'Želja nam je urediti zagorsku etno kuću u kojoj bi nudili naša vina, licitare te autohtona jela poput domaće purice i loborske pastrve'

Danas jesmo, sutra nismo, tako veli Sveto pismo, a Bog bu pital gde si bil, kad pri Lesiju nisi pil – motivirajuća je vinska poruka koju smo zamijetili prilikom posjeta OPG-u Nikola Lesičar u Vinipotoku u općini Lobor. Ovaj mladi vinar, inače predsjednik Udruge vinograda i vinara Kliet Lobor, diplomirani je inženjer agronomije smjera voćar – vinogradar, pa je nekako i logičan put bio da uzgaja vinovu lozu i proizvodi vino. Nikola je nositelj OPG-a, a vinogradarstvom se bavi zajedno s obitelji, suprugom Matejom te uz podršku troje prekrasne djece Bartola, Vinke i Lazara.

Pet sorti

Iako se Lesičari vinogradarstvom bave od davnina, kako to obično biva, pradjedovi su mu dali temelje i prenijeli ljubav. Nikola se s ocem Zdravkom vinogradarstvom intenzivno počeo baviti 2002. kada je upisao agronomiju. Danas Nikola ima hektar i pol vinograda u kojem uzgaja pet sorata: graševinu, rajnski rizling, pinot bijeli i incrocio manzoni, sortu koja je na našem podneblju manje poznata, ali relativno stara. - Incrocio manzoni je križanac bijelog pinota i rajnskog rizlinga. Nije zahtjevna, izvanredna je za izborne berbe, daje aromatična vina, nije potrebno skidanje lišća i rodnost je ujednačena. Posadio je 1000 trsova, daju iznimno dobar urod i vrhunsku kvalitetu i po tom je vinu OPG Lesičar i prepoznatljiv – ističe Nikola, koji se s tom sortom upoznao na Agronomskom fakultetu.

Dobra godina

- Trudimo se. S plasmanom nemamo problema – odgovara na pitanje kako ide prodaja. Tržište im je, priča, relativno naklonjeno. Vina iz podruma OPG-a Lesičar prodaju se u Zagrebu i Varaždinu. Njegov je podrum kapaciteta do 50.000 litara. Trenutno proizvedu do 10.000 do 15.000 litara. S razvojem seoskog turizma i u proizvodnji bi se proširili. Ova je godina, što se tiče vinogradarstva, bila iznimno dobra. - Bili su nešto manji prinosi po hektaru nego što bi trebali biti, ali zato kvaliteta nije izostala. Mimoišle su nas i vremenske nepogode, tako da su vina prozračna, mirišljava i mogu reći da je ova 2020. bila jedna od boljih vinogradarskih godina, usprkos pandemiji koja nas je zadesila. Možda smo i zbog toga imali malo više vremena biti u vinogradu pa su i rezultati bolji - ocijenio je Nikola.

Martinje

Zlatna žutica nije poštedjela ni vinogradarsko područje općine Lobor. Pojedini vinogradari su iskrčili cijele vinograde. On je konkretno, prije 2 godine, iskrčio vinograd od 600 trsova. Posadili su novi, 650 trsova muškata žutog. Apelira na sve da provode zaštitu protiv prijenosnika zlatne žutice, američkog cvrčka, ali i na ljude da čiste neobrađena zemljišta, jer se jedino na taj način tome može stati na kraj. Ove godine martinjske fešte na kakve su vinari navikli neće biti. – Zato će biti u krugu obitelji. 10. studenoga navečer ćemo u podrum, blagosloviti bačve, prekrižiti se i pomoliti kako to nalaže stari zagorski i hrvatski običaj i napokon probati mlado vino, do tada je mošt – zaključuje Nikola.

Seoski turizam

Od 2008. u izgradnji je kuća, odnosno seoski turizam na kojem bi ponudili i svoj proizvod, vino. Projektna dokumentacija za taj objekt je uglavnom gotova i spremna za aplikaciju na neku od mjera nepoljoprivredne djelatnosti na poljoprivrednim gospodarstvima. Taj bi se objekt uredio kao etno kuća s elementima tradicijskog obrta licitarstva s kojim se bavi supruga. - Bila bi to etno zagorska kuća gdje bi se mogla kušati naša kvalitetna vina, kupiti lijepi licitari koji je tradicijski poznat za naše Zagorje i pojesti naša autohtona domaća jela, poput zagorske purice, ali i loborska pastrva, koja je pomalo zaboravljena, ali ima temelja za njezinu proizvodnju s obzirom na naše kvalitetno izvorišta, pa bi to bila jedna posebna ponuda za Hrvatsko zagorje- planira Nikola. Mi možemo samo reći, naprijed i sretno!