Kad je osamdesetih godina prošlog stoljeća, sada pokojni bravar Ivan Prežigalo iz Krapinskih Toplica, u mnogim dijelovima Hrvatske tada poznat po izradi kreativnih kovanih ograda vrhunske kvalitete, počeo samostalno i amaterski snimati video reklame za svoj obrt, vjerojatno nije ni slutio da je posijao sjeme zagorske amaterske filmografije, iz koje će desetljeće kasnije izniknuti prava mala 'amaterska filmska industrija' i iznjedriti igrane filmove koji će osvajati nagrade na međunarodnim festivalima. Danas tako možemo pričati o začecima svojevrsnog Zagywooda, odnosno, male, ali značajne zagorske inačice „hollywoodske industrije”.

Kako nam govore svjedoci tog vremena, Prežigalo je to radio isključivo „za svoju dušu”. -On je to radio uz glazbene podlog, igrane scene i to je bilo vrlo simpatično, duhovito. Nažalost, nikad se to nije nigdje prikazivalo, a Internet je još bio za nas daleka budućnost. Tako da je on to radio iz čiste svoje kreativnosti i ljubavi prema kameri, snimanju i humoru”, ispričao nam je jedan od njegovih prijatelja.

S vremenom, njegove su reklame počele sve manje biti reklame i sve više počeli biti pravi kratki humoristični igrani filmovi. Tijekom godina, okupio je tako oko sebe ekipu entuzijasta s kojom je počeo snimati sve ozbiljnije kratkometražne filmove da bi se na kraju odlučili na ozbiljan iskorak, osnivanje specijalizirane udruge koja će biti i formalno – pravo registrirana.

To su i učinili, ali tek u lipnju 2000. godine, kada su osnovali Udrugu za film, video i fotografiju Hrvatskog zagorja, čiji je Prežigalo bio predsjednik. Kasniji dopredsjednik, a sadašnji predsjednik Juraj Pavliša, dobro se sjeća svih detalja, ali i velikog entuzijazma koji je tada vladao među članovima Udruge, pogotovo nakon što je snimljen hit film „Sjaj i bijeda nedjelje”, amaterska zagorska dugometražna komedija.

„Prežigalo je tada oko sebe imao dosta suradnika, ali realno, desna ruka mu je bio poznati zagorski pjesnik i glazbenik Zvonko Kudelić Žuna, koji je izdao do sada već sedam zbirki pjesama. Tada je Udruga bila vrlo aktivna, pripremali su se novi projekti, a stizali su i uspjesi te priznanja. Primjerice, komedijom «Sjaj i bijeda nedjelje» posebno su bili oduševljeni Amerikanci, koji su ga u Syracusi (New York) proglasili najboljim stranim amaterskim filmom. Nakon toga je Hrvatska televizija snimila i dokumentarni film o našoj Udruzi, koji je osim mnogih pohvala, dobio i nekoliko prikazivanja u udarnim terminima na prvom programu HTV-a.”, priča nam Prežigalo.

No, nažalost, u jednom trenutku je došlo do određenih nesuglasica unutar udruge i tada je, zapravo, došlo do zastoja u radu Udruge, prisjeća se Pavliša. „Kad su nastale te nesuglasice, Prežigalo je pozvao mene i ja sam se priključio Udruzi i postao dopredsjednik Udruge. I tad smo krenuli ozbiljno. Prvo smo krenuli s filmom „Lovac”, kojeg su zajednički režirali Prežigalo i Nikola Capar, kamerman s dugogodišnjim iskustvom na Hrvatskoj televiziji. I tu sam ja bio glavni glumac i film je ispao dosta dobro. No, film je kružio samo „od ruke do ruke”, gledali su ga naši poznanici, prijatelji, sumještani jer je Prežigalo odlučio poslati ga na festivale i nije ga htio dati na televizije, iako smo mogli”, prisjeća se Pavliša.

Ipak, s vremenom je Udruga upala u financijske probleme, budući da su sve financirali sami, a jedina donacija koja im je stigla, bilo je 20 tisuća kuna koje su dobili od nogometnog kluba Dinamo. -”Kad je stiglo tih 20 tisuća kuna, mislili smo time krenuti u novi projekt, ali tad je Prežigalo rekao da moramo prvo podmiriti dugove i honorare koji su ostali neplaćeni od prijašnjih projekata. To je malo razočaralo članove Udruge i onda su na sjednici izrazili želju da gospodin Prežigalo bude počasni predsjednik, a da ja preuzmem dužnost predsjednika. Znate, mi smo tada, kao što to mnogi rade i sada, sve to radili iz ljubavi i na to smo trošili svoje vrijeme i novac. Nije bio problem u novcu, jer novca nismo imali. Zato je često i dolazilo do tih problema koje spominjem. A spominjem ih isključivo iz jednog jedinog razloga, a to je da ljudi shvate koliko je to naporno i teško ikoliko smo svi uložili sebe u to što smo radili”, kaže nam Pavliša.

Nakon što je Pavliša preuzeo Udrugu, krenulo je snimanje komedije 'Imam posao'.

„Taj film smo snimili kolega Marijan Petrović, već spomenuti Nikola Capar i ja. I to je bilo onako, za moju dušu. Napisao sam scenarij za njega i knjigu snimanja. Nećete vjerovati, ali taj film smo snimili za 400 kuna. Toliko su nam bili ukupni troškovi. I od toga je najveći dio otišao na piće”, uz smijeh nam govori Pavliša.

Na kraju, Pavliša kaže kako mu je najviše žao što nisu uspjeli realizirati jedan od svojih najvećih projekata, za kojeg vjeruje da bi postigao izniman uspjeh.

„Tada nam je Zvonko Kudelić Žuna napisao fantastičan scenarij za film „Osnivanje zagorske države”, koji je razrađen do zadnjeg detalja. Napravili smo i financijsku konstrukciju, izračunali sve troškove. Počeli smo već dogovarati najam kostima, a s Hrvatskom vojskom smo počeli i pregovore za helikoptere... Dogovarali smo čak i sudjelovanje nekih profesionalnih glumaca. Trebao je nastupiti i Ivo Gregurović, Anja Šovagović Despot, Dragan Despot i još neki... No, na kraju, ispao je to za nas preveliki zalogaj. Nismo mogli to isfinancirati, a isto tako, trebalo je za taj film 200 ljudi, statista, a nitko nam financijski nije pomagao, tako da smo od toga bili prisiljeni odustati”, kaže nam Pavliša.

Kako je napomenuo, Udruga trenutno miruje, ima želju nastaviti s radom, ali sve je, kaže, manje zainteresiranih ljudi, koji su spremni to raditi amaterski, a oni koji jesu, već su aktivni u drugim udrugama koje su se u međuvremenu pojavile.

Ovaj članak objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti.