U mirnom, zagorskom selu živi umjetnica koju bismo opisali kao ženu dubokih misli i kreativnog uma. Njen je svijet njen kućni atelje, a njene slike odražavaju njenu duboku introspekciju i osjećaj za detalje. Iako su mnogi prepoznali njen dar, ona ne traži slavu ni priznanje. Stvara iz strasti prema umjetnosti u kojoj veliki dio zauzima priroda i svjetlo koje se lomi kroz prozore njenog kutka, a njeno stvaranje je poput dnevnika njenih unutarnjih putovanja. Nekad povučena, tiha, sramežljiva i samozatajna, 27-godišnja Ivana Funtek iz Bedekovčine, danas je ponosna na ono što stvara i na sve što je do sada prevazišla, ali i postigla.

Ćošak
- Živjela sam u svom svijetu kojeg nisam dijelila s nikim. Sve snove, želje i maštanja samo sam skupljala tamo negdje, u nekom ćošku glave. Znala sam što želim jednog dana, ali mislim da nisam vjerovala u sebe koliko sam trebala ili mogla. Sve sam promatrala kroz neki strah. Što je najgore što ti se može desiti? To je pitanje kojim se danas vodim. Doza samozatajnosti je još uvijek tu, no nikad nisam imala više vjere u sebe nego sada, ali i hrabrosti. Ne bojim se biti ono što jesam, biti svoja - ispričala nam je Funtek, ponosna na sebe zbog onoga što stvara i svega što je do sada postigla. Na pitanje je li teško biti umjetnica, odgovara kako je prikladnija riječ za opisati - neshvatljivo.

- Ljudima je teško razumjeti da biti umjetnik, odnosno crtati, nije stvar da kada se nama poželi crtati, mi ćemo crtati. Nekad ruka jednostavno ne sluša. Možeš željeti koliko hoćeš, ali ako ne ide, jednostavno moraš odustati jer postane frustrirajuće i onda od toga nemaš ništa. To se posebno odnosi na narudžbe, kada imaš neki rok. Ja si uvijek uzmem dva tri dana više, jer ne znam u kakvom ću biti raspoloženju. Jedan period ne crtam i onda mi se poklope dva dana u kojima završim sve. Sve je stvar toga kako se osjećam u određenom trenutku. Najljepši dio je ono što tebi umjetnost pruža za vrijeme njenog stvaranja i reakcije koje dobiješ od ljudi, one iskrene emocije. Nema boljeg i ljepšeg osjećaja nego usrećiti nekoga - priča nam Funtek. A znamo, emocija se najbolje iščitava iz očiju koje nikad ne lažu. A baš su joj one najdraži motiv za crtanje.

Oči pričaju
- Može biti najveća tišina ikada na svijetu, ali oči pričaju sve. Volim pozadinu iza svega, a obzirom na moju emotivnost i izražavanje emocija, mogu se poistovjetiti sa očima koje puno toga (ne)kriju. Morski psi su odraz moje snage, a koliko sam jaka, toliko sam i krhka pa to onda izražavam u malo nježnijim motivima poput cvijeća i prirode općenito. U crtanju životinja uživam posebice jer sam osjetljiva na njih. Kad je čovjek pod jačom emocijom slika ispadne najbolje jer je u nju utkan najposebniji dio osobe koja se nalazi ispred papira - otkriva nam Funtek kojoj je i Zagorje velika inspiracija. Malo mjesto u kojem je odrasla, pružilo joj je boravak u prirodi, druženje s domaćim životinjama pa ne čudi kako i mir pronalazi među pitomim brežuljcima koji je opuštaju i kako kaže, proširuju joj vidike. A je li to okruženje ograničeno? Cijeni li ovo podneblje umjetnost dovoljno, posebice mladih umjetnica i umjetnika?

- Ne bih rekla da je okruženje u kojem se nalazim ograničeno, ali smatram da se umjetnost, odnosno umjetnici i to posebice mlađi, ne plasiraju u javnost. Ljudi se okreću onome čemu imaju pristup. Nismo svi isti, to je predivno, ali tehnologija, društvene mreže, mediji općenito, svake su godine sve jači i sve veći utjecaj imaju na one koji se jednostavno prepuste onome što im je prezentirano. Internet ima puno prednosti, ali i mana zbog kojih ljudi nekad zaborave biti otvoreniji, pristupačniji i sa svojim mišljenjem, već djeluju poput roboti koji prate masu. Velika je razlika između razmišljanja ljudi danas i prije 10 godina. Uz sav napredak tehnologije, ljudi kao da se unazaduju. Umjetnost je način izražavanja, bijeg od stvarnosti, a njen najljepši dio su osjećaji, za koje mislim da nedostaju ljudima, a koji možda još nisu ni toga svjesni - kaže nam Funtek koja sasluša svačije mišljenje, ali s oprezom. Ne dozvoljava da je nečije mišljenje koči. Zanimalo nas je kako se odlučila da svoje radove dijeli na svom Facebook profilu i kako koristi tehnologiju i društvenu mreže za širenje svojih umjetničkih utjecaja.

