za stambena zbrinjavanja, za komunalne naknade, za lokalne usluge i slično. Posebno treba spomenuti ozbiljan pristup u gradovima Vis, Zagreb, Dubrovnik…općinama Mali i Veliki Bukovec, županiji Dubrovačko-neretvanskoj i brojnim drugima. Nema posebnih pravila, već je u pitanju samo razumijevanje značenja demografske problematike za budućnost Hrvatske i lokalnih sredina. Podaci za Krapinsko-zagorsku županiju još uvijek ne potvrđuju rezultate lokalnih djelovanja, a posebno to vrijedi za rodnost koja uglavnom stagnira ili je u padu u posljednjih 10 godina. Iako je problem kompleksan svako kašnjenje s odlukama o poticajima usložit će problem dodatno, učinit ga skupljim i s odmakom negativnih procesa i ne rješivim bez intenzivnog useljavanja. Tada cijeli model revitalizacije poprima sasvim druge oblike, smjerove i rezultate – kaže dr. Šterc koji Krapinsko – zagorsku županiju u hrvatskim okvirima prema pokazateljima pozicionira u srednje vrijednosti, s dovoljnim odmakom negativnih procesa kako bi se shvatila njihova težina i s dovoljnim vremenom pred nama u kojem bi se mogla osmisliti i provoditi demografska revitalizacija, toliko potrebna u svim razvojnim planovima i na svim razinama.Samo je bitno razumjeti, slijediti znanstvene zakonitosti i zatomiti političke osjećaje i potrebe.

Zanimali su nas i pozitivni i negativni ekstremi u Krapinsko – zagorskoj županiji. - Pregled osnovnih pokazatelja prirodnog kretanja stanovništva po gradovima i općinama županije za 2019. godinu pokazuje kako su svi gradovi imali prirodni pad stanovništva i 23 općine od njih 25. Tek su općine Budinščina i Jesenje imale kakav takav prirodni rast.

Posebno iznenađuju negativni pokazatelji za gradove i njihovi niski indeksi vitalnosti stanovništva, a među njima se ističu Krapina i Zlatar, u kojima na godišnjoj razini umire gotovo dvostruko više osoba nego što se rađa. Među gradovima odolijeva koliko-toliko samo Donja Stubica, dok je u nekim općinama te 2019. godine umrlo gotovo tri puta više osoba nego što ih se rodilo (Desinić, Mače, Stubičke Toplice i Zagorska Sela). Blizu je tog odnosa ili dvostruko više umrlih nego rođenih skoro pola svih općina. Kako je cijela županija s udjelom mlađih od 19 godina ispod 20 posto u ukupnom stanovništvu (točnije 19,1 posto), starijih s većim udjelom (točnije 19,5 posto), zrelih osoba s gotovo dvotrećinskom većinom i s povratkom pozitivne vanjske migracijske bilance 2019. godine, još uvijek postoji mogućnost revitalizacije, ali bi poticajne mjere trebale biti izravne i primarne u odnosu na sva ostala negospodarska ulaganja.