Dijanine heklane torbe unikatni su modni dodatak, ručni rad kojega cijeni i voli nositi sve više žena
Od ranog djetinjstva Dijana je učila heklanje, od mame i susjeda. Ručni su je radovi oduvijek kroz život pratili, no sada heklanju posvećuje svaki slobodni trenutak
U zadnje vrijeme u modu se vraća ručni rad. Onaj koji je dugo stajao u nekim starim škrinjama, na tavanima, kojega su njegovale naše bake i trudile se prenijeti tu ljubav i znanje na mlađe generacije, koje nekako baš i nisu za to bile zainteresirane. No, sve je više mladih žena koje su svoje znanje, stečeno zahvaljujući prethodnim generacijama, spojile s modernim idejama.
Unikatni poklon
Razni odjevni predmeti, nakit i prigodni ukrasi, igračke ili pak torbe kao u slučaju naše priče, nastaju ručnim radom. Heklanjem, vezenjem, od domaćeg platna ili prirodnih materijala… Ideje se pretvaraju u kreacije koje mnoge žene rado nose. Tako je i naša sugovornica, koju smo posjetili u njenom domu u Bedekovčini, došla na ideju iz koje se rađaju heklane torbe raznih boja i dimenzija.
Dijana Videk sada ih već izrađuje po narudžbama, za susjede, prijateljice i prijateljice prijateljica, jer su se za njezinim kreacijama pomamile mnoge dame. Za svoj gušt ili nekome za poklon, heklane torbe modni su dodatak koji je počeo stjecati svoju popularnost. Naravno, da bi nastale, potrebni su, kao prvo i najvažnije, vješti prsti i talent. A to ima Dijana Videk, koja se ručnim radom, odnosno heklanjem, bavi od ranog djetinjstva. Heklale su njezina majka i susjede, pa je tako uz njih naučila i ona. Godinama je radila mileje, nadstolnjake i slično, a torbe je počela izrađivati tek nedavno.
– Zapravo sam prvo počela izrađivati heklano cvijeće prije tri godine. Vidjela sam to negdje i dopalo mi se, pa sam krenula sama. Kako sam ga poklanjala, počele su mi se javljati prijateljice i poznanice kojima se dopalo – ispričala nam je Dijana.
Najvažnije je iskustvo
Torbe su došle na red prije tek četiri mjeseca. – Još sam friška u tome, još učim – kaže Dijana. No, to se ne bi reklo, jer njezine torbe su prava modna poslastica. Raznim boja i dimenzija, čvrste i u potpunosti funkcionalne, njene torbe očaravaju, jer su unikatne, i itekako kvalitetne. Da bi naheklala jednu torbu, potrebna su joj, kaže, tri dana. Svaki dan po pari sati.
– Torbe su jako komplicirane. Trebalo je puno čitanja, traženja i proučavanja. Postoje sheme i mustre, no sve je to jako oskudno. Zapravo, najvažnije je imati iskustvo u heklanju, a onda uložiti puno truda. Nešto sam vidjela, a puno toga nastaje iz moje glave. Puno sam puta pogriješila, rasporila i krenula iz početka. No, nije mi bilo teško, sve dok ne dobijem ono što želim, onako kako treba izgledati – ispričala nam je Dijana.
Hobi u kojem uživa
Heklanje je, kaže, prije svega hobi u kojem uživa. – Otkad sam u mirovini, a djeca su odrasla, završila fakultete i oženila se, imam puno više slobodnog vremena. Kad dobro uskladim obaveze, uz to i čuvanje unučadi, ostaje mi dovoljno vremena da se posvetim heklanju i svojim kreacijama. To me opušta, smiruje i ispunjava. A onda i volim kad se nekome svidi moj rad, to je onda neprocjenjivo – kaže Dijana.
A neprocjenjiv je i njezin rad i trud koji ulaže u nastanak torbi, a onda i cvijeća i drugih prigodnih blagdanskih dekoracija. – Zapravo se za ručni rad ne miže dobiti prava vrijednost i to će vam svi reći. Nitko ne može platiti taj trud i rad, znanje i talent. Čak i da košta minimum minimuma, pa i to je nekome puno. No, drago mi je da sam se i ja našla u tom nekom vremenu u kojem moje kreacije mogu doći do izražaja i u kojem sve više mladih cura i žena voli nositi ovakve stvari – zaključila je Dijana.