Inspiracija i učenje
- Svoje radove sam počela objavljivati javno prije nešto više od godinu dana. Nisam crtala jedan duži period, no kako je došla korona, počela sam se nalaziti u tome. Htjela sam postići više, htjela sam napredovati, vidjeti dokle mogu doći. Razlog zbog kojeg sam počela objavljivati je, između ostalog, da mi bude motivirajuće za dalje jer uz kontinuirano objavljivanje uočavam napredak u svojim radovima i to me gura naprijed. Javno objavljivanje može pronaći jako puno ljudi, a nikad ne znaš tko se nalazi među njima, kakve prilike ti se sve mogu pružiti. Izazov je istaknuti se, biti poseban u masi, dati ljudima nešto drukčije što će ih potaknuti da te prate. Na društvenim mrežama ima jako puno umjetnika koji pomoću svojeg profila educiraju druge. Mogu se naći vrlo korisni savjeti. Pritom nisu u pitanju samo Facebook, Instagram. Tu dolazi i Pinterest, Youtube... Istovremeno se inspiriraš i učiš - priča nam Funtek koja još nije imala prilike izlagati javno, odnosno imati svoju izložbu jer, kako kaže, nije jednostavno i smatra da se trud i vrijeme uloženo u umjetnost ne cijeni dovoljno. Najčešći motiv na njenim djelima su morski psi i životinje općenito. Najzastupljenija tehnika je crtanje uljanim, odnosno pastelnim bojicama, a cilj joj je proširiti svoje znanje i na ostale tehnike, kao što su slikanje akrilnim bojama, akvarelom. A prije svakog crtanja, Funtek ima ritual.

- Prvo napravim sve ostalo što treba tako da kad sjednem i stavim papir ispred sebe, mogu se posvetiti samo tome bez ikakvih misli da me nešto sa strane čeka. Što se tiče nekih posebnih priprema, baš ih i nemam, eventualno si pustim radio ili neki film, a kad osjetim malo zasićenje, pad koncentracije, prošetam se 10 minuta, vratim se natrag i nastavim dalje - opisala je Funtek koja nije tipična žena: - Da, definitivno nisam tipična žena, pritom ne umanjujem vrijednost drugih, no drugačije doživljavam život i stvari oko sebe. Primjećujem sitnice i detalje na koje ljudi uopće ne obraćaju pažnju. Sve se svodi na osjećaje koje ti pruža određeni trenutak, situacija, prizor. Vidim puno dublje i dalje, apsolutno sve, sa još nekom dodatnom pozadinom. Dodam tu neku artističku notu svemu, svjesno ili nesvjesno. Nisam zaluđena ženskim stvarima, ne vrti mi se svijet oko tog. Volim sve što ima veze sa zimom, a led osobito. Čim hladnije, to bolje. Morski psi su nešto što me fascinira od kada znam za sebe, što zbog njihovih karakteristika, tako i zbog samog fizičkog izgleda, a spoj tih dviju stvari je za mene savršen. Opčinjena sam njima pa se zato i pojavljuju često u mojim radovima.

Žene
Žene su često prikazivane kao subjekti umjetničkih djela. Upitali smo je i kako bi objasnila tranziciju žena od pasivnog subjekta do aktivnih stvarateljica. - Ravnopravnost. Govorimo o dobu gdje je muškarcima dozvoljeno crtanje ženskih aktova, no ženama je to na početku njihove priče sa umjetnošću striktno zabranjeno. Također su subjekt mnogih umjetničkih djela, a one same su bile zanemarene, nisu smjele imati nikakav doticaj sa ičim, a kamoli s bilo kakvom vrstom umjetnosti. Promjena je bila postepena, a svake naredne godine osjećao se pomak. Danas ih se više 'čuje'. Samim time su motivacija drugima - ispričala nam je Funtek koja je mišljenja da zapravo ženski rod nikad nije bio jači nego danas. Puno toga je postignuto i dokazano, dodaje.

Planovi za budućnost
- Jedan od mojih najvećih životnih planova, mogu reći i da mi je to cilj, jest imati izložbu. Predstaviti ljudima svoje radove, a da to ne uključuje društvene mreže mi je oduvijek bio neki životni san. Bilo bi mi toplo oko srca da ljudi uđu prostor i promatraju nešto što sam stvorila.Nadam se da će se to uskoro ostvariti. S obzirom da radim samo realizam, ne isključujem ni opciju surađivanja s nekim tko se opredijelio za neki drugi stil, mislim da bi to bilo poprilično zanimljivo. Nešto što bih također htjela ostvariti je plivati sa morskim psima, fotografirati ih i zatim ih prema vlastitim fotografijama ih i nacrtati. No, korak po korak - zaključuje Funtek, čiji će se doprinos svijetu umjetnosti, čvrsto vjerujemo, tek izaći na vidjelo, a njena priča neka vas podsjeti da svatko ima svoj put i da unutarnji svijet može biti jednako bogat i inspirativan kao i vanjski.

.