Unatoč lošim liječničkim prognozama, Katarina je završila školu kao odlikašica, a izrada nakita joj je terapija i hobi
Devetnaestogodišnja Katarina Klenkar iz Oroslavja izrađuje nakit i od njega bi voljela napraviti ozbiljniji posao
Devetnaestogodišnja Katarina Klenkar iz Oroslavja primjer je mlade osobe koju život nije mazio, ali koja se hrabro nosila i nosi se dan danas sa svim poteškoćama koje su ju zadesile. Naime, na nju je prije deset godina ispred kuće naletio automobil. – Katarina se igrala s prijateljicom ispred kuće, kada ju je udario auto. Prognoze su bile loše. Doktori su tada govorili da neće samostalno moći ništa obavljati, danas ima određenih poteškoća, ali je mnogo bolje nego što se predviđalo – ispričala nam je Marijana Klenkar, Katarinina majka. Katarinu smo, naime, posjetili u njezinom domu u Oroslavju jer je njezina priča o upornosti i trudu zaista inspirativna.
Ona je, kako nam je sama kazala, uspješno završila srednju komercijalnu školu u Srednjoj školi u Zaboku. Do završetka školovanja ove uvijek nasmijane tinejdžerice nije bilo lako doći. - U školi mi je bilo jako teško i jako naporno jer sam se stalno morala spremati za odgovaranja. Kad sam recimo bila popodne u školi, ujutro sam išla na terapije, onda brzo u školu, pa doma naučiti školsko gradivo i popodne odgovarati ili pisati ispit – ispričala nam je Katarina koja je tijekom školovanja imala i asistentice u nastavi. – Uvijek sam se trudila i nikad nisam odustajala. Tu je bila i podrška cijele obitelji koja me gurala naprijed – objasnila nam je Katarina koja je kazala kako joj je poseban osjećaj bio taj kad je završila školu. – Nikad neću zaboraviti dan kad sam saznala da sam prošla četvrti razred s odličnim. Jako mi je bilo drago što moj trud nije bio uzaludan – rekla nam je.
Dobra ideja
Katarina ima određenih zdravstvenih poteškoća uslijed posljedica nesreće, no nikad ne želi previše to naglašavati, već želi da je promatraju kao običnu tinejdžericu. No, ono što se možda razlikuje od svakodnevnih obaveza jedne prosječne devetnaestogodišnjakinje je to što Katarina odlazi na različite terapije nekoliko puta tjedno. Tu su fizikalne terapije, plivanje u bazenu, teretana, terapijsko jahanje… Upravo joj je njezina fizikalna terapeutkinja dala ideju sa čim bi se mogla baviti. – Moja terapeutkinja Sanja Petrač iz Krapinskih Toplica mi je dala ideju da bi se mogla baviti izradom nakita. Trebalo je proći neko vrijeme da prihvatim tu ideju i da se bacim u to – rekla nam je Katarina. Njezina majka Marijana objasnila je da je nakit bila dobra ideja jer koristi kod Katarinine motorike. – A tu je naravno činjenica da ima određenu zanimaciju. Katarini je teško pronaći posao. Kod nas još nažalost ne postoji svijest da ljudi prepoznaju da bi ljudi s invaliditetom i poteškoćama trebali biti uključeni u društvo i biti zaposleni – ispričala nam je Marijana dok nam Katarina dodaje kako je s ovim hobijem spojila ugodno s korisnim.
Mnogo truda
Sama jako volim nositi nakit kao i uređivati se i odlaziti u šoping. Materijal nabavljam u jednoj trgovini u King Crossu i jednoj u West Gateu te preko interneta. Moram uložiti puno vremena da izradim nešto lijepo i onda se potruditi da to prodam – rekla nam je Katarina dodavši kako je dosada nakit prodavala preko poznanika, a da sam nakit prodaje nekoliko mjeseci.
– Jako volim osjećaj da sam nešto napravila i da mogu novac koji zaradim potrošiti kako želim. Osjećam se jako korisno – priča Katarina. A u njezinoj kolekciji nakita ima zaista za svakoga ponešto. Radi sa žicom, raznobojnim perlicama i privjescima, a kako kaže, napravi i kada netko ima nekakvu želju pa je i onda pokuša što bolje realizirati. Njezina majka Marijana pak ne krije zadovoljstvo što se njezina kći pronašla u tome. – To jejako veseli i što je bitno opušta. No, da bi se ozbiljnije bavila s tim treba joj pomoć da ljudi prepoznaju njezin trud. Ne želi da nakit kupuje netko iz samilosti već da se sjete da postoji jedna cura u Oroslavju koja izrađuje fora nakit kojoj bi puno značilo da od nje kupe nakit baš od nje – ispričala je Marijana. Katarina je pak ispričala kako joj za jednu narukvicu treba oko pola sata do 45 minuta, a da radi isključivo kad dobi neku ideju. - Radim napamet i kombiniram koje se boje slažu s kojom i ovisno kako dobijem volju i mislim da će lijepo ispasti. Voljela bi da ljudi brže kupuju – rekla nam je Katarina koja zasad svoj nakit prodaje preko Facebooka, a kako je objasnila, voljela bi da prodaja postane i ozbiljniji hobi.
Nakit koji izrađuje Katarina možete vidjeti na sljedećem linku:
