Zagorci na vrhu Europe
Zagorski planinari, Nada Lendrec i Ivica Premrl iz Stubičkih Toplica te Danko Pušćenik i Nevenko Kraševac iz Oroslavja s
Dočekavši povoljne meteorološke prilike mala ekspedicija je krenula na put proteklog ponedjeljka, a Mont Blanc je osvojila u srijedu.
-Žičarom, odnosno planinskim tramvajem uspeli smo se na visinu od 2.400 metara, a potom nas je čekalo 8,5 satno uspinjanje do De Goutera, na visini od 3.800 metara. Tamo smo prenoćili u domu u kojem su uglavnom sva mjesta rasprodana godinu dana unaprijed. Dom zakupljuju uglavnom vodiči tako da ukoliko ne angažirate vodiča, a mi nismo jer smo i sami u Savezu gorskih vodiča Hrvatske, nemate osiguran smještaj. Stoga smo prenoćili na restoranskoj klupi za što smo morali platiti 13 eura po osobi- doznajemo od naših sugovornika koji kažu i kako Francuzi naplaćuju gotovo sve osim zraka, pa su tako za litru prokuhanog snijega, s obzirom da je došlo do privremene nestašice vode, morali izdvojiti 4 eura.
Oguljeni nosevi
Nakon uglavnom neprospavane noći, proteklu srijedu, rano ujutro oko 02,45 sati naši su Zagorci odlučili svladati i posljednjih tisuću metara koliko ih je dijelilo do vrha. -Za sam uspon ne možemo reći da je tehnički težak, no fizički je vrlo zahtjevan. Naime, uspinjanje na tim visinama uzrokuje velike promjene u organizmu. I kada su vremenski uvjeti idealni, problem predstavlja rijedak zrak uslijed kojeg čovjek teško diše. Uz to i sunce, iako se dnevna temperatura kreće oko 0, vrlo je jako pa vam ne pomažu nikakva zaštitna sredstva, no osim oguljenih noseva nismo imali nikakvih drugih posljedica. Taj jedan kilometar penjali smo se 7 sati i još nam je toliko trebalo za silazak. Ukupno nam je za penjanje i spuštanje tijekom dva dana trebalo 25 sati – ispričali su.
Samo uspinjanje proteklo je uglavnom bez većih problema, no pri silasku naši su Zagorce ušli u oblak, a u takvim situacijama, osim što možete podleći depresiji uslijed sivila koje vas okružuje, uvijek postoji mogućnost da se izgubite. Srećom nije padala ni kiša ni snijeg tako da im nije bio problem pratiti stazu. Uzbudljivo je bilo i prilikom prelaska tzv. kuloara smrti.
Kuloari smrti
-U dijelu planine koji nosi naziv «kuloar smrti» postoji opasnost da vas odnese ili pogodi kamenje koje se svako malo odronjava. Taj dio rute, nakon što procijenite najpovoljniji trenutak, treba proći «brzim i lakim» korakom ne zastajkujući. No, baš kada sam se našao na sredini kuloara uslijedio je malo veći odron i moram priznati, nije mi bilo svejedno. Srećom, sve je prošlo bez ikakvih posljedica- ispričao nam je Oroslavčanin, Danko Pušćenik.
Cijela poduhvat prošao je bez problema s obzirom da su sva četiri člana ekspedicije dugogodišnji planinari koji zahvaljujući stalnoj kondiciji nisu imali neke posebne pripreme prije puta. Osim toga i vodič ekspedicije, gospođa Nada, na Mont Blanc se popela još prije pet godina i iako je prije samo nekoliko mjeseci slomila trticu ovaj joj uspon nije predstavljao nikakve poteškoće. Kako doznajemo ekipa se u ovom sastavu pokušala popeti na Mont Blanc i prošle godine, no zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta morali su odustati.
Već u listopadu Nada Lendrec, Ivica Premrl i Nevenko Kraševac namjeravaju osvojit Mera Peak na Himalaji, tako da je uspon na Mont Blanc bio svojevrsna priprema za taj novi pothvat. -Na dnu svake planine, prije početka ali i tijekom uspinjanja svi se mi pitamo «što nam je to trebalo», no po dolasku na sam vrh uvijek nas preplavi silno zadovoljstvo i tada znamo da je sav napor kojeg smo uložili u uspinjanje doista vrijedio- jednoglasno su se složili ovi veliki zaljubljenici u planine.
