'Živeli smo od motike i na to smo bili ponosni, a kad su Složni brati zaigrali, prsnice su se tresle'

Mnogobrojna obitelj Grden, potomci Ljubice i Božidara Grdena iz Lepe Vesi, po prvi su se puta našli na velikom obiteljskom druženju na seoskom imanju ''Lojzekova hiža'' u Gusakovcu. Upravo je to imanje podigao jedan od njihovih sinova, sada pokojni Alojz Grden, a tu je posebnu i atraktivnu turističku destinaciju nastavio njegovati njegov sin Darko.

Život na poljoprivredi

Prvo je ovo okupljanje obitelji Grden, koje je inicirala i organizirala Đurđica Labaš, Ljubičina i Božidarova unuka, ujedno predsjednica Općinskog vijeća Gornje Stubice, inače vrlo aktivna u društvenom i političkom životu Gornje Stubice. Okupilo se četrdesetak potomaka ovoga para, a od šestero žive djece, stigle su dvije sestre i dva brata, njihova djeca i unuci. Čak 165 osoba nalazi se na obiteljskom stablu Ljubice i Božidara, koji su se vjenčali 1926. godine te imali 11-ero djece, 7 sinova (Vlaheka, Ivana, Josipa, Alojzija, Antuna, Vladu i Stanka) i 4 kćeri (Đelicu, Ankicu, Dragicu i Anđelicu) s kojima su živjeli na Grdenovom brijegu u Lepoj Vesi u Donjoj Stubici. Bavili su se poljoprivredom, najviše voćarstvom i pčelarstvom, a da su im djeca vrlo rado pomagala u poljoprivrednim poslovima, prisjetila se i 69 – godišnja Anđelica Zebec, udana u Jakšinec.

– Bilo je teško. Išla sam u školu u Donju Stubicu, a kad sam došla doma, nisam se niš vučila, odma sam zela osam krava i z njima na pašu v Bedekovčinu. Odmalena smo se mučili ko črvi. Živeli smo od motike, ali na to smo uvijek bili ponosni. Imali smo 21 ral zemlje i puno smo se mučili, ali kad se na njivi zapjevalo, to je bilo čudo i veselje – prisjetila se Anđelica svoga djetinjstva, usporedivši kako je današnji moderan život ipak teži nego prije. – Danas je puno više stresa. I prije je život bil težak, nismo imali vode, ni struje, ali su nam roditelji bili dobri i veseli, voljeli su pjesmu i kad su naši ''Složni brati'' zaigrali, prsnice su se tresle – ispričala je, rekavši kako joj ovo okupljanje puno znači jer, dok se oni stariji međusobno poznaju, neki od mlađih članova obitelji sada su se tek upoznali.

Upravo se jedan od članova nekadašnjeg najpoznatijeg benda u stubičkom kraju ''Složni brati'', Josip Grden, prisjetio svojih roditelja koji su od male kućice stvorili najbolje gazdinstvo u Lepoj Vesi. – Ipak smo bili siromašni. Nije bilo struje, ni ceste, ni vode, obuća je bila skupa, pa nismo imeli ni za cipele. Tad je na Grdenovom brijegu bilo 125 ljudi. A danas nema nikoga. Danas, kad je gore i Zagorski vodovod i struja i cesta. Najteže nam je bilo za vrijeme rata kad je otac otišel u Bosnu, a majka je ostala sama. Nije bilo vode, ni kruha, a šta smo imali vojska je pobrala. Sjećam se kad je jedan Nijemac rekel ''Moj Bože, sedmero djece, a kruha nemaju''. Kad se otac vratil doma, počel je gospodariti, a to se gospodarstvo, kad je iznenada umro, počelo urušavati. Majka je k meni došla kad je imala 87 godina, a na rukama mi je umrla kad je imala 90 – prisjetio se osebujni Josip, koji je poznat po mnogim zagorskim hitovima koje je napisao, poput ''Volim Jožeka'' i ''Oj dragi trseki stari''.

Prvo obiteljsko okupljanje potomaka Grdena potrajalo je do dugo u noć. Braća su se prisjećala lupitvi, čehatvi i svadbi iz djetinjstva, a oni najmlađi tek su se po prvi puta upoznali. Organizatorica okupljanja Đurđica Labaš kaže kako je sljedeće druženje već zakazano za iduću godinu, kada će se, zasigurno, uz svirku Grdena kojima je muzika u krvi, opet plesati i pjevati do zore.